Kako su hrvatski proizvođači krumpira preživjeli ekstremne uvjete?

Bila je ovo izazovna godina za poljoprivrednike, pa tako i za uzgajivače krumpira. Ekstremne vremenske neprilike, poput suša i poplava, svakako su utjecale na kvalitetu i količinu uroda.

Osim toga, niske cijene na tržištu smanjile su profitabilnost, dok su visoki troškovi energije i inputa dodatno opteretili proizvođače. Ove teškoće, uz sve strože propise o pesticidima i promjenjive potrošačke navike, stvorile su kompleksan izazov za sektor.

U razgovoru s trojicom poljoprivrednika - Marinom Bešlićem, Tomislavom Filipovićem i Danijelom Bakranom otkrili smo s kojim su se teškoćama suočavali, koliki urod očekuju te kako planiraju prevladati nadolazeće izazove.

Borba protiv suše i bolesti

Nedaleko Đurđenovca nalazi se Bokšić Lug, malo selo okruženo ribnjacima sa sjeverne i zapadne strane u kojoj živi obitelj Bešlić. Na tri OPG-a obrađuju ukupno 280 hektara zemlje, a dodatnih 50 u arendi.

"Obiteljski se bavimo poljoprivredom još od vremena našeg djeda. Mislim kako je prvi traktor kupljen još 1975. godine", prisjeća se Marin Bešlić.

Ove je godine krumpir posadio na 30 hektara, dok dodatnih 22 obrađuju drugi članovi obitelji. U uzgoju su korištene sorte Opal i Napoleon, namijenjene proizvodnji čipsa te nekoliko konzumnih sorti. Također, bave se proizvodnjom pšenice i soje. 

Sadnju je započeo 20. ožujka, što je bilo nešto ranije od uobičajenog, no vremenski uvjeti nisu im bili naklonjeni.

"Godina je bila strahovito izazovna zbog vremenskih neprilika. Nije bilo kiše pa smo ga navodnjavali desetak do dvanaest puta, što je značajno povećalo troškove",  ističe.

Pored svega, poljoprivrednici su se suočili s velikim brojem bolesti, posebno plamenjačom, koja je uzrokovala značajne gubitke. "Ove godine imali smo više bolesti nego ikada prije", dodaje Bešlić.

Prinosi su očekivani kao i svake godine, ali s obzirom na visoke troškove, ne očekuje značajnu zaradu. Otkupna cijena "čips" krumpira trenutno iznosi 25 centi po kilogramu, što je neadekvatno za pokrivanje troškova proizvodnje.

"Očekujem prinos od 40-45 tona po hektru. To je srednje lošiji prinos. Urod od pedeset tona je prosjek s kojim možemo biti donekle zadovoljni jer nam samo za pokrivanje troškova treba 40 tona. Previše posla i premalo zarade", kaže.

Napominje kako su im troškovi goriva veliki problem jer potroše od 600-700 litara po hektaru plavog dizela. Srećom, ostane im zalihe od drugih kultura koje uzgajaju, dok nedostatak nadoknađuju kupnjom skupljeg Eurodizela.

Trud i inovacije

Međimurje, regija na sjeveru Hrvatske, poznata je po svojoj tradiciji uzgoja ove ratarske kulture, a mjesto Belica, nedaleko Čakovca njegovo je središte zbog svoje dugogodišnje tradicije i izvrsne kvalitete. Osim toga, od 2007. godine u ovome mjestu krumpiru je podignut – spomenik.  

Tomislav Filipović iz Belice je četvrta generacija poljoprivrednika u obitelji, a u ovom poslu, kako kaže, ima već 32 godine staža. Obrađuje između 65 i 70 hektara, od čega 40-ak posto otpada upravo na krumpir. 

Ove su ga godine posadili na 30 hektara, koristeći sorte iz asortimana nizozemske tvrtke Agrico, uključujući Riviera, Alouette, Arizona i Paradiso. Iako im je ova kultura primarna djelatnost, uzgajaju i žitarice te uljarice.

Filipović opisuje godinu kao izuzetno tešku zbog ekstremnih vremenskih uvjeta.

"Počeli smo s toplim vremenom, no brzo je došlo do zahlađnjenja i obilnih kiša, što je bilo idealno za razvoj plamenjače - najgore bolesti za ovu kulturu," objašnjava Filipović.

Ova promjena uvjeta uzrokovala je brojne probleme s kvalitetom, a prinosi su značajno smanjeni.

"Urod kojeg smo do sada vadili je relativno loš. Na pokusnom polju, koje vodim u suradnji s firmom Agrico već 25 godina i uz podršku Ministarstva poljoprivrede, pokazatelji su bili obećavajući, oko 50 tona po hektaru. No, kada smo ga počeli vaditi, zbog depresija koje su napravile štete, prosjek je 35 tona", žali se.  

Kiša, osobito ona iz svibnja, znatno je oštetila usjeve. Područje Belice nalazi se na prijelazu između alpskog područja i Dunavskog sliva, suočava se s velikim izazovima zbog nakupljanja vode nakon obilnih kiša, što može uzrokovati truljenje gomolja.

U Hrvatskoj je u 2024. krumpir posađen na 5.288 hektara, prema podacima APPRRR-a

"Stalno ulažemo u rješenja za poboljšanje, a nedavno smo investirali u nova skladišta s naprednim sustavom hlađenja. Također imamo i vlastitu pakirnicu što nam omogućuje da zaokružimo cijeli proizvodni proces, od sadnje i pakiranja do distribucije. Ovaj pristup naslijedio sam od svog oca, koji je prvi započeo s tom praksom", zaključuje.

Uvozni ruši cijene domaćem

Danijel Bakran iz Hrašća Turopoljskog, nadomak Zagreba preuzeo je OPG od roditelja 2020. godine, no poljoprivredom se bavi od malih nogu. Supruga i on započeli su posao sa 72 stabla lijeske, 2,5 tisuće kvadrata graha i malo krumpira. Danas imaju oko 400 sadnica lijeske, 2,5 hektara graha i 5.700 kvadrata krumpira, uz dodatak zemlje u najmu.

"Supruga i ja smo mali proizvođači. Ove godine smo posadili oko 500 kilograma sjemenskog krumpira sorte Desiree. Planiramo proizvodnju sljedeće godine povećati dva do tri puta. Počeli smo ga vaditi u lipnju, kao mladi, i pokazao se jako dobar", pojašnjava Bakran

Tek koncem kolovoza u planu je krenuti sa strojnim vađenjem, jer Desiree još uvijek ima "kožicu" koja se ljušti. 

"Ove godine očekujem, a to znam jer smo već puno povadili ručno, da ćemo na petsto kilograma sjemenskog koliko smo posadili na jedan ral, dobiti između 4-6 tona. Krumpira ima i rodan je", dodaje.

Tržište je ove godine bilo izazovno jer je cijena s prošlogodišnjih 1,20 EUR pala na 0,60 EUR zbog velikog uvoza. Prateći komentare kupaca na svojoj Facebook stranici, primijetili su kako trgovački centri nude jeftiniji krrumpir iz uvoza, pa su se cjenovno neprestano prilagođavali tržištu. 

"Uvoz gazi sve poljoprivrednike. Ruši nam cijenu domaćeg, kvalitetnog proizvoda. Osim toga, volio bih da se u Hrvatskoj proizvodi više sjemenskog krumpira, kako bismo zaokružili cijeli proces. Neka bude potpuno naše, od sjemena do prodaje. Prošle zime nisam uspio pronaći hrvatski sjemenski krumpir, pa sam na koncu posadio nizozemski", zaključuje. 

U Hrvatskoj je u 2024. krumpir posađen na 5.288 hektara, prema podacima APPRRR-a

Ova godina je još jednom pokazala koliko su poljoprivrednici, osobito uzgajivači krumpira, izloženi nepredvidivim izazovima. Ekstremni vremenski uvjeti, bolesti, i pritisak tržišta snažno su utjecali na njihovu proizvodnju i profitabilnost.

Iako su se neki proizvođači uspješno prilagođavali situaciji, poput ulaganja u novu tehnologiju ili proširenje kapaciteta, jasno je da bez strateških promjena i podrške sektoru, opstanak domaće proizvodnje može biti doveden u pitanje.