Zašto treba zaorati slamu i kukuruzovinu?

Slama i kukuruzovina postaju važnim izvorima tvari za kultivirano tlo, prije svega, kao poticatelji plodnosti, dok je njihov utjecaj na razini stabilnog humusa slab. Slama i kukuruzovina pozitivno utječu na ugorenje tla i poboljšanje njegove strukture. Inače, po mineralnoj vrijednosti 1 g slame ili 1 g kukuruzovine odgovara 1 g stajskoga gnoja, a po humusnoj vrijednos ti 100 g kukuruzovine u 2 godine (dodane uz obroke) vrijede 200 g stajskoga gnoja. Nepovoljan odnos C:N, odnosno ugljika iz ugljikohidrata (uglavnom iz celuloze) prema dušiku iz bjelančevina popravlja se i time uklanja “dušična depresija”, tako da se na 10 g/ ha biljne mase dodaje 6-12 kg dušika u obliku mineralnih gnojiva (hra njiva). Loša iskustva s većim količinama kukuruzovine ili slame mogu biti u sušnim predjelima pa i na pjeskovitim tlima. Dolazi do stvaranja većih količina CO2 i suviška neprikladnih organskih kiselina tla.

Unošenjem ostataka kukuruzovine i slame u tlo bolesti i štetnici te paraziti kao nematode, ophiobolus na prizemnom korijenu (internodiju) stabljike nestaju. Masa se mineralizira, a štetni organizmi gube glavnu mogućnost opstanka.

Kukuruzni moljac najbolje se uništava sjeckanjem i unošenjem kukuruzinca u tlo. Danas se to najbolje radi kombajnima na kojima može biti uređaj za sjeckanje ili postoje traktorski uređaji za sjeckanje.

Prije zaoravanja slama i kukuruzovina mogu se politi tekućim stajskim gnojem ili poprskati ureom, i to od 70 do 100 kg/ ha čistog dušika. Mineralna dušična gnojiva mogu se dodati u jesen ili u proljeće, najbolje u jesen, pri zaoravanju. Na taj se način sprječava polijeganje strnih žitarica ako dolaze kao idući usjev. Dušična gnojiva iz uree manje su sklona ispiranju, a ona s kalcijem pogod nija su jer neutraliziraju organske kise line nastale pri razgradnji organske tvari. Ipak, kalcijev cijanamid usporava raz gradnju, a amonijev sulfat lakše zakiseljuje tlo. Kompletna mineralna gnojidba zajedno sa zaoravanjem kukuruzovine ili slame daje najveće prirode iduće kulture, i to bolje od stajskoga gnoja ili češćom gnojidbom stajskim gnojem. Na kraju, dvije vrlo važne koristi od zaoravanja slame i kukuruzovine postižu se time što one u tijeku zime obavljaju okomitu drenažu i uklanjaju suvišne vode. Najveća vrijednost od zaorane kukuruzovine jest uništavanje kukuruznog moljca kao najopasnijeg štetnika kukuruza.

Postoji i uredba - propis, po kojem je svaki poljodjelac dužan najkasnije do 1. svibnja zaorati ostatke kukuruzovine ka ko leptiri moljca ne bi položili jajašca na novi kukuruz i kroz dvije iduće generacije ugrozile kukuruz. Postoji način, ali djelomice uspješan, ako se obavi izbor hibrida koji su manje ili više otporni na kukuruznog moljca, što je ovisno o manjoj privlačnosti soka biljke (miris, gorčina) ili je mlada stabljika ili list manje pogodna za usni ustroj moljca koji ga zbog toga manje i napada. Nezaoravanjem kukuruzinca poljodjelac daljnjim razmnožavanjem moljca čini štetu i sebi i drugima.

Autor: Ž. L., dipl. ing.