Suncokret: Traži puno vode, ne i plodno tlo

Suncokret (Helianthus annuus L.P.) stvara ogromnu količinu suhe tvari, oko 10 tona po hektaru. Za stvaranje ove mase troše se velike količine vode i hraniva. Bez obzira na jak korijenov sustav, jedino mu ne odgovaraju skeletna i tla plitkog oraničnog i podoraničnog sloja.

Najpovoljniji uvjeti su kada maksimalne dnevne temperature u fazi intenzivne sinteze ulja ne prelaze 30°C. Areal rasprostranjenja je od 10 do 50° sjeverne geografske širine.

Odnos prema toplini

Početak klijanja je na četiri do 6°C. U prvoj polovici vegetacije potrebe biljaka za toplinom su manje, tako da suncokret klija i niče na 5°C. Optimum za nicanje je temperatura od 20 do 22°C, a za rast i razvoj 20 do 25°C. Na temperaturama višim od 25°C smanjuje se sinteza ulja u sjemenu. U fazi cvjetanja, temperature iznad 40°C umanjuju klijavost peludi, ali generalno, biljka je otporna na vrlo visoke temperature. U fazi cvjetanja je osjetljiv. Sije se kada se sjetveni sloj zagrije na osam do 10°C. To je obično od 1. do 10. travnja. Sjetvu obavezno treba završiti do kraja travnja. 

Toplinske sume za vegetacijski period iznose 2.500°C do 3.000°C i pokazuju da suncokret za porast i razvoj ima velike potrebe u toplini.

Mlade biljke izdržavaju mrazeve od -5 do  -6°C. Temperatura od -8°C također ne uništava biljke već oštećuje centralni pupoljak, što uzrokuju granjanje stabla i pojavu većeg broja sitnih glavica. S porastom biljaka povećavaju se i potrebe u toplini tako da su optimalne temperature od nicanja do pojave glavica oko 20°C. U periodu cvjetanja optimalne temperature su 22°C do 25°C, a u vrijeme nalijevanja sjemena oko 25°C.

Potrebe za vodom

Suncokret je veliki potrošač vode, transpiracijskog koeficijenta (TK) = 470 - 570, odnosno od 470 do 570 litara vode potroši za formiranje jednog kilograma suhe tvari.

Najveće potrebe za vlagom su u fenofazama intenzivnog porasta, cvjetanja i nalijevanja plodova. U ovo doba, suše veoma smanjuju prinos bez obzira na snažan korijenov sustav.

U početnim fazama porasta, do formiranja glavica (butonizacija), utroši samo 25 posto od ukupnih potreba u vodi. Najveća potrošnja vode od strane biljaka je u fazama intenzivnog porasta stabla i cvjetanja i tada biljke potroše oko 65 posto od ukupnih potreb. U narednim fazama porasta potrošnja vode od strane biljaka značajno se smanjuje.

Zahvaljujući korijenovom sustavu velike usisne moći i posebnoj građi nadzemnih organa, sušu podnosi bolje nego većina ratarskih biljaka. Prosječne potrebe za vodom mogu se podmiriti s oko 300 mm oborine po kvadratu, pravilno raspoređenih tijekom rasta i razvoja i sa oko 250 mm zimskih oborina po kvadratnom metru.

Zašto se okreće prema suncu?

Biljka je kratkog dana, što omogućuje drugu sjetvu. Kada je riječ o svjetlosti, vrlo je izražena fitotaksija biljaka suncokreta, te se one svakodnevno okreću prema suncu od istoka ka zapadu. U jutarnjim satima glavice budu sve okrenute prema istoku i tijekom dana prate "kretanje" sunca ka zapadu. Okretanje glavica prema suncu prestaje u fenofazi cvjetanja koja započinje u ranim jutarnjim satima, tako da sve iscvjetale glavice budu okrenute ka istoku. Optimalna osvijetljenost postiže se pravilno izbalansiranom gustoćom usjeva i rasporedom biljaka u redovima sjetve.

Sije se na međuredni razmak 70 cm, a razmak u redu iznosi 20 do 30 cm ovisno o dužini vegetacije i namjene hibrida, da bi se ostvarilo 40.000 do 60.000 biljaka po hektaru u berbi. Gustoća sjetve za zelenu masu i silažu iznosi 60.000 do 70.000 biljaka/ha. Postrni suncokret za sjeme sije se u sklopu 60.000 do 70.000 biljaka/ha, a za zelenu masu u sklopu 70.000 do 85.000 biljaka/ha.

U nedostatku intenzivnije sunčeve svjetlosti biljke se izdužuju i razvijaju sitnije glavice i plodove s manjim sadržajem ulja.

Kakvo zemljište zahtijeva?

Suncokret traži plodna, duboka i vlažna tla. Od svih okopavina najbolje podnosi zaslanjena zemljišta. Najbolja su černozem, ritska i livadska crnica, aluvij i smonica, ali samo uz popravak tla. Na ostalim tipovima mogu se ostvariti zadovoljavajući rezultati uz pojačanu dopunsku ishranu organskim gnojivima i mineralnim hranivima.

Ne treba ga sijati na zabarenim zemljištima, jako pjeskovitim ili na zemljištima s povećanim sadržajem vapna. Optimalna kiselost sredine ili pH = 6 - 7.

Može se, uvjetno uspješno uzgajatii i na siromašnijim, kao i na slabo zaslanjenim i kiselim tlima, a u tom slučaju su potrebne nešto veće količine mineralnih gnojiva nego obično. S druge strane, dobro uspijeva na novoosvojenim zemljištima, šumskim krčevinama i razoranim prirodnim i sijanim travnjacima.

Poželjno je da površina za uzgoj suncokreta nije zakorovljena višegodišnjim i drugim problematičnim širokolisnim korovima (palamidom, čičokom i drugim), jer se ovi korovi ne mogu suzbijati herbicidima.