Pravilnik: izričito se zabranjuje paljenje slame i strništa
Vrijeme je žetve, ali se nadam, da će biti zanemarivo mali broj neodgovornih pojedinaca, koji očito ne znaju ili ne žele znati što učiniti sa ostatcima nakon žetve, stoga pribjegavaju njima najjednostavnijoj metodi spaljivanja slame i strništa.
Poštujući Pravilnik N.N. 89/11. i uvjete višestruke sukladnosti, te dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta na snazi je još od 1. siječnja 2011. uvjet br. 3. - upravljanje žetvenim ostacima, gdje se izričito zabranjuje paljenje slame i strništa. Iznimno je dopušteno samo u cilju sprečavanja širenja ili suzbijanja biljnih štetočinja o čemu mora postojati službena naređena mjera.
Preporuka je, da je to najlošiji odabir koji čine, jer razloga ima na pretek, zbog kojih to nije poželjno a ni potrebno činiti. Navodim samo pet (5) najvažnijih, a to su:
„Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje“. Ova tvrdnja, prečesto može zvučati kao prazna fraza, no ipak je to najdublja istina. Stoga je „oživljeno tlo“, koje se razvija uslijed brižljivog gospodarenja, ključ uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva. Prskanje pesticidima, upotreba mineralnih gnojiva, specijalnih strojeva, hormona i ostalog čime se danas služi konvencionalna poljoprivreda, samo su „štake“ kojima se takova proizvodnja podupire, što je ujedno dokaz, da je takvo tlo bolesno (dr. Rudolf Steiner).
Osobno bih dodao, zato takvom „bolesnom“ tlu ne treba još i devastacija spaljivanjem ostataka nakon žetve usjeva.
Što čini žive organizme tla:
Ukratko, svaki od ovih organizama ima određenu zadaću u tlu, a najvažnije su:
Dakako treba naglasiti, da se organizmi tla ne hrane samo mrtvom organskom materijom, već budući da su neki od njih i predatori, to između njih postoji „prehrambeni lanac“ i snažna borba za opstanak. Organizmi tla, osim što razgrađuju organsku materiju i izgrađuju humus, istodobno izlučuju i ugljični dioksid, organske kiseline i druge spojeve, koji „nagrizaju“ minerale tla, te tako oslobađaju hranjiva a ne samo iz humusa već i iz mineralnog dijela tla. Ostatke nakon žetve svakako bi trebalo vratiti u tlo i zbog toga, jer se danas vraća vrlo malo organske materije u tlo poput zrelog stajnjaka. Imajući u vidu, da je odnos slame i zrna (prinosa) uglavnom 1:1, te da je spaljivanje slame i strništa čisti gubitak od oko 5-7 tona organske mase po ha. Ovim pregledom očito je da ne treba paliti ostatke usjeva nakon žetve, te da tim činom radimo dugoročnu i nepovratnu ekološku štetu tlu i okolišu. Stara mudra izreka govori: „Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar“. Pitanje je trebaju li naše oranice lošeg gospodara ili ...?
Autor: Ljubomir Duvnjak, dipl. ing. agr.
Izvori
Tagovi
Partner
Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba
Zagreb,
Hrvatska
tel: (0)1 4882 700,
e-mail: savjetodavna@savjetodavna.hr
web: http://www.savjetodavna.hr