Imamo velike potencijale i resurse za proizvodnju soje što nam daje komparativnu prednost u europskim okvirima, naglašava dr. sc. Aleksandra Sudarić.
Ovih se dana na našim poljima zahuktava sjetva soje, koja će, procjenjuje se, biti posijana na 80-85.000 hektara. Tako je uostalom već posljednjih 5-6 godina, što potvrđuje stabilnost proizvodnje ove, na europskom tržištu sve traženije ratarske kulture. Naime, prema podacima Udruženja Dunav Soja (Beč, Austrija), u proteklom petogodišnjem razdoblju, njezina je proizvodnja porasla sa 3,8 mil. tona (2012. godine) na 7,3 mil. tona (2016.). Planirano je i daljnje povećanje, ne samo zbog smanjenja ovisnosti o uvozu (europske zemlje uvoze 95 posto godišnje potražnje za sojinim sjemenom, brašnom i uljem), nego i zbog smanjenja emisije CO2.
Upravo o tome zašto je ona najvažnija uljarica i proteinska kultura u svjetskim razmjerima, što ju čini sve zanimljivijom za prehranu ljudi i kako se u tom kontekstu kreću trendovi njezina oplemenjivanja, porazgovarali smo s jednom od najrelevantnijih autoriteta ovog područja dr. sc. Aleksandrom Sudarić, predstojnicom Odjela za oplemenjivanje i genetiku industrijskog bilja Poljoprivrednog instituta Osijek koja se oplemenjivanjem soje bavi više od 30 godina.
Za sjetvu soje imamo više argumenata. Nama je najpoznatiji onaj agronomski.
Velik je značaj soje s agrotehničkog aspekta. Kao leguminoza (mahunarka), u simbiozi s bakterijama Bradyrhizobium spp. na korijenu obogaćuje tlo dušikom (40-60 kg/ha) kroz proces biološke fiksacije dušika (usvajanje dušika iz zraka/atmosfere), što ju čini poželjnom kulturom u plodoredu, ali i u funkciji zaštite okoliša (niža emisija stakleničkih plinova u odnosu na druge ratarske kulture), odnosno onom koja je korisna za okolišno prihvatljivu proizvodnju sigurne i kvalitetne hrane. No uz agrotehnički aspekt sve su izraženiji prehrambeni i zdravstveni aspekti uzgoja.
Zašto je ona zanimljiva u ljudskoj prehrani?
Soja (Glycine max (L.) Merr.) je na globalnoj razini klasificirana kao glavni izvor biljnih ulja i bjelančevina te značajan izvor zdravstveno korisnih tvari u proizvodnji funkcionalne hrane. Iako je njezino zrno od davnina poznato kao kvalitetna namirnica i sirovina, neprekidnim se znanstvenim i tehnološkim razvojem potvrđuje njegova vrijednost i povećava raznovrsnost upotrebe. Brojna znanstvena istraživanja ukazala su na njezin značaj u prehrani ljudi te se smatra da konzumacija pomaže u smanjenju kolesterola, ublažava poteškoće u menopauzi, sudjeluje u prevenciji dijabetesa, prekomjerne težine, bolesti crijeva, bolesti bubrega, srčanih bolesti, osteoporoze, pa i čak karcinoma.
U kojem smjeru idu trendovi oplemenjivanja?
Povećanjem upotrebe sojinog zrna u prehrani i prerađivačkoj industriji raste i potreba za povećanjem količine i kakvoće. Globalni trend okolišno prihvatljive proizvodnje visokokvalitetne hrane određuje i nove smjernice u oplemenjivanju k stvaranju sorti visokog genetskog potencijala u biološkoj nitrofiksaciji te sorti visokih parametara kakvoće zrna za funkcionalnu hranu. U okviru oplemenjivačkog programa poboljšanja kakvoće zrna, selekcijski postupak je usmjeren na povećanje količine i stabilnosti bjelančevina i ulja, snižavanje razine tripsin inhibitora (antinutritivne tvari), poboljšanje kvalitete bjelančevina (aminokiselinski profil) i ulja (sastav i udio masnih kiselina) te povećanje količine bioaktivnih komponenti, prvenstveno izoflavona. Najveće koncentracije izoflavona nalaze se upravo u zrnu te je soja u ljudskoj prehrani najbogatiji prirodni izvor ovih fitokemikalija. Osim što predstavljaju prirodnu zamjenu za estrogen, izoflavoni su značajni zbog svog antioksidativnog, ali i antimutagenog, odnosno antikancerogenog djelovanja.
Iz aktualnog osječkog sortimenta ove biljke izdvaja se sorta Sunce koja je kreirana za potrebe prehrambenog sektora. Uz visoki urod zrna odlikuje ju visok učinak biološke fiksacije dušika, viši sadržaj bjelančevina u zrnu (prosječno 43%) visoke hranidbene vrijednosti te visok sadržaj izoflavona.
Ovo je prilika i da istaknemo kako je prošlog prosinca na temu važnosti soje u prehrani ljudi i hranidbi životinja izdana monografija Soybean for Human Consumption and Animal Feed čija ste Vi urednica i jedna od autorica, što je značajno priznanje Vašem dosadašnjem radu.
Monografija je na engleskom jeziku, izdavač je IntechOpen (London, Velika Britanija). U realizaciji monografije, uz znanstvenike Poljoprivrednog instituta Osijek, sudjelovali su znanstvenici iz Velike Britanije, SAD-a, Bangladeša, Filipina, Kine, Kameruna i Francuske. Monografija daje uvid u aktualna istraživanja prehrambene vrijednosti soje. Kroz sedam poglavlja obrađene su teme njezina potencijala za hranu te farmaceutsku industriju; unaprjeđenja prehrambene kvalitete s naglaskom na aminokiseline; svojstva kakvoće zrna te pregled istraživanja svojstava kakvoće zrna u Europi s naglaskom na značaj genetskog napretka, odnosno oplemenjivanja; alergena soje; značaja njezinih bjelančevina u hranidbi ribe; povećanja tolerantnosti soje na abiotski stres, prvenstveno sušu u cilju osiguranja zrna za proizvodnju hrane te mogućnosti proizvodnje soje kao nove kulture za potrebe prehrambenog sektora u području Kameruna. Svi koji se bave ovom proizvodnjom, preradom i korištenjem i koji rade na njenom unaprjeđenju u ovoj knjizi će naći korisne informacije.
Naši poljoprivrednici nerijetko ističu kako je Europa "gladna" hrvatske soje i da koliko god proizvedu sve mogu prodati.
Hrvatska ima velike potencijale i resurse za njezinu proizvodnju, kao što su povoljni klimatski uvjeti, razvijena tehnologija uzgoja, znanstvena istraživanja, educirani proizvođači, a što je najvažnije vlastiti, domaći sortiment visokih agronomskih vrijednosti koji nije genetski modificiran. Sve navedeno daje nam komparativnu prednost u europskim okvirima, a kroz to prepoznatljivost i konkurentnost domaćeg sjemena. Vrijednost nacionalnih resursa u ovoj proizvodnji, prepoznata u europskim okvirima, doprinijela je i uključivanju Hrvatske u izgradnju europske platforme proizvodnje visokokvalitetnih bjelančevina biljnog porijekla. Tako smo se pridružili zemljama Dunavske regije u potpisivanju Deklaracije Dunav Soja (Berlin, 2013.), i pokazali da možemo i želimo doprinositi unaprjeđenju proizvodnje soje i sigurnosti hrane u europskim okvirima. U budućnosti, prepoznatljivost i konkurentnost domaće proizvodnje bit će temeljena na dodanoj vrijednosti, prvenstveno je to genetski nemodificirano (non-GMO) zrno.
Nadolazeća sjetva: Ako je tlo hladno tebi, bit će hladno i soji
A kakvi su trendovi proizvodnje u Hrvatskoj?
Imamo pozitivne trendove u proizvodnji ove kulture kako u površinama tako i u urodima zrna. U proteklih 20-ak godina, ona je značajno povećana. U razdoblju od 1980-tih do 2000. godine pod njom je bilo oko 20.000-30.000 ha, da bi se od 2000.-2014. godine uzgajala na oko 50.000-60.000 ha. Od 2015. do danas se uzgaja na oko 80.000-90.000 ha. Količina proizvedenog zrna također je u porastu: od 96.718 tona (2012. godine) do preko 200.000 tona u razdoblju od 2015. godine do danas. Razlozi povećanja su višestruki: genetsko poboljšanje sortimenta kao rezultat višegodišnjeg kontinuiranog oplemenjivačkog rada, zatim unaprjeđenje tehnologije proizvodnje, niz poticajnih mjera za uzgoj od strane države te povećanje interesa tržišta za ovom kulturom zbog značaja u hranidbi stoke i prehrani ljudi. U strukturi sjetve soje u Republici Hrvatskoj 80 posto čini domaći sortiment, porijeklom iz oplemenjivačkih programa Poljoprivrednog instituta Osijek i Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a 20 posto su introducirane sorte.
Ovdje ipak moramo naglasiti da u strukturi sjetve u RH, osječki sortiment zauzima oko 70-75 posto.
Da, vodeća sorta po površinama je naša sorta Ika koja je u 2020. godini dobila priznanje Zlatno sjeme od strane Hrvatskog agronomskog društva kao najraširenija sorta soje u Republici Hrvatskoj. Inače, Poljoprivredni institut Osijek ima dugu tradiciju u oplemenjivanju i sjemenarstvu ove kulture. Prva priznata sorta je OS 289 i to 1976. Godine, a posljednje priznate su u 2020. godini OS Nevena i OS Đurđica. U ovom je razdoblju (1976.-2020.) priznato ukupno 45 sorti različitih grupa zriobe (00-II). Osječke se sorte siju se i u inozemstvu, u zemljama EU, a u proizvodnji nam je trenutno 11 sorti.
I evo da zatvorimo krug sjetvom. Što je važno za njezinu proizvodnju? Koji je recept za uspjeh?
Agroekološki uvjeti, izbor sorte, agrotehnika, znanje i vještina. Poštivanjem pravila struke, ne samo u formi gnojidbe, nego i roka sjetve te gustoće sklopa sukladno grupi zriobe odabrane sorte, a moguće je i u nepovoljnim okolinskim uvjetima imati zadovoljavajuće urode zrna, zaključuje oplemenjivač soje dr. sc. Aleksandra Sudarić.
Tagovi
Autorica
Partner
31000 Osijek,
Hrvatska
tel: +385 (0) 31 217 000,
e-mail: info@agroklub.com
web: https://www.agroklub.com