Zašto je neophodna kalcifikacija zemljišta?

Za uzgajane biljke od izuzetne važnosti je pH reakcija zemljišta. Većini biljnih vrsta odgovara kada je ono slabo kiselo ili neutralno u rasponu od 5,6 do 7,2. Međutim, ono može biti kiselo, ali i bazno.

Potreba za kalcifikacijom bazira se na rezultatima analize i provodi se kada se radi o kiselom zemljištu, što je najčešći slučaj. Cilj je da se promjenom pH vrijednosti osigura poboljšanje fizičkih, kemijskih i bioloških osobina.

Ljetni i jesenski termin

Izvodi se kada je prethodni usjev uklonjen s parcele. U ljetnom terminu se obavlja nakon žetve ozimih i ranih jarih kultura. U ovom se slučaju kalcij iz gnojiva aktivira do proljetne sjetve. Ovo je optimalan rok, jer se ono do tada izmiješa sa zemljom i ima dovoljno vremena da se procesi uspore. Najbolje ga je obaviti sa zaoravanjem strništa, što osigurava unošenje organske mase.  Kalcifikacija najveći efekt postiže u drugoj godini od primjene pa tada treba uzgajati biljke koje su najosjetljivije na kiselost: lucernu, ječam, ciklu.

Kasnija sjetva lucerne i djetelina nepovoljno djeluje na usjev

Drugi povoljan termin za tretman je jesen. Postupak se provodi poslije žetve suncokreta, soje, kukuruza i vađenja šećerne repe. 

Zima i proljeće su najnepovoljniji za realizaciju. Procesi u zemljištu su intenzivni, a gubimo vegetacijski period.

U istoj godini se ne preporučuje gnojidba stajnjakom, jer kalcij ubrzava gubitak dušika i procese mineralizacije. Izuzetak je vrlo kiselo zemljište gdje u ljetnom terminu obavljamo njegovo dodavanje, a stajnjak u kasnu jesen.

Prednosti kalcifikacije

Kada pH reakcija ima niže vrijednosti od 5 dolazi do inaktivacije mnogih hranjivih elementa. Promjenom pH reakcije oni postaju dostupni biljkama. Što je zemljište kiselije, to se brže oslobađa kalcij iz dodatog gnojiva. Osim toga, provođenjem postupka poboljšava se apsorpcija hraniva iz zemljišta te popravljaju vodno - zračne osobine.

Njime se smanjuje sadržaj teških metala koji mogu oštetiti zonu korjenovih dlačica, a najopasnije je djelovanje aluminija, mangana i željeza. S druge strane, povećava se pristupačnost fosfora, vodni kapacitet i sprječava ispiranje hranjivih sastojaka. Ubrzavaju se procesi razlaganja organske tvari i mineralizacije.

Na mahunarkama se razvijaju kvržice bakterija koje imaju sposobnost fiksiranja dušika. Njihov rast i razvoj smanjuje ili potpuno zaustavlja kisela sredina. S povećanjem pH reakcije sprječava se nastanak raznih biljnih bolesti. Jedno takvo je kila kupusa koja se često javlja kada ovu kulturu uzgajamo na kiseloj zemlji.

Odabir gnojiva

Za ovu agrotehničku mjeru najčešće se koriste kalcij oksid i karbonat, dok se hidroksidna gnojiva, gašeno vapno i silikati, rjeđe koriste. Oksidi reagiraju intenzivnije i brže djeluju na povećanje vrijednosti pH reakcije, odnosno brže smanjuju kiselost zemljišta. Djelovanje traje između tri do sedam godina ovisno od zemljišta i količine primjenjenog gnojiva.

Postupak se izvodi po mirnom danu bez vjetra. Odmah nakon primjene obavlja se zaoravanje kako bi se gnojivo izmiješalo sa zemljištem i spriječilo da ga vjetar odnese.