Sjetva soje: Čekajte povoljnu temperaturu tla, tek dublje u travnju

Vrijeme sjetve uvelike utječe na visok i stabilan prinos. Prošlogodišnje iskustvo s ranim sjetvama soje, kada su relativno visoke temperature krajem ožujka i početkom travnja potaknule pojedine proizvođače na vrlo ranu sjetvu, na dobrom je dijelu parcela rezultiralo prorijeđenim sklopom ili potrebom za presijavanjem usjeva.

"Rana sjetva ili sjetva u hladno tlo za posljedicu ima sporo i neujednačeno nicanje i pogrešku je teško ispraviti kasnijom tehnologijom. Isto tako, svako odgađanje sjetve van optimalnih rokova za posljedicu ima produžetak vegetacije, proraslice i na koncu smanjenje prinosa. Soja ima slične zahtjeve prema temperaturama tla za nicanje kao i naša najrasprostranjenija kultura kukuruz“, ističe dipl. ing. agr. Mladen Konjević u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede.

Brzo i ujednačeno nicanje

Kada temperatura tla na 8 cm dubine dosegne 10 °C, a vlaga tla je povoljna, možemo razmišljati o sjetvi. S obzirom na to da se vremenske prilike iz godine u godinu mijenjaju, takvi se uvjeti mogu pojaviti već krajem ožujka ili, kao što će to prema dugoročnim prognozama biti slučaj ove godine, tek dublje u travnju.

Stoga treba biti oprezan i sjetvu započeti kada stanje tla osigurava brzo i ujednačeno nicanje te postizanje optimalnog sklopa. To uvelike određuje prinos. Kvalitetna sjetva preduvjet je dobrog prinosa, a s obzirom na visoka ulaganja, granica rentabilnosti uzgoja vrlo je tanka.

"Danas u ponudi imamo puno sorata različitih grupa zriobe s različitim iskustvima uzgoja: kasne sorte I. i II. grupe zriobe, srednje rane 0-I, te rane i vrlo rane sorte 00-000 grupe zriobe. Naravno, najbolji prinosi u optimalnim rokovima sjetve soje u našim uvjetima postižu se odabirom srednje kasnih i srednje ranih sorata iz grupa zriobe 0-I. Rane i vrlo rane sorte obično koristimo za kasnu ili postrnu sjetvu i znamo da zahtijevaju gušće sklopove“, dodaje Konjević.

Postizanje optimalnih, odnosno preporučenih sklopova prema selekciji drugi je glavni preduvjet stabilnog prinosa. Ostvaruju se sjetvom na razmake redova 25-45-50 cm, ovisno o raspoloživoj mehanizaciji, no zajedničko im je da svakom zrnu soje treba osigurati podjednak vegetacijski prostor za rast i razvoj, odnosno maksimalno iskorištenje genetskog potencijala rodnosti.

"Količinu sjemena po jedinici površine određujemo prema broju preporučenih zrna korigirajući je s uporabnom vrijednosti s obzirom na čistoću i klijavost. U praksi moramo uzeti u obzir i korekciju spram kvalitete pripreme tla za sjetvu ako nam uvjeti nisu zadovoljavajući“, napominje.

Vlastito sjeme: obveze, kontrola kvalitete i utjecaj na prinos

Zadnjih nekoliko godina sve više proizvođača ostavlja vlastito sjeme. Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjerama ruralnog razvoja za 2026. godinu (NN 147/25) kaže kako poljoprivredna površina ne smije biti zasijana genetski modificiranim sjemenom soje, a u istom članku, vezano za korištenje vlastitog sjemena, korisnik koji proizvodi soju iz sjemena s vlastitog poljoprivrednog gospodarstva mora dostaviti Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoj (APPRRR) do 31. prosinca tekuće godine rezultat analize sjemena soje na prisutnost genetski modificiranih organizama.

S obzirom da navedena analiza ne utvrđuje klijavost i čistoću važno je prije uporabe takvog sjemena ispitati na vlastitom gospodarstvu navedene parametre ili pak zatražiti uslugu laboratorija.

"Soja vrlo lako reagira smanjenjem rodnosti na pogreške u proizvodnji, a kvalitetna sjetva dobar je start za postizanje ekonomski opravdanih prinosa“, zaključuje Konjević.