Suša pustoši hrvatska polja: Kukuruz za silažu skida se već 10 dana, kreće i žetva suncokreeta

Dugotrajni toplinski val, temperature koje se približavaju 40 stupnjeva i izostanak ozbiljnijih oborina ostavljaju sve teže posljedice na hrvatskim ratarskim kulturama. Kukuruz, soja i šećerna repa među najugroženijima su, a poljoprivrednici upozoravaju da ovogodišnji gubici na pojedinim parcelama mogu dosegnuti i 50 do 70 posto. Problem više nije samo ovogodišnji urod, sve je teže pripremiti zemlju za novu sjetvu, osigurati vodu i planirati proizvodnju u godinama koje dolaze.

Poljoprivrednici posljednjih tjedana obilaze svoja polja i pokušavaju procijeniti koliko će od onoga što danas izgleda kao usjev na kraju zaista završiti u silosima. Visoke temperature ubrzavaju dozrijevanje, biljke se prisilno suše, a nedostatak vlage u tlu sve više određuje konačan prinos.

Zeleni usjevi kriju prazne klipove i mahune

Slavimir Brkić iz Garešnice, koji se bavi ekološkom proizvodnjom, upozorava da izgled biljke često može zavarati.

"Usjevi na pojedinim mjestima izgledaju lijepo, tamnozelene su boje, ali to može biti i lažna slika. Prošle godine imali smo nekoliko toplinskih udara, ali ne ovako ekstremnih temperatura i ne ovako dugo. Kada su kombajni ušli u polja, pokazalo se da zrna, koje nam je najbitnije, ipak nema dovoljno", kaže Brkić.

Poseban je problem kod kukuruza izostanak oplodnje i nedovoljno nalijevanje zrna. Biljka može razviti veliku masu stabljike, pa na prvi pogled usjev djeluje obećavajuće, ali kada nastupi dugotrajna suša, počinje se braniti.

"Biljka povlači vlagu iz plodova koliko može kako bi sama preživjela. Onda imamo privid da je sve u redu, a zapravo nema uroda", objašnjava Brkić.

Na njegovim se parcelama posljedice suše vide i na samom tlu. Prilikom obrade zemljišta nastaju višemetarske pukotine, a tvrda i suha zemlja ozbiljno otežava rad strojeva.

"Prst možete gurnuti u pukotinu bez problema, a pukotine su po nekoliko metara dužine. Stroj se muči, pucaju šarafi i jednostavno se mora odustati dok se tlo malo ne olabavi. A za to nije dovoljna mala kiša. Trebala bi ozbiljna količina oborina da se stanje tla promijeni", kaže Brkić.

Njegovo gospodarstvo ima oko 30 hektara soje. Zbog različitih rokova sjetve i sorti još je teško prognozirati konačan rezultat, ali neizvjesnost je velika. Dodatni problem predstavlja činjenica da je riječ o ekološkoj proizvodnji.

"Nama je višestruko teže nego konvencionalnoj poljoprivredi jer imamo velika ograničenja u korištenju pripravaka za ishranu i sredstava za zaštitu. Prošle smo godine, primjerice, imali veliku najezdu smrdljivog martina na soji. Ono što nije uništila suša, uništio je nametnik", kaže Brkić.

U Baranji žetva počinje neuobičajeno rano

U Baranji je slika još dramatičnija. Matej Omazić iz Darde ima 38 hektara suncokreta i 24 hektara kukuruza. Suncokret zbog visokih temperatura počinje skidati znatno ranije nego što je uobičajeno.

"Krećemo već sutra. Na nekim mjestima suncokret je izgorio i ne očekujem više od dvije tone po hektaru. U normalnoj godini imali bismo oko četiri tone", kaže Omazić.

Kod kukuruza očekuje šest do sedam tona po hektaru, dok je u normalnim godinama prinos na njegovim parcelama oko deset do jedanaest. Na pojedinim dijelovima polja klipa uopće nema jer nije došlo do njegova zametanja.

Slična upozorenja stižu i iz Podravine. Mladen Ferenčak iz Đurđevca obrađuje oko 280 hektara. Najviše ima kukuruza, oko 140 hektara, koji najvećim dijelom koristi za biomasu u bioplinskom postrojenju. Ima i 25 hektara suncokreta, a ove je godine na 18 hektara imao uljanu repicu.

Za suncokret Ferenčak očekuje više od četiri tone po hektaru, dok je repica već dala vrlo dobre rezultate, prosjek je bio blizu pet tona, a na jednoj parceli ostvareno je čak 5,4 tone po hektaru. No kukuruz će biti puno teže procijeniti.

Suša ne posustaje, a voda nestaje: Kakva je situacija sa sustavima za navodnjavanje?

"Tamo gdje je voda ostala u tlu bit će i 12 tona. Ali na najlošijim parcelama neće biti više od tri do četiri tone. Sve ovisi o tome koliko će vode biljka imati za nalijevanje zrna", kaže Ferenčak.

Na njegovom gospodarstvu ove je godine posijano i oko 60 hektara postrnog kukuruza nakon žetve raži. U početku je izgledao dobro, ali bez novih oborina prinos je upitan.

Ferenčak smatra da će se hrvatska poljoprivreda morati sve više prilagođavati klimatskim promjenama i čuvanju vode u tlu.

"Poljoprivreda će se morati zasnivati na tome tko će sačuvati vodu. Tko bude čuvao vodu, taj će biti bolji. Bez vode ne možete ništa postići", poručuje Ferenčak.

"Slavonija se pomaknula prema zapadu"

Da se klimatska karta hrvatske poljoprivrede mijenja, smatra i Mato Brlošić iz Piškorevaca. Prema njegovim riječima, ono što se nekada smatralo karakterističnim za pojedine dijelove Hrvatske danas se pomiče prema zapadu.

"Nekad se suncokret sijao do Slavonskog Broda, a danas se sije već kod Zagreba. U posljednjih 30 ili 40 godina puno se toga promijenilo. Rekao bih da se Slavonija pomaknula zapadno jedno sto kilometara", kaže Brlošić.

On upozorava da će najveći gubici ove godine biti na soji, kukuruzu i šećernoj repi. U najtežim područjima procjenjuje pad prinosa i do 70 posto, a na pojedinim parcelama pitanje je hoće li se kombajnom uopće isplatiti ulaziti u polje.

Brlošić je ove godine šećernu repu smanjio na svega sedam hektara. Proizvodnja mu već nekoliko godina, kaže, završava na nuli ili u minusu. Soju također sve više izbacuje iz proizvodnje, dok suncokret postaje jedna od kultura koja bolje odgovara novim vremenskim uvjetima.

"Suncokret će vjerojatno dati relativno dobre prinose jer mu ovakvo vrijeme odgovara. Kada nema vlage, nema ni toliko bolesti, pa su i tretiranja i zaštita jeftiniji", objašnjava.

Problem, međutim, nije samo ovogodišnji prinos. Petar Pranjić iz Novog Čeminca u Baranji upozorava da se ratari već sada pitaju kako će uopće pripremiti zemljište za jesensku sjetvu.

"Gubitke imamo ogromne. Kukuruz za silažu skida se već desetak dana, što se nikada u povijesti nije događalo tako rano. Bojimo se što će biti na jesen", kaže Pranjić.

Posebno ga zabrinjava stanje vodostaja i podzemnih voda. Navodnjavanje, smatra, ne može biti dugoročno rješenje ako nema dovoljno vode koju bi sustavi mogli koristiti.

Ratari traže hitne poteze države

Zbog svega toga ratari traže hitne mjere države. Među njihovim zahtjevima je i mogućnost proglašenja elementarne nepogode na razini cijele države, ali i fleksibilnije provođenje pravila o plodoredu. Pranjić smatra da bi u ovakvoj situaciji trebalo omogućiti smanjenje broja obveznih kultura u plodoredu sa četiri na tri.

To bi, smatraju ratari, bilo jednostavno administrativno rješenje koje bi im omogućilo da se lakše prilagode novim klimatskim uvjetima. Ako je određena kultura na pojedinoj površini potpuno podbacila, poljoprivrednik mora imati mogućnost ponovno posijati ono što je u tim uvjetima najotpornije, bez gubitka prava na potpore.

Ratari istodobno upozoravaju i na financijski pritisak. Kreditne obveze, leasing za mehanizaciju, troškovi sjemena, gnojiva i zaštite ostaju isti bez obzira na to hoće li s hektara biti ubrano 12 ili tri tone kukuruza.

"Jedna loša godina može se preživjeti. Kroz povijest bi nakon jedne loše došlo nekoliko dobrih. Sada je obrnuto, jedna godina bude dobra, a pet ih je loših. Tada više ne možete investirati ni razvijati gospodarstvo", upozorava Pranjić.

I Mato Brlošić smatra da će se hrvatska poljoprivreda morati sve više okretati jesenskim kulturama. Na svojem gospodarstvu već je povećao njihov udio jer su prinosi posljednjih godina stabilniji nego kod proljetnih kultura.

"Mi više idemo na 70, čak i 80 i više posto jesenskih kultura. Prinosi su stabilniji", kaže Brlošić.

Soja i šećerna repa tako polako gube svoje mjesto na slavonskim poljima, dok bi suncokret mogao postati jedna od kultura budućnosti. No ni to nije trajno rješenje.

Jer klimatske promjene ne mijenjaju samo prinose. One mijenjaju i raspored kultura, rokove sjetve, način obrade tla i ekonomsku računicu poljoprivrednika.

"Ne možemo više planirati kao prije"

Petar Pranjić upozorava da se zbog ponavljanja ekstremnih godina sve više poljoprivrednika nalazi pred zidom.

"Jedna loša godina može se izdržati. Ali kada imate nekoliko loših godina zaredom, počinjete odustajati od investicija i razvoja. Ljudi počinju koristiti vlastito, nesortno sjeme samo da prežive. To nije dobro ni za poljoprivrednika ni za proizvodnju", upozorava.

Upravo je to možda i najveća opasnost sadašnje situacije. Suša više nije samo pitanje jednogodišnjeg prinosa. Ona mijenja strukturu proizvodnje, potiče ratare da napuštaju pojedine kulture, mijenja područja na kojima se određene biljke mogu uspješno uzgajati i povećava financijski rizik proizvodnje.

Brlošić zato smatra da će se hrvatska poljoprivreda morati sve više okretati jesenskim kulturama. Na svojem gospodarstvu već je povećao udio jesenske sjetve jer su prinosi takvih kultura posljednjih godina stabilniji od proljetnih.

No bez obzira na izbor kultura, jedna stvar ostaje zajednička svim sugovornicima, voda postaje ključni proizvodni resurs hrvatske poljoprivrede.

Ako se sadašnji klimatski trendovi nastave, hrvatski ratari neće se više moći oslanjati na obrasce proizvodnje koji su vrijedili desetljećima. Morat će mijenjati kulture, rokove sjetve, način obrade tla i strategiju čuvanja vlage. A država će, upozoravaju, morati brže reagirati, jer ono što je nekada bila iznimka, danas postaje sve češća proizvodna stvarnost.

Ovogodišnja žetva zato neće biti samo računica koliko je tona skinuto s hektara. Bit će i ozbiljno upozorenje koliko se brzo hrvatska poljoprivreda mora prilagoditi klimatskim promjenama.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor