Kukuruzi urodili - ali dobit nisu donijeli?

Mario Mandić iz Koritne ima 18-satno radno vrijeme, a kaže kako kod njega vrijedi ona stara: "Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra. Radovi su se nastavili i u studenom.

Sjetva kukuruza se ove godine zbog oborina i nemogućnosti ulaska u polja produžila i u lipanj. "Žetva kukuruza je kasnila jer je kasnila i žetva suncokreta, kao i sjetva jesenjih kultura pšenice i ječma, zato smo u zaostatku, no nadoknadilo je to dijelom lijepo vrijeme u studenom. Lijepo vrijeme se nastavilo pa se žetva okončala tijekom mjeseca", kaže Mario.

Kukuruz je strateška kultura, ali s obzirom na nivo ulaganja, treba naći način uzgoja koji će ipak biti isplativ. Njega je ove godine sijano 15 % više nego lani. Očekuje se dva miljijuna tona kukuruza na ukupnoj površini 255.630 hektara, što je porast od 6 %. No, u studenom još uvijek nije bilo skinuto više od 50 % kukuruza, a taj posao inače bude okončan do kraja listopada. Kukuruz treba obrati do snijega, jer klipovi su otvoreni.

Ima li smisla čista ratarska proizvodnja?

Uvijek ista polemika, kažu ratari. "Što je veći i bolji urod, to je manja korist u poljoprivrednoj proizvodnji, što je apsurdno. Ako inputi pojeftine u predstojećoj proizvodnoj sezoni, onda bi možda od kukuruza bilo dobiti sljedeće godine. Sva moja proizvodnja ide za ishranu stoke, imam 250 rasplodnih krmača u novoizgrađenim svinjogojskim farmama. Manji poljoprivrednici odustaju, zadužuju se. Od čistog ratarenja nema koristi, imamo 150 ha zemlje, i jedino sve ima smisla zbog zaokruženog ciklusa proizvodnje".

Dobar urod - ali visoka vlaga?

Kukuruz je izvukao ovu kišnu godinu pa su vrhunski prinosi s više od 10 tona po hektaru, naspram ispodprosječne pšenice bili spasonosni. Ono što muči sve je pitanje visoke vlage kukuruza, kojoj se pokušalo doskočiti odabirom hibrida. No hibridi koji inače brže puštaju vlagu, sijani kasno, nisu donijeli taj rezultat. Sušenje je neizbježno i skupo, iako je godina količinski prinosna. Na temelju ovogodišnjih iskustava, vlada opća neizvjesnost. Da je cijena zadovoljavajuća, ne bi bilo problema. U zemljama u okruženju, 10 eura za 100 kg suhog zrna, uz troškove sušenja, smanjuje finalnu cijenu.

Možda je ostvaren vrhunski prinos, no ne i financijski rezultat, jer zbog tolikih količina urod nema veću vrijednost, a troškovi sušenja ruše cijenu i do 30 %.

"Niži prinosi bez sušenja daju veću isplativost nego sada - kada je količina, ali i vlaga kukuruza veća. Proizvodnja kukuruza neće donijeti isplativost u jednoj godini niti se sud o tome može donijeti samo prema ovogodišnjim rezultatima. Potrebno je vidjeti višegodišnje prinose, a svaka je godina sama po sebi specifična"; kaže Antun Jambrović s Poljoprivrednog instituta Osijek.

Na sušenje otpada i 30 % cijene!

Kako je vlaga je negdje i 25 do 40 %, standard 14, a troškovi sušenja veliki, na njih je otpalo više od 30 % cijene pa su se brojni ratari, da bi izbjegli veliki trošak sušenja, odlučili kukuruz ostaviti preko zime na polju i ovršiti ga na proljeće - iako tako gubi na kvaliteti, a javljaju se i određene plijesni.

Matija Brlošić iz HPK navodi kako je cijena suhog zrna oko 70 lipa nedovoljna za pokrivanje troškova proizvodnje, ali da je realna cijena za suho zrno 95 lipa do kune. Cijena nesušenog kukuruza bila je od 40 do 50 lipa. Iako je kod nekih urod bio i do 10 t/ha, množenjem tih količina sa spomenutom cijenom zrna, dobivamo iznos od svega 5.000 kn/ha, a troškovi proizvodnje kreću se od 6.000 do 7.000 kn, dok su kod velikih sustava i iznad 10.000 kn/ha.

Foto: depositphotos.com