Prihrana kreće, sjetva još čeka: Profesor Stipešević otkriva kada je stvarno pravo vrijeme

"Ljudi su, izgleda, uspjeli prihraniti ozime kulture. Tko nije, još stigne. Nosivost tla proteklih par dana bila je zbog vlage malo kompromitirana, ali se već prosušuje i može se početi razmišljati da za koji dan krene prihrana, jer vrijeme ide", kaže prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS), s kojim smo razgovarali o gnojidbi ozimih kultura i predstojećoj sjetvi jarih usjeva.

Dodaje kako će, zbog niskih jutarnjih temperatura zraka i tla, intenzivniji rast vjerojatno ipak kasniti. "Sjetva će, zbog hladnih temperatura i zemlje, vjerojatno biti tek za koji tjedan, možda čak i mjesec dana od današnjeg dana".

Hladna jutra usporavaju odluke

Prema trenutačnim prognozama, dnevne temperature u sljedećih 15 dana bit će zadovoljavajuće, no jutarnje će se i dalje spuštati ispod nule. "To sada nije problem na malim površinama jer možeš brzo posijati pa čekaš pravi trenutak, ali na velikima moraš ranije staviti sjeme u tlo, pa kad dođe vrijeme to je to", objašnjava Stipešević.

Ističe i zanimljiv paradoks koji se često vidi na velikim OPG-ovima i kombinatima. "Sve kulture koje posijemo malo kasnije, u boljim uvjetima, često prestignu one koje su posijane ranije ‘jer se moralo’. To se dobro vidi na nekim njivama, ono što je posijano po planu ne ispadne uvijek najbolje, dok ono što je kasnilo, na kraju bude bolje", kaže naš sugovornik

Zasićenost tla vodom trenutačno je, kaže, optimalna, ali ključni su temperatura tla i stabilnost vremenskih prilika.

Temperaturni prag važniji od kalendara

"Ne mogu vam reći datumski kad sijati, nego po temperaturnim pragovima. Za većinu jarih kultura to je oko 10 stupnjeva Celzija temperature tla na dubini od 3 do 5 centimetara. Neki kukuruzni hibridi kreću već na osam, dok nekima treba 12 stupnjeva", pojašnjava.

Problem je, kaže, kada je prosjek 10 stupnjeva, ali uz noći oko nule. "To nije isto kao kad se temperatura ustali. Rano je sve prije stabilnog prelaska tog praga, a kasno je kad su već dva tjedna temperature sigurno iznad njega".

Upravo zbog klimatske nepredvidivosti savjetuje proizvođačima da kombiniraju hibride i sorte različitih grupa dozrijevanja, rane, srednje i kasne. "Ne možete predvidjeti klimu. Treba imati hibride koji će pogoditi nepovoljne uvjete u jednom dijelu godine i one koji će pogoditi povoljne u drugom".

Više pšenice, manje kukuruza i šećerne repe na hrvatskim poljima - koji su razlozi?

Kada je riječ o kukuruzu, dugogodišnja iskustva i pokusi pokazuju da je sjeme FAO 300 i dalje najsigurniji za slavonske uvjete. "FAO 300 je u principu za Slavoniju još uvijek najbolje. Grupa 400 već traži više vremena, a često i više vode, koje nema. Ova godina može biti iznenađujuća, pa bih možda riskirao s nešto dužim FAO 400, čak i 500, za solidniji prinos po hektaru, ali uz primjenu sve ostale agrotehnike".

Razlike među grupama dozrijevanja nisu drastične, ali su važne. "Rane grupe uđu u određene faze već prije 60 dana, kasnije tek nakon 70 ili 80 dana. Raspon nije velik, ali može značiti da neka osjetljiva faza ne padne baš u razdoblje ekstremne suše ili vrućine".

Ipak, prošla godina pokazala je koliko je teško predvidjeti sezonu. "Šesti mjesec bio je sušna točka. Što onda možete? Ništa", kaže Stipešević.

Prošle sezone kasnije sjetve pšenice su bolje prošle

Govoreći o ozimim kulturama, prof. dr. sc. Stipešević ističe da su prošle godine bolje rezultate dale kasnije sjetve pšenice. "One koje su sijane dublje u studenom prezimile su bolje od onih ‘štreberskih’ sjetvi u prvim dekadama listopada. Imale su dovoljno vode kad je trebalo, a kad je krenula suša, to im je pogodovalo u dozrijevanju".

Rano posijane pšenice, kaže, tijekom zime su se iscrpile. "Ove godine su možda i stradale zbog hladnih temperatura i snijega koji je pao na prerazvijene listove. Snijeg ih je polegao, doveo u kontakt s tlom i omogućio razvoj zaraza. Kasnije sjetve bile su u optimalnoj fazi razvoja, mali list, koji snijeg nije mogao toliko oštetiti", pojašnjava

Kada je riječ o proljetnoj gnojidbi ozimih žitarica, vrijeme za Ureu je prošlo. "KAN je sada oružje izbora, i za prvu prihranu koja potiče busanje, nakon čega biljka ima dovoljno dušika za vlatanje".

Preporučena količina je između 100 i 150 kilograma po hektaru, ovisno o analizi tla i planiranom prinosu. "Ako je tlo dobro opskrbljeno, možda treba i manje. Ako je siromašnije, 150 kilograma je neki plafon koji zbog financijskih razloga ljudi ne bi trebali prelaziti".

Na odluku o količini utječu i očekivani klimatski uvjeti. "Pitanje je hoće li biti dovoljno vlage za protein i veličinu biljke. Na to treba paziti".

Redoslijed sjetve jarih kultura

Što se tiče proljetne sjetve jarih kultura, redoslijed je prilično jasan. "Krećemo sa slanutkom čim možemo, a to će biti nakon šećerne repe. Repa ima niži temperaturni prag i sije se već u ožujku. Tko je do kraja trećeg mjeseca ne bude posijao vjerojatno ni neće", kaže Stipešević.

Nakon toga slijede kulture koje bolje podnose niže temperature, leguminoze, a potom toploljubive kulture. "Onda ide suncokret, pa kukuruz kao ‘kraljica kultura’. To su biljke koje vole toplije uvjete".

Zaključno, profesor Stipešević poručuje kako kalendar više nije pouzdan vodič. Ključ je u praćenju temperature tla, vlage i dugoročnih prognoza, uz razboritu kombinaciju hibrida i prilagodbu gnojidbe stvarnim uvjetima na terenu. U poljoprivredi, kaže, više nego ikada vrijedi - tko se prilagodi, taj opstaje.