Josip Vodička: Bilo bi nam puno lakše kada bi na vrijeme znali otkupnu cijenu kukuruza

Berba kukuruza na poljima Lijepe Naše u punom je jeku, ratari imaju puno posla, ali to im neće biti problem jer godina im se napokon poklopila. Na većini parcela klipovi su u dobrom stanju i očekuju se dobri prinosi. Obitelj Vodička iz Bankovaca ovu kulturu posijala je na deset hektara. Prema njihovim riječima, početak sezone bio je jako pogodan za radove u polju. 

"Uvjeti za sjetvu su bili vrhunski, zatim je došao period suše i kukuruz je malo stao s vegetacijom, a onda su došle opet velike oborine. Kukuruzu to ne smeta jer voli kišu i vlagu. Sada nas vrijeme služi za žetvu", rekao je Josip Vodička. 

Očekuju 9-10 tona po hektaru

Povoljni vremenski uvjeti rezultirali su dobrim urodom. Obitelj vodička očekuje između 9 i 10 tona kukuruza po hektaru, ali urod ovisi o sortama te štetama od vjetra, koje su ga na nekim mjestima ipak umanjile.

"Ova godina je recimo, kada imamo sedam krava, jedna od debljih. Pogodilo nas je par katastrofalnih godina za sve ratarske kulture, ali, hajde, ove godine je to malo bolje. Bilo je dosta padalina, svi su se minerali uspjeli aktivirati. Ljudi koji su uredno gnojili zemlju i držali se ostalih agrotehničkih mjera bit će zasigurno zadovoljni", rekao je Josipov otac Damir.

Parcele su usitnjene što slabi učinak stroja

Prema riječima naših sugovornika, u proizvodnji kukuruza najveći je problem neizvjesnost oko otkupne cijene. 

"Nikad se to ne zna kolika je cijena i tek kad dođemo na obračun znamo koliko ćemo zaraditi. Kada bi ta otkupna cijena bila ugovorena prilikom sjetve, onda si čovjek može planirati ulaganja i površinu na koju će posijati određenu kulturu. Jasno, svi mi radimo da zaradimo", ističe Josip.  

Još jedna poteškoća s kojom se često susreću slavonski ratari je nedostatak okrupnjenog zemljišta, male parcele na više lokacija uvelike otežavaju radove. 

"Parcele su dosta usitnjene, nema velikih tabli i onda je i slabiji učinak stroja. Kada si ti na malom komadu, tu je puno kuteva što nam komplicira situaciju", priča Josip.

Imali štete na kukuruzu od tuče

Problema sa štetnicima i bolestima na kukuruzu obitelji Vodička ove godine nije bilo, ali je zato štetu uzrokovala tuča. 

"Štete su dosta velike. Led je "stukao" kukuruz kada je bio u fazi stvaranja zelene mase, koja treba hraniti budući klip. Ali, što je tu je, mi ne možemo utjecati na to. Ima dosta na zemlji sada kukuruza koji klija, taj će propasti i od toga nema ništa", pojašnjava Damir. 

Brojni stručnjaci preporučuju da se kukuruz ne bi trebao sijati kao monokultura te da je bitno poštivati plodored. Tog pravila drži se i obitelj Vodička. 

"Kada je kukuruz u monokulturi, onda ima velikih problema s gusjenicama i drugim štetočinama. Tako u sljedećoj godini u sjetvi dolazi do loše klijavosti, zato ga sadimo u plodoredu. Poslije kukuruza na istu površinu ide soja, zatim pšenica", rekao je Josip. 

Visoka cijena goriva i rezervnih dijelova

Osim neizvjesnosti oko iznosa otkupne cijene te neokrupnjenog zemljišta, prema riječima naših sugovornika, problem ratarima stvaraju i veliki troškovi za rad i održavanje mehanizacije. 

"Visoka je cijena goriva i rezervnih dijelova. Nitko to ne kontrolira i ljudi svašta rade. Cijenu, kada prodajemo, ne možemo mi odrediti, a onda te troškove nastojimo smanjiti što možemo više. Budemo mehaničari, ekonomisti, pravnici i sve drugo. Riba smrdi od glave. Vlast je ta koja to treba riješiti i treba reći: "Dosta, stanite, tako ne možemo. Zakon se mora poštivati!". Netko mora "šakom lupiti od stol"", smatra Damir. 

No, unatoč svim poteškoćama, članovi obitelji Vodička uživaju u životu u poljoprivredi i ne bi ga mijenjali nizašto. 

"Ovo je moja djedovina i žao mi je to napustiti"

"Seljak postoji od prvobitne zajednice i seljak će opstati, zato što zna živjeti umjereno, ali nije mu lako. Veliki su troškovi, velika su davanja, radno vrijeme je od 0-24, svakako bude, naradimo se, ali tko radi uredno, nešto mu i ostane", rekao je za kraj Damir. 

"Nigdje nije bajno, krpamo kraj s krajem, snalazimo se kako znamo. Za poljoprivredu, mene osobno veže velika ljubav i uživam u tom poslu. Volim to raditi, jer ipak tu sam odrastao. Ovo je moja djedovina i žao mi je to napustiti", zaključuje Josip.