Repičin sjajnik (Meligethes aeneus)

Repičin sjajnik jedan je od značajnijih štetnika uljane repice i javlja se svake godine. Kod nas se i dalje vrše istraživanja o tom štetniku, jer se smatra da postoji 15-tak vrsta. Pojava pojedine vrste ovisi o temperaturnom pragu potrebnom za izlazak tih štetnika iz tla. U RH se najviše govori o vrsti (Meligethes aeneus) koja izlazi iz tla pri nižim temperaturama (8-10°C) pa je zbog toga možda i najštetnija jer se biljke repice pri tim temperaturama nalaze u razvojnim fazama kada su biljke najosjetljivije.

Štetnost sjajnika ovisi o tome u kojoj se fenofazi nalazi biljka u vrijeme njegove pojave, brojnosti samog štetnika, o periodu koji prođe od dana njegove pojave pa do cvatnje kao i o sposobnosti regeneracije same biljke.

Radi se o kornjašu crne (tamnozelene, tamnoplave) boje. Prezimljuje u tlu, a izlazi pri temperaturama od 8°C, dok je masovnija pojava pri dnevnim temperaturama većim od 15 ºC. Štete čini hraneći se pupovima koje buši i izgriza ih iznutra, pa se takvi pupovi najčešće osuše. Kada se cvjetovi otvore sjajnik više nije štetan jer se tada hrani polenom. Kornjaši odlažu jaja u pupove veličine 2-3 mm, iz njih se izlegu ličinke koje se hrane u pupu i cvijetu, nakon čega se kukulje. Mladi se kornjaši javljaju u svibnju i lipnju te se hrane se cvjetovima raznog bilja, a na prezimljavanje odlazi u kolovozu. Radi se o štetniku koji ima samo jednu generaciju godišnje.

Najveće štete mogu nastati kod „rane“ pojave repičinog sjajnika na uljanoj repici koja je u fazi formiranja cvjetnog pupa (fenofaza D1). Obično je to pred kraj zime i u tom periodu poljoprivrednici još intenzivno ne obilaze svoje usjeve, a sjajnik već naveliko radi štetu. Prema podacima iz strane literature najveće štete su na pupovima veličine do 2 mm. Vrlo često se dešava da nakon toplijeg perioda zahladi pa se period do cvatnje oduži tako da ovaj štetnik ima puno vremena raditi štete. U takvom produženom periodu cvatnje katkad su potrebna i dva prskanja.

Pregled biljaka treba početi obavljati kada je repica nalazi u fenofazi.

Pregled se obavlja na taj način da se utvrdi brojnost sjajnika na 50-tak terminalnih cvatova, prolazeći dijagonalno kroz parcelu, ne uzimajući u izračun prvih 10 m od ruba parcele. Pregled je potrebno obavljati svakodnevno i to oko podneva kada su najviše temperature i štetnik je najaktivniji. Nakon toga potrebno je preračunati prosječan broj repičinog sjajnika po cvatu.

Kod pregleda se mora voditi računa u kojem se stadiju razvoja nalazi uljana repica. Ako se biljka nalazi u fazi D1: početke formiranja cvjetnih pupova koji su još sakriveni pod listom, nalaz 0,8 - 1 sjajnika po biljci bio bi znak da je potrebno obavljati tretiranje. Kod fenofaze D2: vidljivi još zbijeni cvjetovi pupovi prag odluke je 1 - 1,5 sjajnika po biljci.

Stadij E: jasno diferencirani pupovi, suzbijanje treba provoditi kada se na biljci nađu 2 - 3 sjajnika.

Kada procvjeta više od 50 % biljaka uljane repice smatra se da tretiranje nije opravdano.

Velika repičina pipa (Ceutorhynchus napi) i mala repičina pipa (Ceutorhynchus pallidactylus)

Velika i mala repičina pipa proširene su na svim područjima gdje se uzgaja uljana repica, a osim repice štetne su i na brojnim kupusnjačama. Glavne štete prave ličinke bušenjem stabljike i peteljke lišća.

Repičine pipe ubrajamo u ekonomski značajne štetnike koji se prvi javljaju u proljeće, pojedinih godina 2 do 3 tjedna prije sjajnika. S obzirom da se biologija velike i male repičine pipe razlikuje, važno je provoditi monitoring ovih štetnika (žute posude i vizualni pregled usjeva). Pipe su sive boje, velika pipa duga je 3 do 4 mm, a mala repičina pipa 2,5 do 3,5 mm.

Odrasle pipe prezimljuju u tlu, a u proljeće s porastom dnevnih temperatura izlaze iz tla i započinju ishranu na listovima repice. Početak leta velike repičine pipe je pri dnevnim temperaturama zraka iznad 9°C. Ove je godine prvi ulov velike repičine pipe zabilježen već krajem siječnja, a kritičnu populaciju zabilježili smo u razdoblju od 29. veljače do 5. ožujka. Aktivnost male repičine pipe započinje pri temperaturi zraka iznad 12°C. Veliku brojnost male repičine pipe ove smo godine zabilježili sredinom ožujka.

Ženke odlažu jaja u stabljiku i peteljku lista. Ličinke se ubušuju u stabljiku i peteljke lista te izgrizaju tkivo, a posljedica je usporen i deformiran rast stabljike, stvaranje postranih izboja te na kraju pucanje stabljike što je često ulazno mjesto za razne patogene. Razvoj ličinki traje oko 30 dana, nakon čega izlaze iz stabljike i kukulje se u tlu.

Kritičan broj metodom praćenja žutim posudama je ulov od 10 do 20 pipa po posudi tijekom tri dana. Vizualnim pregledom biljaka kritičan broj za malu repičinu pipu je 1 pipa/40 biljaka, a za veliku repičinu pipu 1 pipe na 5 biljaka ili ako se pronađu mjesta odlaganja jaja na više od 20% biljaka.

Tretiranje usjeva trebalo bi provesti u roku 8 dana od prvog ulova većeg od 10 do 20 pipa u žutoj posudi.

Repičina pipa komušarica (Ceutorhynchus assimilis)

Nakon formiranja komuški na repici štete pravi repičina pipa komušarica (Ceutorhynchus assimilis).

Radi se o pipi crne boje do 3 mm, prekrivene sivkastim dlačicama. Jaja odlaže u komuške, gdje se razviju ličinke koje čine štete na sjemenkama. Ličinke se obično pronalaze u svibnju i lipnju.

Kod nas tim stručnjak sa Agronomskom fakultetu iz Zagreba sa Zavoda za zoologiju obavlja i dalje obavlja ispitivanja za utvrđivanje točne biologije i kritičnih brojeva ovih štetnika ulovom na žute ploče i žute posude.

Nakon završenih istraživanja dobiti ćemo neka nova saznanja o mogućim rokovima suzbijanja, a do tada se treba pridržavati navedene metode.

Upozoravamo proizvođače uljane repice da svake godine vrše preglede usjeva već od kraja zime i prate pojavu ovih štetnika te donesu pravilnu odluku o tretiranju prema kritičnim brojevima.

Autor: Jadranka Berić, dipl. ing. agr. / Suzana Slovic, dipl. ing. agr.