Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Cijena pšenice
  • 19.06.2026. 10:30

Pšenica 150 €, a trošak 1300 €/ha: Za bilo kakvu zaradu treba nam nemogućih 8 tona po hektaru

Ove godine možemo očekivati prinos između 6,5 i 7 tona po hektaru. Uz ovu cijenu i ukoliko uračunamo i poticaje, svi koji će imati prosječan urod oko 6,5 t/ha bit će na nuli ili u blagom minusu

Pšenica 150 €, a trošak 1300 €/ha: Za bilo kakvu zaradu treba nam nemogućih 8 tona po hektaru
Foto: Maja Celing Celić

"Baš je dobro da ste nazvali, baš pričamo o cijeni - 150 EUR po toni, to bi bilo nekadašnjih 115 kuna. Je l' dobro računam? Pa tu cijenu smo imali otprilike prije 20 godina. A prije 20 godina smo radnicima plaćali oko tri do četiri tisuće kuna, a danas plaćamo 1.700 eura, 12.000 kuna", Alen Beno, baranjski ratar i stočar u prvih pola minute razgovora nas je zasuo brojkama komentirajući najnoviju otkupnu cijenu pšenice, a onda nastavio u istom tonu.

Gorivo i gnojivo išli sto posto gore

"Tada je plavi dizel koštao 4 kune, a sad je, ako preračunamo u kune, oko 8 kuna. Godišnje potrošimo 40.000 litara goriva. Gnojivo je isto otišlo gore, oko sto posto, a naš proizvod 150 eura", ogorčeno priča Beno koji prati i svjetske burze pa komentira parišku gdje ratari za tonu pšenice dobiju 220 eura.

Alen Beno
Alen Beno ima silose, ali nedovoljno da bi čuvao pšenicu (Foto: Maja Celing Celić)

"Ako kod mog rođaka u Njemačkoj u Lidlu mlijeko košta isto kao u Lidlu u Osijeku, zašto ne može i naša pšenica koštat 220 EUR", pita se on dodajći da se u Francusku ne isplati izvoziti pšenicu, ali mu nije jasno zašto ne možemo proizvoditi francuske kroasane pa ih, primjerice, izvoziti u Austriju i drugdje.

"Zato mi vozimo pšenicu u Italiju da oni tamo proizvedu Barilla tijesto", ironičan je ovaj mladi poljoprivrednik koji na oko 500 hektara uz pšenicu uzgaja i kukuruz, ječam, uljanu repicu, suncokret i soju. Pola zemljišta je u njegovu vlasništvu, a pola u najmu.

Na njegovu imanju je i nekoliko silosa, ali ne dovoljno. "Ne mogu ja čuvati pšenicu do bolje cijene jer moram skladištiti i repicu i ječam. U devetom mjesecu dolazi suncokret. Jedino kukuruz skladištim jer mi je on zadnja kultura. Pšenice ostavim koliko mi treba za stoku, a ostalo prodajem", pojašnjava.

Očekivani prinos je do 7t/ha

Vlado Čondić Galiničić, predsjednika Udruženja poljoprivrede Hrvatske gospodarske komore podsjeća da su, kao i prošle godine, najave da će urod pšenice u Republici Hrvatskoj i ove biti iznad milijun tona. Jesenas je zasijana na gotovo 10 posto površina više nego 2024., konkretno na 159.000 hektara, a istovremeno su rasle i površine pod svim žitaricama, za 4,5 posto.

"Trošak proizvodnje dodatno je opterećen rastom cijena goriva i troškova radne snage pa možemo reći da je trošak proizvodnje pšenice po ha iznad 1.300 eura. Prosječan prinos bi trebao biti iznad osam tona po hektaru da bi proizvođači mogli očekivati zaradu, što nije realno za očekivati", kaže Čondić Galiničić podsjetivši da je lani sa 145.000 hektara požeto 1,05 milijuna tona zrna, uz prinos od 6,7 t/ha, što je na razini prinosa iz 2021., a ostale su godine bile ispod 6 t/ha.

Vlado Čondić
Vlado Čondić Galiničić, predsjednika Udruženja poljoprivrede HGK (Foto: Krume Ivanovski/Tomislav Šilovinac)

"Ove godine možemo očekivati prinos između 6,5 i 7 tona po hektaru. Uz ovu cijenu i ukoliko uračunamo i poticaje, svi koji će imati prosječan urod oko 6,5 t/ha bit će na nuli ili u blagom minusu", najavljuje uz zakljlučak kako je ovo zaista niska cijena otkupa pšenice te da se nastavlja trend iz prošlih godina. "Samo oni koji će imati prosjek uroda pšenice 8 tona i više mogu očekivati nekakvu zaradu."

Osvrnuo se i na cijenu na Pariškoj burzi kao jednu od najvažnijih parametara za formiranje cijene žitarica na hrvatskom tržišta te pojasnio da je ona uvijek umanjena u RH za trošak cijene transporta iz Hrvatske u Pariz.

Dodaje da se taj trošak kretao u rangu od 30 do 50 eura po toni pšenice, ali i da on nije jedini faktor.

Proizvodimo duplo više nego nam treba

"Svakako treba uzeti u obzir i činjenicu da minimalno u zadnjih desetak godina proizvodimo duplo više pšenice nego što su naše potrebe, pa nije ni to zanemarivo kod formiranja otkupne cijene. Na našem malom, lokalnom tržištu ima je viška. Osim toga, i zemlje u okruženju imaju dobar urod pa dolazi do određenog pritiska na domaće tržište od uvozne pšenice I i II klase ili brašna", kazuje dodavši da ne treba zanemariti utjecaj ukrajinske koji je ipak manji u odnosu na 2022. do 2024. kada je uvoz bio potpuno liberaliziran. Novim trgovinskim sporazumom iz 2025. godine na EU tržište uveze se 1,3 milijuna tona bez carine, što ne bi trebalo imati preveliki utjecaj na cijene.

Na pitanje očekuje li kakvu rekaciju Vlade RH na otkupnu cjenu pšenice zaključuje: "S obzirom na to da smo dio EU zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda, podsjećam da bilo kakve izravne intervencije države na tržištu nisu dozvoljene."

Zakon ponude i potražnje je jednostavan

Agrarni analitičar Robert Jurišić nam je pojasnio kako nije za očekivati da će otkupna cijena pšenice rasti u odnosu na rast troškova proizvodnje jer se radi o burzovnim robama i zasebnim tržištima koji se ne moraju paralelno kretati.

"Nažalost, ima godina kada se događa da su proizvođačima rasle cijene inputa, a cijene outputa imaju negativan trend. Zapravo, sad se ispuhalo sve ono što se stvaralo zadnja dva, tri mjeseca zbog rata u na Bliskom istoku. Recimo da će se ta situacija sada stabilizirati", komentira Jurišić podsjetivši da je cijena fizičke robe pala zato jer u svijetu ima dovoljno pšenice - samo u Rusiji više od 90 milijuna tona, a u Ukrajini 22 milijuna tona.

Pšenica kamion
Pšenice je puno i u okruženju (Foto: Shutterstock/Fotokostic)

Složio se s Čondićem Galiničićem u tome da proizvodimo pšenice dva puta više nego što nam treba. "Ako se naš mlinar ne mora boriti za pšenicu, onda će cijena biti ovakva. Zakon ponude i potražnje je vrlo jednostavan. Dokle god ćemo imati ovakve suficite u proizvodnji, i cijena će biti takva, a naša roba završiti u izvozu", kaže Jurišić ustvrdivši da je stanje takvo i u Srbiji te drugim zemljama izvoznicama.

Jedino rješenje vidi u jačanju vrijednosti domaćeg proizvoda, a kao dobar primjer navodi Austriju. "Treba nam domaći certifikat kojim ćemo označi, primjerice, brašno proizvedeno od hrvatske pšenice, ili tjesteninu od hrvatskog brašna. Također, osvijestiti potrošača o kvaliteti naših proizvoda kako bi bio spreman platiti 10, 20 ili 30 centi više za domaći proizvod."

Jurišić je dodao i da ratari na tržištu moraju razmišljati kao privatnici, pratiti kretanja na tržištu, preuzimati rizik i promišljati u kojem trenutku je najbolje prodati svoju ratarsku kulturu, u ovom slučaju - pšenicu.


Autorica

Maja Celing Celić

Više [+]

Agrarna novinarka s dugogodišnjim iskustvom u lokalnim i specijaliziranim medijima te projektima zajednice. Urednica je Agrokluba, članica Hrvatskog novinarskog društva i Društva agrarnih novinara Hrvatske. Vrtlarica, aktivistica i ljubiteljica prirode i životinja.

Izdvojen oglas

KLUB

Danas je otvoren izbor za najbolje ruralne fotografije - RuralFoto 2026. Nominirajte fotografije i osvojite vrijedne nagrade!