Kako zaraditi na skladištenju ugljika u tlo?

U svjetlu postizanja ambicioznih ciljeva klimatske strategije o smanjenju emisija stakleničkih plinova i ugljične neutralnosti Europe do 2050. godine, veliki je teret stavljen na pleća poljoprivrednika i njihove sposobnosti skladištenja ugljika u tlo. 

I dok se prva tržišta agrougljika već razvijaju u Australiji, SAD-u i Kanadi, ovo bi tržište u EU moglo zaživjeti u narednih pet do deset godina, navodi future farming pojašnjavajući što sve europske poljoprivrednike sputava u stjecanju ovih velikih prilika kroz iskustva njihovih prekooceanskih kolega. 

Organski ugljik u tlu

No, prvo malo teorije, a onda praksa. Ugljik se nalazi u organskoj tvari koja dolazi iz biljnih ostataka u tlu (korijenje) i na tlu (stabljika i lišće), te inkorporacijom stajskog gnoja. Usput, on se u tlu nalazi i u kalcijevom karbonatu, ali taj anorganski oblik nije relevantan.

Njegov se sadržaj u tlu se s vremenom može povećati, ali koliko se tog elementa može zadržati u tlu? Prema rezultatima nekih američkih studija to je obično dva do tri puta veća količina od onoga prisutnog u zraku. Istraživanja pokazuju da je poljoprivredno zemljište širom svijeta uglavnom izgubilo oko polovine ovog elementa koji je sadržavao prije pedeset godina i to zbog intenzivne obrade tla. 

Dakle, godišnje ga se gubi više nego što se vraća kroz biljne ostatke i stajnjak. Ovaj gubitak varira ovisno o klimatskoj regiji i tipu tla. Tako su prema nekim ispitivanjima američki znanstvenici izračunali da bi poljoprivredniku trebalo 13 do 26 godina uz apsolutni minimum dodavanja ugljika u tlo da postigne maksimum koji može zadržati. 

Metode povećanja

Tijekom posljednja tri desetljeća organski se ugljik akumulira u tlu uglavnom primjenom sustava uzgoja usjeva s reduciranom i izostavljenom (no-tillage) obradom, ali i uvođenjem kontinuiranog uzgoja te dodavanjem više stajnjaka. 

Naime, uz smanjenu ili izostavljenu obradu, tlo je manje "poremećeno", što rezultira i njegovim manjim oksidiranjem u tlu, a time i ispuštanjem CO₂ u atmosferu kroz disanje tla. Također, smanjena obrada može značajno smanjiti gubitak organske tvari (humusa) erozijom, u područjima u kojima je to problem. 

Kanadska pak istraživanja kažu da najveći doprinos stvaranju organskog ugljika u tlu ima izostavljanje ugara, a nakon toga direktna sjetva, te diverzifikacija uzgajanih usjeva. 

No, kako "izmjeriti" sekvestraciju? Važno je i pravilno uzorkovanje na terenu pri čemu dubina uzorka mora biti tolika  koliko doseže usjev. Australski "uzgajivači" ugljika (Carbon Farmers of Australia CFA) ističu kako uzimanje uzoraka za njegovo utvrđivanje u tlu mora "odraditi" neovisna osoba koja će ga izmjeriti pomoću laboratorijskih metoda ili laboratorijski kalibriranih senzora na terenu. Tada se mora koristiti dosljedna tehnologija procjene, ili izgaranje ili senzori.

Najčešća metoda procjene je izgaranje ili "gubitak pri paljenju" prikupljenog, osušenog, samljevenog, izvaganog i zagrijanog uzorka tla. Ostale metode koje se koriste za mjerenje uključuju suho izgaranje, mokru oksidaciju i infracrvenu svjetlost. 

Izazovi tržišta 

Mjerenje organskog ugljika je prvi korak, ali da bi poljoprivrednici stvarno zaradili na tržištu, bilo bi potrebno smanjiti trenutnu neučinkovitost i troškove koji se odnose na uzorkovanje, mjerenje i provjeru, ističu američki stručnjaci koji smatraju će se poljoprivrednici biti zainteresirani tek kad cijena bude oko 40 američkih dolara (USD) po toni CO2. Navode kako je u SAD-u posljednjih godinu dana ostvarena prodaja koja se mjeri u stotinama tisuća tona, a poljoprivrednici su dobili samo oko 15 USD/t.

Proizvodnja ugljika - njegove jedinice novi su novci koje treba ugraditi u ZPP?

Procjenjuju da će potražnja uskoro "eksplodirati" pa će pitanje ponuda povećati cijenu, ali poljoprivrednicima treba vremena da naprave promjene na svojim farmama. 

Dobra vijest je, tješe američki stručnjaci, da je trenutno samo oko 15% površina u SAD-u pod pokrovnim kulturama, a reducirana obrada tla je manje zastupljena tako da postoji puno prostora za povećanje sekvestracije organskog ugljika. Poljoprivrednici koji već koriste pokrovne usjeve mogu se preusmjeriti na one dugorastuće ili različite smjese usjeva koje ostavljaju više biomase iza sebe. 

S druge strane, poljoprivrednici u kanadskim prerijama su usavršili direktnu sjetvu, što nije rezultiralo smanjenjem prinosa. Povećanje prinosa izostavljenom obradom, pokrovnim usjevima i dr. doći će za par godina i to je poticaj sam po sebi, kažu kanadski stručnjaci. 

Najveći će, izgleda, izazov poljoprivrednicima biti adekvatno plaćanje ugljičnih zaliha, prikupljanje i evidentiranje podataka. To je dugotrajno i može uključivati i mogućnost pogrešaka, pa će tu digitalna poljoprivreda igrati ključnu ulogu.

"Gospodarstva koja su priključena na neke digitalne platforme za upravljanje farmama već prikupljaju većinu podataka potrebnih za postizanje sposobnosti skladištenja ugljika“, zaključuje future farming.