Zašto se nekada oralo i po tri puta pred sjetvu?

Pri kraju je sjetva proljetnih kultura, a priprema tla je kao rijetko koje godije godine teška. "Zemlja je ubijena i jednostavno ono što sam uvijek pričao, da se ne upotrebljavaju tanjurače u proljeće već samo sjetvospremačice, potvrdilo se i ove godine", kaže odnedavno umirovljeni viši poljoprivredni sajetnik za ratarstvo Luka Lešić. Razlog zbijenosti zemlje taj stručnjak vidi manjim dijelom u kišama koje su jesenas padale i natapale zemlju, ali najvećim djelom, krivac za loše stanje u kojem se nalazi poljoprivredno tlo, prema njegovom mišljenju je slaba zima zbog koje tlo nije izmrzlo.

Vlage ima, problem vjetrovi

"Rahle zemlje ima dva do tri centimetra i to bi moglo biti za pšenicu i lucernu, ali ne i za kukuruz, soju ili suncokret. Za te kulture pripremni sloj mora biti dublji, barem tri do četiri centimertra. A i to sve zavisi od godine. Ako je godina vlažna, može se sijati i na dubini od tri centimetra, a ako je sušna onda se ide na dubinu od četiri do pet,a može i šest centimetara“, kaže podsjećajući kako za stavljanje zrna na tu dubinu, mora biti pripremljeno dosta sitne zemlje.

"Mi u poljoprivredi za taj sloj znamo reći posteljica. Drago mi je što sam primijetio da ove godine ljudi ne srljaju u sjetvu da bi ono što kažu, samo posijali. Ipak čekaju da tlo bude malo toplije i da ga se, ukoliko ima vlage, može kvalitetno pripemiti. A vlage ima zbog podzemnih voda. Sava je još uvijek velika i fizikalnim zakonom spojenih posuda izjednačava se nivo vode u Savi i okolnim poljima. Stoga nije problem vlaga jer je u zemlji ima dosta. Više su problem vjetrovi koji pušu i isušuju vlagu iz zemlje", kaže taj stručnjak.

Oranje kao osnovna radnja

Prirodne je procese, kako kaže, međutim nemoguće promijeniti. "Kada pada kiša, pada kiša. Kada pada snijeg, pada snijeg i mi tu ništa ne možemo. Možemo tek pokušati nešto učiniti primjenom agrotehničkih mjera, primjerice tlo pokušati pripremiti rigolanjem odnosno sa teškom mehanizacijom ići na 60 centimetara, i da voda odlazi da se ne zadržava, da se zemlja napije vode i da kada smrzne onda nakon odmrzavanja bude u rasutom stanju, što je želja i preporuka.

Ako je zemlja u jesen dublje izorana, a zima jaka, izorani sloj se nakupi vode i smrzavanjem, stezanjem i otpuštanjem napravi rahli sloj. I tu ne treba velika mehanizacija za pripremu tla.

Taj priznati stručnjak, iako odnedavno u mirovini, i danas još uvijek obilazi polja i nadgleda kako tko i što radi.

"Cijeli se svoj radni vijek zalagao sam se, a i sada to činim, da naši ljudi oru njive. To je osnovna poljopirvredna radnja u poljoprivredi. Ima danas poljoprivrednih stručnjaka koji misle kako orati zemlju ne treba jer se navodno time postižu značajne uštede u pripremi tla, ali to je loše. Našu zemlju treba samo orati.

Po trećaku žito rodi

"Stari su govorili - po trećaku žito rodi. Mnogi mladi poljopirvrednici ne znaju za tu uzrečicu koja bi mogla biti aktualna i danas", kaže te pojašnjava kako su naši stari pred sjetvu pšenice i drugih ozimih kultura zemlju orali tri puta pri čemu je svako oranje moralo biti različite dubine.

"U doba naših pradjedova i djedova na poljma su dominirale tri vrste korova; gorušica, kukolj i boca. Gdje je bila boca tu nije bilo ničega jer ona sve oko sebe uništi. U kukolju je žito bivalo jako loše i slab hektolitar, a gorušica se zna toliko razgranati da se ništa ne vidi od nje. Ta tri osnovna korova su uništavani ili su se javljali u malo tragova kada se triputa poore.

Prvi puta kada se ore, ono sjeme korova koje je bilo zrelo ispalo je i proklijalo i mi smo ga zaorali. Drugi puta, ono što je ostalo i kasnije isklijalo, ponovno je zaorano i treći puta, pred sjetvu je ponovno zaorano i nema pojma da je moglo u tom žitu biti nečega što je ometalo njegov rast. I sve bez kemije.

Tim trima oranjima ujedno se obavljala i zelena gnojidba. Mnogi danas nisu niti čuli za to. Danas se bacaju herbicidi, a mnogi i ne oru i zato dijelom i imamo proizvodnju kakvu imamo. Treba zato samo orati, a plug zadržati kao osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju na našim poljima", mišljenja je Luka Lešić.