Prihrana ozimih usjeva

Već ranije smo govorili o zabludama i mitovima vezanim za gnojidbu, kada smo utvrđivali koliko su zapravo štetna mineralna gnojiva. U današnjem izdanju, utvrđujemo kada je dobro obaviti prihranu ozimih usjeva. Mnogi proizvođači zapravo nisu sigurni trebaju li istu obavljati što ranije ili pak kasnije nego se čini uobičajenim. Rezultati stoga često izostaju, a proizvođači nisu sigurni gdje su napravili pogrešku. Upravo iz tog razloga donosimo zablude i mitove vezane za vrijeme prihrane ozimih usjeva prema Vukadinović, Bertić.

Mit: Prvu prihranu ozimih usjeva dobro je obaviti što ranije

1. Prva prihrana je važna za sva ozima žita i u svim slučajevima (treći i četvrti list) jer se u II. i III. etapi razvoja izdužuje i segmentira budući klas. Ona utječe na koncentraciju klorofila u listu (boja usjeva), intenzivniju fotosintezu i na brži rast biljaka u vlatanju. Međutim, rana N-prihrana, po snijegu ili smrznutom tlu ili dok je masa biljaka mala, posve je neučinkovita i često štetna, kako po okoliš, tako i za biljke. Naime, suha tvar ozimih žita rijetko prelazi u fazi busanja 300kg ha^-1 suhe tvari, što uz 5 % N čini samo 15 kg ha^-1 N u usjevu pšenice. Dakle, kad je kapacitet akumulacije dušika suviše mali, njegov najveći dio se ispere, završi u podzemnim vodama i ne bude iskorišten. Ako N-gnojivo sadrži amonijski ili amidni oblik dušika, biljka ga mora ugraditi u organsku tvar, što nije moguće na niskim temperaturama.
2. Druga prihrana obavlja se u trenutku zametanja klasića (IV. etapa razvoja) koja pada početkom vlatanja (približno početkom travnja u istočnoj Hrvatskoj). Taj trenutak određuje se isključivo na temelju stanja razvoja usjeva, bez obzira na kalendar, odnosno kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja ( ̴ 2cm).
3. Treća prihrana u klasanju ili pred oplodnju ima malo značenje za visinu priroda, ali često utječe na porast hektolitarske mase i veći sadržaj dušika u zrnu. Međutim, mnogi istraživači smatraju da treća prihrana nema utjecaja na kvalitetu zrna jer se tada pretežno akumuliraju niskomolekularni oblici dušika. Za treću prihranu ozimih žita često se koristi naziv "korektivna" jer upućuje na mjeru popravka ili dopune N-prihrane. Međutim, treba znati da je cijena takvog zahvata često veća od koristi, odnosno "loš" usjev neće pozitivno reagirati jer je prekasno za to.
4. N_min metoda usklađena je s ekofiziološkim aspektom gnojidbe ozimih usjeva i treba je primjenjivati kako bi se izbjegle sve nedoumice oko vremena i količine dušika u prihrani.

Izvor: Vukadinović, Bertić: Filozofija gnojidbe, Sve što treba znati o gnojidbi, Osijek 2013.