Kada hrast zazeleni, vrijeme je za sjetvu

Uglednog i uspješnog ratara, stočara i klaoničara Stjepana Mihalinca, jednog od stupova višegeneracijske poljoprivredne obitelji, koja obrađuje 100 hektara zemlje, zatekli smo na traktoru u sjetvospremi i gnojidbi parcele namijenjene kukuruzu. Uporno je „žmikao“ mobitel tražeći sve moguće prognoze do u detalje i tančine, da bi mogao odrediti točan termin sjetve. Dan je bio lijep i bez ikakve prijetnje nevremenom, no on je htio znati kada i koliko milimetara kiše će točno pasti.

"To vam je tako, poljoprivrednik sam mora najbolje sve znati, to je sustav dobrog gospodarenja. Lani je primjerice na današnji dan padao snijeg", kaže Štef. Kukuruz voli čvrstu posteljicu, a mekan pokrivač, a u narodu vlada uvjerenje da je vrijeme za sjetvu kada hrast počne zelenjeti. Biljka mora biti za desetak dana vani, a najgore je ako obilna kiša stvori pokoricu.

Mineralno gnojivo je domaćeg i stranog proizvođača, a tako je isto sa sjemenom, proba se sve što je dostupno, ne samo radi pokusa, nego i zbog postupnosti dozrijevanja da se stigne pokupiti, a silaža dovoljno brzo konzervirati i zatvoriti. "Trudimo se da svojim nasljednicima ostavimo uljuđeno gospodarstvo, a ne dubioze i dugove. Uza licenciranu klaonicu (i za kopitare) nedostaje nam mala mesnica za direktnu prodaju svojih domaćih proivoda, o čemu ćemo u budućnosti razmišljati jer potrošači kod nas zaista mogu vidjeti stoku, čije meso kupuju."