• Gnojidba
  • 24.12.2013. 07:36

Stajski gnoj na polju

Što je gnojovka, a što gnojnica, i kada koristiti kompost?

  • 5.644
  • 305
  • 0

Kada se pripremljeni stajski gnoj odvozi na polje, nije uputno kidati ga horizontalno po cijeloj površini gnojišta, jer bi se otkrivanjem cijele površine povećali gubici dušika. Gnoj bi se trebao odvoziti za oblačna, mirna i prohladna vremena i to izravno na ono mjesto gdje se obavlja gnojidba te da se odmah razbaca i zaore. Ako površina koju treba gnojiti još nije slobodna, gnoj se slaže na parceli u hrpe (kamare), ali ne na golo tlo, već na podlogu od slame ili kukuruzovine koja će upiti ocijeđenu tekućinu. Gnoj se mora površinom oranice razbacati što jednoličnije, a to se postiže strojevima za razbacivanje stajskog gnoja. Ako gnoj ostaje u hrpicama, ili je razbacan, a nije zaoran, dolazi do velikih gubitaka organske tvari i biljnih hraniva.

Zaoravanje stajskog gnoja

Dubina zaoravanja stajskog gnoja ovisi o količini gnoja, vrsti tla, klimi, a kreće se između 15 i 35 cm. Ako je veća količina gnoja, treba biti veća i dubina zaoravanja. Na laganom tlu, gnoj se zaorava pliće zbog opasnosti od ispiranja hraniva. Ako se zaorava ljeti, treba ga zaorati dublje, jer je veća toplina pa bi se prebrzo raspadao ako bi se plitko zaorao. Na teškom tlu gnoj se ne smije zaorati preduboko, jer su na većoj dubini uvjeti za raspadanje gnoja slabiji. Ako je tlo vlažno, gnoj treba pliće zaorati, jer su kod velike vlažnosti uvjeti za razgradnju gnoja nepovoljni.

Vrijeme zaoravanja gnoja ovisi o klimatskim uvjetima pojedinog područja. U humidnim klimatima povoljnije je gnoj zaorati u proljeće, a u aridnim u jesen, jer su u humidnim područjima ispiranja hraniva tokom zime iz stajskog gnoja veća. Tekući stajski gnoj ili gnojovka sastoji se od mokraće te krutih izmetina domaćih životinja i vode. Dobiva se tako što se stoka drži na kratkim ležajima bez prostirke, a mokraća curi izravno u jamu koja se nalazi ispod staje. Kruti ekstrementi skupljaju se posebno, a prije upotrebe pomiješaju se u posebnoj jami za miješanje s tekućim izmetinama i vodom. Tekući stajski gnoj proizvodi se u alpskim predjelima, gdje se njime većinom gnoje travnjaci. Gnojovka sadrži uglavnom dušik i kalij, a fosfora ima vrlo malo. Da bi se hraniva bolje izbalansirala, često joj se dodaje fosfor u obliku mineralnih gnojiva.

Gnojnica se sastoji od tekućih izmetina domaćih životinja, vode i krutih djelića gnoja i iscjetka s gnojišta. Sve te tvari razgrađene su radom bakterija. Najveći dio gnojnice čini mokraća domaćih životinja. Kemijski sastav gnojnice dosta je različit jer varira prema vrsti stoke, primjesi vode, iscjetku s gnojišta. U prosjeku ima 98,8% vode, 0,8% organske tvari, 0,2% dušika i 0,45% kalija, a fosfor se nalazi samo u tragovima. Dakle, gnojnica je dušično-kalijsko gnojivo i većina je hraniva u lako topljivom obliku i brzo pristupačnom biljci. Čim se mokraća izluči iz tijela životinje, podliježe bakterijskom vrenju kojeg obavljaju aerobne bakterije, pa zbog toga gnojnicu treba što kraćim putem odvesti u zatvoren prostor (jamu). Kod vrenja gnojnice dolazi najviše do gubitka dušika, jer on u obliku amonijaka brzo hlapi. Svježa i slabo provrela gnojnica ne djeluje štetno na usjeve iako se i ne razrijedi vodom, a sadrži i do 4 puta više hraniva nego provrela i razrijeđena gnojnica kakva se praktički upotrebljava.

Primjena i prednosti gnojnice

Za određivanje zapremine jame potrebno je znati da odraslo govedo u prosjeku proizvede oko 20 hl gnojnice, konj oko 7, svinja 3,5, a ovca 1,5 hl. Te količine znatno variraju jer ovise o mnogim čimbenicima. Da se smanje gubici dušika, jamu za gnojnicu treba dobro pokriti. Za vađenje gnojnice najbolje je u jamu ugraditi centrifugalnu crpku kojom će se gnojnica izravno iz jame prebaciti u bure u kojem se odvozi u polje. Bure za gnojnicu treba imati napravu za raspršivanje koja ju mora rasprskavati u jednakoj količini i širini. Važno je da gnojnica dolazi što manje u dodir sa zrakom, pa se zbog toga ne smije rasprskavati iz visoka. Nakon polijevanja tla gnojnicom, površinu treba pobranati ili vrlo plitko izorati. Ne smije se izvoziti za vrijeme velike žege ili jaka vjetra. Najbolje je taj posao obavljati po oblačnom i hladnom vremenu, ujutro ili pred večer.

Količine gnojinice po 1ha su od 50-100 hl. Ako je gnojnica previše koncentrirana, treba ju razrijediti vodom (ako nije u jami razrijeđena zbog ulaska kiše). Gnojnica je organsko gnojivo kojim se usjevi mogu i prihranjivati. Upotrebljava se za okopavine, povrtne kulture, stara i slaba djetlišta, livade.

Kompost za povrćarske kulture i travnjačke površine

Kompost je humificirana smjesa organskih otpadaka iz kućanstva i gospodarstva koji inače nemaju uporabnu vrijednost, ali prerađeni radom mikroorganizama mogu služiti kao gnojivo (biljni ostaci, kosti, perje). Može se koristiti i mulj iz jaraka, fekalije, blato s ceste, pepeo, lišće iz šume. U kompost se ne smiju stavljati tvari koje se ne mogu humificirati, staklo, željezo, niti osjemenjeni korovi, životinje uginule od zaraznih bolesti.

Kompostište treba urediti na sjenovitom mjestu. Za ručno manipuliranje kompostom, idealna je visina hrpe 1 m, širina 1,5 - 2 m, a duljina nije određena. Kod mehaniziranog rada dimenzije su veće. Ako se kompost obilno zalijeva, na dnu treba biti deblji sloj slame ili kukuruzovine. Preporuča se kompostu dodati vapno koje veže štetne kiseline i stimulira rad mikroorganizama. Dobro je stavljati i zemlju jer ona veže lako topiva hraniva i doprinosi stvaranju komposta veće vrijednosti.

Zreli kompost (nakon 1-2 godine) je amorfna masa tamnosmeđe do crne boje. Za stvaranje dobrog komposta vrlo je važno miješanje hrpe, koja se obavlja tri puta godišnje, a prvi puta 3-4 tjedna nakon slaganja hrpe. Kompostu se može dodavati i stajski gnoj ili dušik u obliku mineralnog gnojiva, dušik stimulira rad mikroorganizama. Kompost treba imati neutralnu do slabo bazičnu reakciju, preporuča mu se dodati vapneni dušik (kalcijev cijanamid), a ne neko od gnojiva koja povećavaju kiselost i koče rad mikroorganizama. Zbog svojih kemijskih svojstava vrlo je kvalitetno gnojivo.

Kalcijevi humati u kompostu odlično poboljšavaju fizikalna svojstva tla, prvenstveno njegovu strukturu. Dušik iz komposta djeluje dosta sporo, a fosfor i kalij djeluju brzo. Kemijski sastav komposta mijenja se prema vrsti tla od kojih je nastao, a sadrži 70-80% organske tvari, ostalo su kalcij, dušik, kalij i fosfor. Kompost se daje kulturama neposredno prije sjetve, razbacuje se slično kao stajski gnoj, a ponekad ga i ne treba zaoravati, nego se s tlom izmiješa jačim drljanjem. Prvenstveno se kompost upotrebljava u povrćarstvu, za klijališta te za travnjačke površine jer potiče nabusavanje mladih trava i stvaranje gustog sklopa tratine. Na travnjake se izvozi u kasnu jesen ili u rano proljeće, a može se razbacati i nakon prvog otkosa livade. Količine komposta po hektaru su 30-60 t. Za razliku od stajskog gnoja, kompost u tlu djeluje samo 1-2 godine.


Tagovi

Stajski gnoj Gnojnica Gnojovka Travnjaci Povrće Kompost Zaoravanje Drljanje Centrifugalna crpka


Autorica

Renata Dragović

Uvijek željna novih znanja i izazova u području ekološke poljoprivrede. Posjeduje višegodišnje iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji, standardima kvalitete i EU projektima.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi