Pavleki iz Vrbanje sve se više okreću soji i repici

Slavonija je ipak žitnica Hrvatske, i ako negdje ima pravih ratara onda je to upravo u tom kraju Hrvatske. A područje Cvelferije obiluje pravim i istinskim ratarima. Jedne od takvih sreli smo u Vrbanji, selu na krajnjem jugu Slavonije u blizini granice s Bosnom. Ratarstvo je životno opredjeljenje obitelji Pavlek.

Sina Krunoslava zatekli smo u lovačkoj odori, spremajući se za odlazak na sastanak u lovačko društvo. Lovačka društva, kulturno umjetnička društva, nogometni klubovi oduvijek su bili dio života stanovništva ovih sela. Otac Ivan bio je u dvorištu i motao se oko mehanizacije. Normalno, vrijeme je pred žetvu i ništa ne smije promaknuti. Ivan je inače već penzioner i veliki dio posla prenio je na sina. On je nekada radio u kombinatu, ali uvijek imao i svoju zemlju. Sjeća se kako je nekada bilo daleko više fizičkog rada. A i prinosi su bili manji.

Uljarice njihova specijalnost

"Bavimo se mnogi u Cvelferiji čistim ratarstvom te sijemo sve kulture u ovom dijelu zemlje. Radili smo i s Pioneerom sjemenski kukuruz dok se nije odselio iz Hrvatske. A i sjemenski suncokret, sjemenska uljana repica su veoma česte kulture. I šećerna repa je česta kultura. Ali mi u našoj obitelji zadnje tri godine više repu ne radimo nakon što smo imali problema sa šećeranom kao i svi proizvođači te godine", kaže Ivan Pavlek koji i ističe da su uljarice njihova specijalnost.

U posjeti pravoj ratarskoj obitelji u Cvelferiji!

Tako oni danas siju soju na gotovo 40% svojih ratarskih površina, a svake godine sve više siju i uljanu repicu. Kod soje su to najčešće osječke sorte Ika i Slavonka, a nešto sorti uzimaju i od BC Instituta. Od kukuruza danas siju samo Pioneer i na 10-tak hektara radi plodoreda.

Otkup i prodaja nisu problem

"Kraljica i Mia sorte su pšenice koje smo sijali, također se radi o domaćim sortama", ističe Krunoslav, pričajući i kako otkup i prodaja nije problem jer je na njihovu područuju prisutno stalno četiri do pet većih otkupljivača. I kako kaže, Krunoslav, rade sa svima pomalo. "Ne daj bože da se nekom od njih nešto dogodi, a samo njemu predaš."

Ivan, čija su oba sina agronomi, sjeća se da su, dok je radio godinama kao upravitelj na pogonima kombinata, sijali uglavnom BC hibride koji su i tada bili odlični. Međutim, kada je Pioneer došao radili su i njega, ali i dalje je uvijek veliki postotak u tadašnjem kombinatu bio rezerviran za BC hibride. Danas, pak što se tiče njihove druge kulture, uljane repice, njihova obitelj povjerenje je dala Pioneer i KWS hibridima.

Nekad Zetor, a danas..

Nekada su to bila sortna sjemena, a danas su hibridi i to je nešto drugo. Prije je bio problem postići i polovicu današnjih prinosa, kaže Ivan pokazujući nam u dvorištu svoju mehanizaciju. Spremni su za sve kulture. Imaju kombinirane sijačice, kultivatore i sve druge priključke. Pričajući o ratarstvu prisjeća se Ivan i kako mu je nekada na imanju glavni traktor bio Zetor od 70 konjskih snaga s prednjom vučom.

Danas Pavlekovi obrađuju 160 hektara i danas imaju traktor Deutzh agrotron od 150 konjskih snaga koji služi za obradu tla, oranje, tanjuranje i druge poslove. Za sjetvu su nedavno kupili Case Farmall od 95 konjskih snaga, a on im služi i za rad s prskalicom. No i danas ima nešto posla i za dva mala traktora Vladimirec i za onaj stari Zetor 7640. Taj obiteljski ljubimac ima već 12 tisuća radnih sati ali još uvijek je tu. Imaju i kombajn s dva adaptera i posao u žetvi uvijek se odradi bez problema.

Popričali smo i o njihovu životu u selu. Krunoslav je oženjen i ima dva sina, a on je kako smo i rekli angažiran u Lovačkom društvu. No, supruga i djeca su članovi KUD-a.