• Proizvodnja pira
  • 12.01.2017. 12:00

Pir - nezahtjevna alternativa pšenici

Pir je jedna od najstarijih žitarica poznatih čovjeku. Vrlo je pogodan za ekološki uzgoj s obzirom da zahtijeva manje gnojiva i pesticida u odnosu na pšenicu. Visoke je nutritivne vrijednosti i bogat vitaminom B.

Foto: pixabay.com, ughz
  • 5.284
  • 682
  • 0

Pir (Triticum spelta) pripadnik je porodice trava (Poaceae). Narod ga još naziva i pir ozimi, pir pravi, gobino, krupnik, dinkel, piorovica, silj, žilj. Jedna je od najstarijih poznatih vrsta žitarica, arheološki pronalasci u Europi datiraju iz brončanog doba.

Zbog osipanja i otežane vršidbe, iz proizvodnje ga istiskuje pšenica. Zadnjih dvadesetak godina, države s razvijenom poljoprivredom povećavaju proizvodnju pira. S obzirom da je njegov uzgoj moguć u ekološkoj i održivoj poljoprivredi, popularnost pira se ponovno vraća. Također, njegovim uzgojem povećala bi se raznolikost ljudske prehrane. Na hrvatskoj sortnoj listi nalaze se sorte Bc Vigor i Ostro.

Pir otporan na ekstremno vrijeme

Pir je jednogodišnja kultura koja naraste do visine od 1.5 m. Korijen je razgranat i žiličast. Stabljike su duge i tanke, sklone polijeganju. Jače busaju i stvaraju veći broj novih izdanaka. Zeleni listovi su dugački, uski i glatki, te nalikuju na pšenicu. Cvjetovi su dvospolni i oprašuje ih vjetar. Klasovi su dugi (15 cm) i rastresiti te se tijekom žetve raspadaju na klasiće s po dva do tri pljevičasta ploda. Zrno je tamnije boje od pšeničnog zrna, te je krupno, izduženo i caklavo.

Pir je otporan na mraz i druge ekstremne vremenske prilike. Unatoč otpornosti, pir u usporedbi s pšenicom daje niže prinose. Za njegov uzgoj nisu potrebna velika ulaganja jer plodonosi i kod siromašnije gnojidbe te nije potrebna upotreba pesticida. Zahvaljujući pljevičastom zrnu i genetskom polimorfizmu, otporan je na štetnike i bolesti te je idealan za ekološki uzgoj.

Može rasti na laganom, ilovastom i glinastom tlu, preferira ocjedito tlo, te može rasti na tlu siromašnom hranjivima. Ne može rasti u sjeni. Odgovara mu vlažnije tlo, a suša mu otežava rast. Na černozemu i vrlo plodnim tlima ostvaruje najbolji prinos. Odgovarajući pH je oko 6, ali uspijeva i na pH 7.

Na istu površinu tek nakon tri godine

U uzgoju pira treba poštivati plodored, pa bi na istu površinu trebao doći nakon 3 godine. Prije pira trebaju biti djetelina, lucerna, grah te korjenasti usjevi. Obrada tla identična je obradi ozime pšenice. Oranje se obavlja do dubine od 25 cm, što ranije moguće. Sjetva treba nastupiti nakon 2 do 3 tjedna kako bi se tlo bolje sleglo.

Sjetva ozimog pira je između početka listopada do početka studenog. Optimalno vrijeme za sjetvu je prva dekada listopada jer se time postižu veći prinosi. Vrijeme sjetve utječe na gustoću sklopa biljaka, visinu biljke, vegetacijski period te konkurentnost prema korovima i tolerantnost prema patogenima.

Sjetvom oljuštenog sjemena postiže se optimalan raspored biljaka. Kod loše obavljenog ljuštenja, klijavost zrna je značajno lošija u odnosu na neoljušteno, zbog čega može doći do brže zaraze i prorjeđenja sklopa. Za sjetvu je potrebno 160 do 250 kg neoljuštenog zrna/ha. Sjetva je žitnom sijačicom na dubinu 4 do 6 cm i međuredni razmak od 10 do 12 cm.

Pretkultura i količina dušika

U gnojidbi pira treba obratiti pozornost na pretkulturu i količinu dušika nakon pretkulture. U tla siromašnija dušikom treba unijeti oko 100 kg N/ha putem NPK gnojiva ili KAN-a. Prihranu treba obaviti tijekom busanja. U ekološkom uzgoju, umjesto umjetnog gnojiva treba se gnojiti stajnjakom ili drugim dopuštenim sredstvima.

Žetva pira treba biti u srpnju. Uzgojem u optimalnim uvjetima, ostvaruje se prinos od oko 2-3 t/ha. Prinos ovisi o sortimentu, jer je za kultivar Bc Vigor postignut prosječan prinos od 5 t/ha.

Za skladištenje pira, vlaga zrna mora biti 14% ili manje. Pljevice zrna se moraju ukloniti prije mljevenja u brašno jer se tako ostvaruje duže čuvanje hranjivih tvari i zadržava se svježina. Uklanjanje pljevica obavlja se brušenjem preko trenja i snažne centrifugalne sile. Pir se može žeti i u vrijeme mliječne zriobe kada posjeduje 40% vode. Nakon toga slijedi sušenje na 110 do 160 °C.

Obnovljiv resurs i nutritivna namirnica

Pir je sličan pšenici u nutritivnom sadržaju: velika količina ugljikohidrata, proteina (do 19%) i vitamina B kompleksa. U usporedbi pšenice i pira, pir ima 30 do 60% veće koncentracije željeza, cinka, bakra, magnezija i fosfora što je najizraženije u fino obrađenim mekinjama.

Pir ima manje glutena od pšenice, pa se koristi za proizvodnju kruha, pekarskih proizvoda, tjestenine, kolača, keksa i pahuljica za doručak. Pirovo brašno ima veći sadržaj proteina koji sadrže svih 9 esencijalnih aminokiselina (tijelo ih ne stvara nego se trebaju unositi) koje su potrebne ljudskom organizmu. Djelomično oljušten pir koristi se za pripremanje piva, gina i votke. Sjemenke pira se mogu kuhati. Pržena i mljevena zrna pira mogu poslužiti kao zamjena za kavu.

Djeluje povoljno na crijevnu mikrofloru pa se preporučuje prehrana pirom u liječenju crijevnih bolesti, smetnji metabolizma, otežanog rada bubrega i kod pojačane upotrebe lijekova.

Pljeve, pljevice i stabljike pira koriste se kao biomasa, što predstavlja bitan obnovljiv resurs. Može se koristiti u industriji, energetici, poljoprivredi i građevinarstvu. Ostaci se još mogu koristiti kao malč.

Velikog je značaja u stočarskoj proizvodnji zbog hranjive vrijednosti sličnoj pšenici. Može se uzgajati u krmnim smjesama s mahunarkama u proizvodnji svježe biomase ili sijena.

Foto: pixabay.com, ughz


Tagovi

Pir Otpornost Ekološka poljoprivreda Plodored Vitamin B Malč Stočarska proizvodnja


Autorica

Martina Režek

Martina je magistra inženjerka hortikulture Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a cilj joj je usavršavati se na području znanosti u poljoprivredi.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi