Suša obilježila godinu, pšenica ponovno rekordna, a jesenska sjetva kasni

Druga uzastopna rekordna žetva ozimih kultura nije se ponovila i na proljetnim usjevima. Nakon povoljnih uvjeta tijekom zime i ranog proljeća, ljetna suša smanjila je prinose, a jesenska sjetva počela je uz nedostatak vlage u tlu. O proizvodnim rezultatima, potporama i prilagodbi klimatskim promjenama na konferenciji Jesenska sjetva 2026. u HGK-u Županijskoj komori Osijek govorili su državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak, predsjednik Udruženja poljoprivrede HGK-a Miroslav Božić i prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS).

"Ponovno je riječ o izazovnoj i zahtjevnoj godini za naše poljoprivrednike, ali i za cijeli sektor, od znanosti i struke do administracije“, rekao je Majdak.

Pšenica na 170.000 hektara

Pšenica je urodila s oko 1,1 milijun tona, a zasijana je na približno 170.000 hektara. Ječam zauzima između 50.000 i 60.000 hektara, dok je uljana repica u ovogodišnjoj žetvi bila na oko 30.000 hektara. Siju se i raž, pšenoraž, pir, grahorice i stočni grašak. Sjetva pšenice i ječma već je počela, ali kasni zbog nedostatka vlage u tlu. Slično je bilo i s uljanom repicom. Domaćeg sjemena ima dovoljno, a Majdak procjenjuje da domaća proizvodnja pokriva 99%, možda i 100% potreba za sjemenom koje se sije na hrvatskim površinama, uključujući sorte stranog sortimenta.

"Cijene sjemena ostale su na razini prošle godine ili su nešto niže. Kod gnojiva je situacija drukčija: urea je poskupjela do 20%, a NPK gnojiva oko 10%. Troškovi sredstava za zaštitu bilja nisu znatnije rasli, a cijena plavog dizela među najnižima je u regiji“, istaknuo je Majdak.

Za potporu certificiranom sjemenu i sadnom materijalu od 2026. do 2030. predviđeno je 7 milijuna eura godišnje. Za troškove jesenske sjetve osigurano je dodatnih 10 milijuna eura, a zahtjevi se podnose putem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

"Tijekom sljedećih sedam dana kreće isplata 100 milijuna eura predujmova izravnih plaćanja. Do kraja godine planiramo isplatiti ukupno 230 milijuna eura, od 515 milijuna eura predviđenih za izravna plaćanja“, najavio je državni tajnik.

U tijeku su natječaji za ulaganja u primarnu proizvodnju kroz intervencije 73.10 i 73.11 te obnovljive izvore energije kroz 73.03. Za sljedeću godinu najavljen je i natječaj od 10 milijuna eura za preradu žitarica, uključujući silose i mlinove. Štete od suše mogle bi biti među najvećima posljednjih godina i mjeriti se milijunima eura. Za šest kultura ove je godine osigurano 4,4 milijuna eura pomoći, uz više od 20 milijuna eura nacionalnih sredstava za ostale ratarske kulture. Ministarstvo razmatra i uzajamni fond radi brže reakcije na štete.

"Ne možemo svaki put čekati dugotrajne procedure na razini Europske komisije, nego razmatramo instrumente koji bi omogućili da se na štete reagira brže. Cijene pšenice i kukuruza na svjetskom tržištu posljednjih tjedana blago rastu, pa dio proizvođača čuva urod i čeka povoljniju prodaju“, zaključio j je Majdak.

Šećerna repa među najvećim gubitnicima

Predsjednik Udruženja poljoprivrede HGK-a Miroslav Božić upozorio je da je Hrvatska, prema podacima starima do dvije godine, na trećem mjestu u EU-u po prijavljenim štetama od prirodnih nepogoda.

"Ove godine očekuje se da će proizvodnja šećera u Europskoj uniji pasti ispod 13 milijuna tona, što je najniža razina u posljednjih 50 i više godina. Prije ukidanja proizvodnih kvota 2017. proizvodnja je iznosila oko 22 milijuna tona“, rekao je Božić.

Od 2017. zatvorene su 23 europske šećerane. Slovačka je ostala na jednoj, Mađarska već 22 godine ima samo jednu, Italija dvije, a Austrija od prošle godine također jednu. U Hrvatskoj se oko 85% površina pod šećernom repom nalazi u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Božić je podsjetio da je šećer tijekom posljednjih 25 godina bio važan izvozni proizvod. Spomenuo je više od 200.000 tona izvoza te ukupno 3,5 milijuna tona izvezenog šećera, pri čemu razdoblje za potonju brojku treba potvrditi. Dodatno opterećenje predstavljaju troškovi energije. Cijena prirodnog plina na burzi porasla je s 26 na 86 eura, odnosno bila je 3,3 puta viša nego godinu ranije.

"To nije povećanje koje industrija može jednostavno apsorbirati. Troškovi energije snažno utječu na preradu, a šećerna industrija posebno je izložena“, upozorio je Božić.

Za štete iz prošle godine spomenuo je paket od 20,1 milijun eura i dodatnih 4,4 milijuna eura za pojedine kulture, među kojima su šljiva, lucerna i šećerna repa. Kao usporedbu naveo je da je 13 članica EU-a u posljednja dva mjeseca najavilo nacionalne pakete pomoći: Francuska je izdvojila milijardu eura, Njemačka 500 milijuna, a Austrija oko 260 milijuna eura.

Komentirajući prve podatke Državnog zavoda za statistiku za kukuruz, suncokret, soju i šećernu repu, Božić je vlastitim izračunima procijenio pad prinosa od 8% kod kukuruza, 2% kod suncokreta, 4% kod soje i 30% kod šećerne repe. Smatra da bi procjene za kukuruz i soju mogle biti preoptimistične.

"Ratarske i stočarske proizvodnje ne možemo promatrati odvojeno. Kada zbog suše imamo manje sirovina i kada im cijena raste, posljedice se prenose i na stočare kroz skuplju hranidbu“, rekao je.

Moramo se početi prilagođavati

Prof. dr. sc. Bojan Stipešević s FAZOS-a istaknuo je da su ozime kulture imale odličnu sezonu, ali da su proljetni usjevi od svibnja trpjeli zbog vrućine. Temperature su prelazile 30 °C, a tijekom lipnja, srpnja i kolovoza oborina je bilo vrlo malo. Krajem srpnja, rekao je, vlage u tlu nije bilo ni ispod 30 centimetara dubine.

"Ozime kulture završile su sezonu vrlo dobro, neovisno o tome koliko je tko ulagao u tehnologiju. A onda se od svibnja situacija promijenila. Visoke temperature, tople noći i nedostatak kiše napravili su svoje“, objasnio je profesor.

Na pojedinim područjima kukuruz se počeo kombajnirati s tek 8 do 9% vlage u zrnu, dok se u uobičajenim uvjetima žanje pri oko 20%. Stipešević procjenjuje da bi gubici u najpogođenijim područjima mogli dosegnuti 40%, dok su u Francuskoj spominjane procjene smanjenja proizvodnje do 38%.

Razlike su velike i u Hrvatskoj. Pokusni prinosi kukuruza dosezali su 8,5 do 9 tona po hektaru, dok su na sušom pogođenim područjima stvarni rezultati bili 6 do 7 tona. Oko Slatine uobičajeni prinosi iznosili su oko 9 tona, a uz navodnjavanje 12 do 13 tona po hektaru. Na jednom gospodarstvu s podzemnim i nadzemnim navodnjavanjem, korištenim i za hlađenje usjeva, postignuto je 18,5 tona po hektaru. U SAD-u se očekuje rekordna proizvodnja s prosječnim prinosom većim od 11,5 tona. Soja je ondje gdje je u srpnju bilo kiše dala 4,5 do 5 tona po hektaru.

"Kontinentalna Hrvatska sve više pokazuje obilježja mediteranske klime. Imamo više temperature, manje oborina i kišu koja pada u kratkim, nepredvidljivim razdobljima. Moramo se početi prilagođavati“, poručio je Stipešević.

Za jesensku sjetvu 10 milijuna eura, mijenja se i označavanje podrijetla mesa

Rješenje vidi u većem oslanjanju na ozime kulture, očuvanju vlage i promjeni plodoreda. Kao mogućnost naveo je slanutak, koji se u Italiji može sijati već u studenome. U pokusu zasijanom početkom ožujka dozrio je do lipnja, dok soja zbog suše nije razvila ni drugi trolisni list.

Konzervacijska poljoprivreda, koja se u SAD-u primjenjuje od 1970. godine, može čuvati vlagu, ali ne može nadoknaditi izostanak kiše. Kao krajnji primjer prilagodbe naveo je suho ratarenje na američkim Velikim ravnicama, gdje se pšenica ponegdje sije svake druge godine kako bi se sačuvalo dovoljno vode za jedan urod.

"Možemo čuvati vlagu i mijenjati agrotehniku, ali ne možemo stvoriti vodu koje nema. Zato moramo razmišljati o kulturama, rokovima sjetve i načinima proizvodnje koji odgovaraju uvjetima koji nas čekaju“, zaključio je Stipešević.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor