Izazovna sezona mijenja trendove, ratari se okreću durum pšenici

Iza hrvatskih ratara je izazovna sezona. Iako je sjetva jarina započela pod povoljnim uvjetima, kasniji vremenski uvjeti u samoj proizvodnji drastično su smanjili kvalitetu i prinos, što poljoprivrednike prisiljava na promišljanje novih strategija za predstojeću jesensku sjetvu.

"Žetva je krenula krajem kolovoza i u tom trenutku sve je izgledalo obećavajuće. No, rujanske kiše značajno su otežale žetvu soje, a i kod kukuruza se sve više susrećemo s aflatoksinima“, podsjeća Dragana Pilipović iz tvrtke Mauthner d.o.o. navodeći da neraspoloženju tržišta pridonosi i nestabilnost cijene kukuruza koja se sada, za razliku od soje, malo stabilizirala.

Kiša je u trenutku žetve utjecala da soja nije bila u standardu s vlagom, a proizvođači koji su kalkulirali da padne ispod 13% imali su problem da im je soja ostala narednih tjedana u polju i trunula. Sve to dovelo je do problema prilikom otkupa.

Nepredvidiva godina za poljoprivredu

Ova je godina bila nepredvidiva u mnogočemu. Iako su na određenim područjima poljoprivrednici ostvarili prinos soje iznad 3,5 tone po hektaru, diljem Hrvatske rezultati su uglavnom bili lošiji.

Rane sorte prošle su bolje jer su završile fazu cvatnje prije ekstremnih vrućina.

"Tko je soju uspio skinuti na vrijeme, može smatrati svoju proizvodnju uspješnom", dodaje navodeći da mnogi izbjegavaju rane sorte u korist kasnijih jer su mišljenja da 'donose veći prinos'. Međutim, rane mogu biti vrlo produktivne, a žetva je u tom slučaju uvijek odrađena na vrijeme.

"Klima nam se mijenja što posebno vidimo zadnjih par godina i vjerujem da će se i proizvođači, silom prilika, okretati ranijim sortama isto kao što zadnjih godina siju i ranije FAO grupe kukuruza", naglašava product menadžerica ove tvrtke.

S druge strane, postrne soje ove godine pružile su iznenađujuće dobre rezultate, barem što se tiče sjemenske proizvodnje.

"Nakon dugotrajnog sušnog razdoblja i visokih temperatura koji je zadesio soju sijanu u redovnim rokovima, kiša je za postrnu došla u pravom trenutku i s njom nismo imali probleme s kojima se susrećemo ove godine", dodaje Pilipović. Naravno, ističe pritom, nije na svakom terenu isto i dosta je nezahvalno davati općenite komentare. 

Problemi rane jesenske sjetve

S obzirom na jesensku sjetvu, pšenica ponovno dolazi u fokus. I dok su neki poljoprivrednici već obavili sjetvu, drugi ju ostavljaju za kraj listopada pa i početak studenog. 

"Nisam zagovornik pretjerano rane sjetve. Ona može donijeti niz problema, poput napada lisnih uši koje mogu prenijeti virusno oboljenje žutu patuljavost, a što zahtijeva dodatne tretmane zaštite. Mnogi proizvođači zadnjih godina ne ulažu dovoljno u gnojivo i zaštitu u jesen, što može biti kobno za usjev. Ako se sjetva obavi početkom listopada, a slijede topli mjeseci, rizik od bolesti znatno raste i tu treba obići usjeve i vidjeti ima li potrebe odraditi neke tretmane već u jesen", upozorava Pilipović. 

Što se tiče ječma, situacija je, dodaje, također složena. Mnogi stočari napuštaju njegov uzgoj jer im se više 'ne isplati'.

Otkupna cijena ječma je drugu godinu niža u žetvi, pa su ga mnogi izbacili iz plodoreda. Isto se, kaže, događa i s pšenicom, jer posljednje dvije godine nisu svima donijele očekivanu dobit, što zbog manjih ulaganja gnojiva, što zbog nepovoljnijih uvjeta u samoj proizvodnji, i kao šlag na torti je i cijena u otkupu koja ne može financijski nadomjestiti lošije prinose.

"Prošle godine posijano je 20 tisuća hektara manje pšenice, a ni ove godine ne očekujemo drugačiju situaciju", navodi dalje. 

Iako na raspolaganju Mauthner ima i premium sorte pšenice, za hrvatsko tržište bazirali su se na genetici koja više zadovoljava prinos.

"Što se tiče premium sorti, zadržali smo sortu Maurizio. Na području istočne Slavonije postigao je prinos iznad osam tona po hektaru u prvoj klasi. Ograničili smo se na tri do četiri sorte, od toga je najveći naglasak na Gaudio i novu sortu Zampano“, pojašnjava.

Isplativija rješenja u poljoprivredi

S obzirom na to da je ovo druga uzastopna godina loših rezultata za ratare, mnogi traže isplativija rješenja. Dobar dio njih stoga se okreće uzgoju durum pšenice.

"Mnogi su nas poljoprivrednici u posljednje vrijeme kontaktirali u vezi s durumom. Mi smo još prošle godine započeli ugovaranje proizvodnje, ali isključivo s partnerima koji surađuju s nama i na drugim kulturama“, ističe naša sugovornica.

Za ovu sezonu, tvrtka Mauthner ograničila je ugovorene hektare pod ovom kulturom kako bi imali dobru kontrolu nad samom proizvodnjom, no već od iduće godine planiraju znatno veću sjetvu.

"Durum zahtijeva pedantne proizvođače jer su potrebna tri tretmana zaštite, osjetljiviji je na mix herbicida i regulatora rasta i razne druge kombinacije koje se u praksi znaju provoditi u djelo. Ako se ne poštuju pravila, može se steći pogrešan dojam o proizvodnji. No, ako se pravilno organizira, sjajna je kultura za proizvodnju i gleda se kao nova kultura", napominje Pilipović.

Kako objašnjava, durum pšenica postala je financijski isplativija za one proizvođače koji su spremni u potpunosti slijediti sve potrebne agrotehničke mjere za uzgoj ove kulture. Cijena duruma u otkupu koji je zadovoljio zadane parametre, kretala se i 50% više, od cijene obične pšenice u žetvi. Urod se također poboljšao, te više ne vrijedi pravilo kako durum ne može dati više od pet tona po hektaru. No, treba znati da je zahtjevnija kultura od obične pšenice. 

"Kako bi zadovoljila kriterije, staklavost mora biti iznad 90 %, a sadržaj proteina 13 % ili više. Cijena sjemena jest viša, oko 800 eura po toni. Međutim, računica je jasna – potreban vam je manji prinos u usporedbi s običnom pšenicom kako biste ostvarili bolju dobit", objašnjava Pilipović.

Cijena ovisi o kvaliteti – oni koji su zadovoljili parametre postigli su ove godine cijenu od 270 eura po toni, dok su oni s nižom kvalitetom dobili između 220 i 250 eura.

Ono što je prednost tvrtke Mauthner je što su njihove sorte dobro poznate proizvođačima koji siju durum i pokazale su se stabilne u dugogodišnjoj proizvodnji u regiji.