Ratari odustaju od soje i okreću se suncokretu, je li to dobra odluka?

Teška prošla godina za soju, prvenstveno kada su u pitanju klimatske prilike, dovela je do toga da mnogi ratari odustaju od ove uljarice i okreću se drugoj. Uoči proljetne sjetve, ne samo kod nas, već i u regiji sve se više govori o povećanoj sjetvi suncokreta.

Je li to realan trend ili samo dojam, razgovarali smo s Draganom Lušić-Marić iz tvrtke Mauthner d.o.o.

"Trend je realan. Nakon prošle sezone mnogi proizvođači su se okrenuli suncokretu. Razlog je kombinacija tržišnih i proizvodnih okolnosti", kaže nam.

Jer, u 2025. godini prinosi suncokreta u cijeloj regiji su podbacili, a ponajviše u Ukrajini, zbog čega su uljare bile suočene s nedovoljno sirovine za preradu. Zbog manjka ponude, cijene su očekivano porasle i bile značajno veće u usporedbi s cijenom soje.

"Takva situacija nije nešto standardno, već više anomalija i nije realno za očekivati da će se ponavljati iz godine u godinu, osobito što će ove godine doći do povećane sjetve kako u Hrvatskoj tako i u svim susjednim zemljama", pojašnjava.

Sušni udar ostavio je posljedice

Dakako, dodaje, klimatske prilike znatno su utjecale na tu situaciju jer smo lani imali ekstremnu sušu već u lipnju, što je bilo neuobičajeno jer su takvi stresovi češći u srpnju i kolovozu. Taj rani sušni udar ostavio je posljedice na uljarice i kukuruz u velikom dijelu regije.

"S druge strane, ova zima donijela je i snijeg kakvog nismo imali više od 10 godina. Nakon niza toplijih i sušnijih zima, prisutnost snježnog pokrivača barem je djelomično popravila vlagu u tlu i psihološki dala dojam stabilnije sezone", navodi dalje dodajući da, naravno, vegetacijska godina tek treba pokazati svoje lice, ali klimatski obrasci jasno pokazuju da su oscilacije sve izraženije.

Na naš upit smatra li da će promjena klimatskih uvjeta utjecati na sjetvu soje, uzvraća da je naravno ova kultura manje 'atraktivna' u trenutku kada suncokret doživi tržišni skok, ali ističe da treba znati da ona ima drugačiji karakter. Njezina vrijednost ne ovisi samo o jednoj sezoni, nego o stabilnosti proizvodnje i dugoročnoj potražnji za proteinima.

"Treba biti realan. Tamo gdje prinosi padaju ispod 1 t/ha, proizvodnja soje je neisplativa. Međutim, na gospodarstvima gdje se ostvaruju stabilni prinosi i u ekstremnim godinama oko 3 t/ha, slika je znatno drukčija", napominje.

Znači li to da proizvođači ne bi trebali 'sve prebaciti' na suncokret, pitamo.

"Svako gospodarstvo ima svoje uvjete i nema univerzalnog odgovora. Ono što je važno razumjeti jest da je prošlogodišnja situacija sa suncokretom bila kombinacija podbačaja prinosa u cijeloj regiji i izvanredne inozemne potražnje", uzvraća pojašnjavajući da su mu cijene dosezale razine koje su mnogima bile signal da je riječ o kulturi s iznadprosječnom dobiti.

Soja donosi agronomske prednosti u plodoredu

Međutim, tržište je ciklično i ako ove godine dođe do povećane sjetve u regiji, kako se u ovom trenutku planira uslijed povećane ponude, kalkulacija može biti znatno drugačija nego prošle godine.

"S druge strane, soja donosi agronomske prednosti u plodoredu, doprinosi strukturi tla i omogućuje korištenje eko-shema. Kada se gleda dugoročno, razumna raspodjela površina između kultura smanjuje rizik u proizvodnji", savjetuje.

Prema tome, ono što proizvođači sada trebaju procijeniti nije samo cijena na burzi, nego ukupna računica: trošak proizvodnje, očekivani prinos, poticaji i klimatski rizik.

Drugim riječima, kaže, odluka nije pitanje trenutne emocije nego racionalne kalkulacije ulaganja i isplativosti. Stoga smatra da svatko najbolje zna ima li u njegovoj proizvodnji soja i dalje svoje mjesto i da odluku ne donosi impulzivno zbog jednogodišnjeg trenda.

Koliko poticaji utječu na konačnu računicu isplativosti sjetve soje? Odgovara: Značajno. Jer soja spada u skupinu leguminoza i ima pravo na više oblika potpore kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku. Proizvođači mogu ostvariti: osnovno plaćanje po hektaru, preraspodijeljeno plaćanje, eko-sheme, certificirano sjeme te proizvodno vezanu potporu za proteinske usjeve.

"Kada se sve zbroji, ukupni iznos potpora za sjetvu soje može ići i iznad 500 eura po hektaru, ovisno o mjerama koje proizvođač koristi i o konačno utvrđenim stopama za pojedinu godinu", podsjeća.

Ključ je u ravnoteži

Važno je stoga naglasiti da potpora za leguminoze postoji upravo zato što se prepoznaje njihova agronomska vrijednost - soja veže dušik iz zraka i smanjuje potrebu za mineralnim gnojivima, čime doprinosi održivosti proizvodnje.

"U praksi to znači da soja pri sniženom prinosu nije nužno na granici neisplativosti, nego može biti racionalan dio proizvodnje, pogotovo u sustavima gdje su troškovi pod kontrolom", naglašava.

Našu sugovornicu pitali smo može li se onda reći da je ključ u ravnoteži?

"Upravo tako", kaže jer tržište zna nagraditi jednu kulturu jednu sezonu, ali već sljedeće godine okolnosti se promijene. Klimatske prilike su sve nepredvidljivije. Prošlogodišnja lipanjska suša i ovogodišnji snijeg najbolji su primjer.

Navodi da je zato možda najmudriji pristup onaj u kojem proizvođač ne reagira samo na jednu sezonu, nego disperzira rizik i gradi stabilnost kroz kombinaciju kultura.

"U tom kontekstu, soja uz dodatne poticaje, pa čak i uz nešto niže prinose i dalje može biti racionalan dio proizvodne strategije", napominje.

Strategija umjesto impulsa

Najvažnije je, savjetuje, ne donositi odluke isključivo na temelju jedne iznimne sezone. Tržište je promjenjivo, a u zadnje vrijeme klima još više.

"Soja nije 'kultura senzacije', ali ima svoju tržišnu potporu, agronomsku vrijednost i sustav poticaja koji može ublažiti rizik. Ako proizvođač realno procijeni svoje tlo, troškove i potencijal prinosa, soja može biti dio održive i razborite sjetvene strukture", pojašnjava.

U konačnici, kaže, najotpornija gospodarstva su ona koja ne reagiraju impulzivno, nego planiraju dugoročno, kombinirajući kulture, raspoređujući rizik i prilagođavajući se uvjetima iz godine u godinu.