List se koristi za hranidbu stoke prilikom vađenja u svježem ili siliranom stanju, a korijen tijekom zimskog razdoblja, kada nema druge svježe stočne hrane, bogate vitaminima.
Stočna repa (Beta vulgaris L. spp. crassa) je dvogodišnja biljka, nastala križanjem divljih repa. U prvoj godini formira veliki zadebljali korijen i glavu s lišćem, a u drugoj godini vegetacije razvija stabljiku s lišćem, cvjetove i plodove. Daje visok prinos i lista i korijena. List se koristi za hranidbu stoke prilikom vađenja u svježem ili siliranom stanju, a korijen tijekom zimskog perioda, kada nema druge svježe stočne hrane, bogate vitaminima.
Kako objašnjava Milica Popadić, dipl.inž.ratarstva i povrćarstva, kod stočne repe se razlikuju glavni korijen i bočne žile i žilice.
Glavni korijen je valjkastog, loptastog, izduženog oblika, u osnovi je vretenast i u njemu se sakuplja rezervna tvar. Na poprečnom presjeku tijela korijena zapažaju se koncentrični prstenovi, oko četiri do devet. Boja korijena može biti bijela, crvena, žuta, ružičasta itd.
List ima srednje dugu peteljku i glatku, do blago valovitu, svijetlozelenu široku lisku. Zauzima polu-uspravan položaj.
"Dužina vegetacije varira od 120 do 180 dana. Glavni korijen, ovisno od sorte, razvija se manje ili više iznad površine zemljišta, što znatno olakšava vađenje", ističe M. Popadić.
U rastu stočne repe razlikuju se dva perioda. Prvi traje od sjetve do formiranja lisne rozete (sklapanja redova između biljaka), a drugi od lipnja do vađenja.
"U prvom periodu zahtjev prema toplini i vlazi je umjeren. Srednja dnevna temperatura treba biti 10°C-12°C a mrazevi od -4°C mogu uništiti biljke. Zahtjev prema toplini i vlazi u drugom periodu se povećava. Srednja dnevna temperatura najpovoljnija za brz porast je 20°C-22°C. Visoke temperature praćene sušom mogu nanijeti velike štete. Stočna repa je osjetljiva na niske temperature u kasnijoj jeseni, pa već na -1°C do -2°C dolazi do oštećenja korijena", napominje Milica Popadić.
Stočna repa bolje uspijeva u područjima s više padalina. Odgovaraju joj duboka, plodna zemljišta, strukturna i vodopropusna. Ima veliku potrebu za vlagom zraka.
Budući da ima veliki zahtjev prema dušiku, stočna repa najbolje uspijeva poslije zrnastih mahunarki, višegodišnjih leguminoza kao i djetelinsko-travnih smjesa. Dobar je predusjev za većinu drugih biljaka, jer ostavlja rastresito i nezakorovljeno zemljište. Na istom zemljištu ne treba je uzgajati tri do četiri godine, jer jako osiromašuje zemljište.
Ako se uzgaja poslije strnih žitarica, uljane repice, ranih krmnih usjeva, graška za zeleno zrno i drugih ranih predusjeva, oranje se obavlja na 10 cm dubine, zatim ljetno oranje na oko 20 cm uz unošenje stajnjaka i ravnanje, a zatim duboko jesensko oranje na 30–40 cm dubine. Nakon kasnijih usjeva moguće je obaviti dva oranja, ili samo jedno oranje, a zatim tanjuranje.
Stočna repa dobro reagira na gnojidbu stajnjakom. Ako stajnjak nije dobro zagorio, može se zaorati u ljetnom oranju, a dobro zagorio stajnjak (30-50 t/ha) dubokim jesenskim oranjem. Dušična gnojiva povećavaju ukupan prinos i sadržaj proteina u korijenu i listu i utječu na bolje iskorištavanje fosfornih i kalijevih gnojiva. Fosforna gnojiva utječu i na prinos i na sadržaj suhe tvari u korijenu.
"Odnos mineralnih hraniva treba se kretati NPK 1:1:0,7-1. Ukupna količina gnojiva tijekom vegetacije iznosi 700-1400 kg/ha. Zemljišta siromašna borom treba gnojiti formulacijama mineralnih gnojiva s borom, posebice ako se ne gnoje stajnjakom", ističe savjetodavka.
Gnojiva se unose na sljedeći način:
Sjetva se obavlja u drugom tjednu od proljetnih radova, kada se zemljište u sjetvenom sloju (2-3 cm) zagrije na 5°C. Razmak između redova treba biti 45-50 cm može i do 60 cm, a u redu 25-30 cm, da bi se postigao sklop od 70.000 - 90.000 biljaka/ha. Količina sjemena se kreće oko 15 - 20, pa i do 30 kg/ha.
Ako je zemljište nakon sjetve suho, treba obaviti valjanje. U slučaju da se stvori pokorica, poslije jakih kiša, potrebno je obaviti drljanje laganim drljačama ili rotacijskim drljačama. Prorjeđivanje se obavlja kada biljke obrazuju dva prava lista.
"Korovi se mogu uništavati herbicidima, kultiviranjem, okopavanjem i plijevljenjem. Tijekom vegetacije trebalo bi po potrebi i ako postoje uvjeti obaviti 3-5 zalijevanja", dodaje Milica Popadić.
Ovaj posao se obavlja prije jesenskih mrazeva, jer se smrznuta repa u trapu kvari. Vadi se ručno ili linijama za vađenje repe. Glave se ne režu, samo se odreže lišće, a korijen očisti od zemlje. Očišćen korijen skladišti se u trapove širine 1,5 m i isto tolike visine. Trape se samo zdravi korjenovi, dok se oštećena i smrznuta repa izdvaja i njome hrani stoka.
Povezana biljna vrsta
Sinonim: - | Engleski naziv: Fodder beet | Latinski naziv: Beta vulgaris L. spp. crassa
Stočna repa potječe iz Sredozemnog i Atlantskog područja. Daje visok prinos lista i korijena. List se može koristiti prilikom vađenja, a korijen tijekom zimskog razdoblja.... Više [+]Tagovi