Nenad Nijemčević ovih dana vadi mladi krumpir: Da se bavim samo pšenicom, bilo bi neisplativo

Nenad Nijemčević iz Jakšića blizu Požege obrađuje 15-ak hektara zemlje na kojoj proizvodi pšenicu, kukuruz, suncokret i krumpir. Na njegovom OPG-u počela je sezona vađenja mladog krumpira, a vremenski uvjeti ove godine, prema njegovim riječima, bili su dosta izazovni za uzgoj. Tlo je na svu sreću kaže bilo dobro pripremljeno, što je presudno u proizvodnji krumpira.

"U proljeće zatvorimo vlagu s drljačom, nakon toga bacimo umjetno gnojivo te dva puta prolazimo frezom do 20 centimetara dubine. Tako zemlja bude rahla što krumpir zahtjeva", pojašnjava.

Nisu, dodajem imali problema s velikom količinom vlage koja bi isprala zaštitna sredstva, stoga su bez problema odradili prskanje protiv krumpirove zlatice. "Trenutačno nam fali vlage u tlu i bez navodnjavanja ne možemo ostvariti maksimalni prinos", kazuje.

Bez navodnjavanja teško do prinosa

Otkriva nam da bi površine krumpira bez navodnjavanja bile poprilično osiromašene, gdje bi prinos bio deset tona po hektaru. Uz kvalitetan sustav navodnjavanja Nenad očekuje 30 tona po hektaru. Stoga se dodatan trud i investicija isplate.

"Cijena mladog krumpira kod nas iznosi jedan euro po kilogramu i većinu prodamo na kućnom pragu. Na tržnici je euro i pol, a u trgovačkim centrima je oko 80 centi. Kod nas dolaze ljudi koji vole domaće, provjereno i svježe", ističe Nijemčević.

Ove godine članovi obitelji Nijemčević nisu se odlučili za proizvodnju cvjetače kao prijašnjih godina, Prema riječima našeg sugovornika, ta proizvodnja je uz klimatske promjene veoma zahtjevna.

"Zadnjih nekoliko godina u listopadu su veoma visoke temperature. Tada je cvjetači potrebno od 18 do 20 stupnjeva, ali bilo je znatno toplije. Čak sam morao navodnjavati u listopadu jer je jednostavno zemlja bila previše suha za nju", otkriva.

Pšenica je, barem kako sada izgleda, jako dobre kvalitete. Bilo je dovoljno vlage u svibnju, koja se dobro prelila u zrno. No problem je naravno iznos otkupne cijene, koji je kako ističe jako nizak.

Da uzgajamo samo pšenicu, bilo bi neisplativo

"Nemam trenutačno točne informacije, ali načuo sam da bi treća klasa pšenice mogla biti od 150 do 160 eura po toni. Da uzgajamo samo pšenicu to definitivno ne bi bilo isplativo. S tom cijenom se uz poticaj pokrivaju troškovi, tako da bi bili na nuli u najboljem slučaju. Radili bi cijelu godinu za troškove i repromaterijal", smatra Nijemčević.

Za sada mu je kako kaže 15-ak hektara zemlje dovoljno. Planira se širiti, ako bude bilo dostupne zemlje za otkup. Ističe kako je ulaganje u mehanizaciju nužno, između ostalog, kako bi u poslu našli i užitak. Supruga i on stalno su zaposleni, a poljoprivrednom se bave najviše iz ljubavi i poštovanju prema obiteljskoj tradiciji.

"Naše selo je dosta veliko, ali jako malo mladih ljudi se bavi poljoprivredom. Tu ljubav imate u sebi ili nemate", ističe.

Njihova je obiteljska tradicija dosta duga, oduvijek su se bavili poljoprivredom. Imali čak i svinje, konje i krave.

"Selo polako izumire, ali ja se planiram i dalje baviti time. Mene veseli miris žetve pšenice. Kada kombajn uđe u polje, ona se širi po selu i jedva čekam da sve to krene", rekao je za kraj Nenad Nijemčević.