Gnojidba travnjaka organskim gnojivima

Ovce su bile najpogodnije za gnojenje tla - danju su mogle biti na pašnjacima, a noću bi bile stjerane u tor na obradivom tlu. Tako bi se istovremeno izbjegao i problem rješavanja balege. Od srednjeg vijeka naovamo, u zakupničkim je ugovorima čak postojala odredba da se ovce navečer moraju staviti u tor na vlasnikovu zemlju. Ovčje je gnojivo bilo najcjenjenije, a nakon njega na cijeni je bilo gnojivo peradi, konja i goveda. Tada nisu znali zašto je ovčje gnojivo najbolje, ali danas znamo da ima veću koncentraciju hranjiva od ostalih vrsta gnojiva (osim gnojiva peradi čiji je postotak hranjiva prevelik, pa je uzrokovao palež na usjevima). Od vremena kad je čovjek počeo čuvati stoku u dvorištima i stajama, trebalo je zbrinjavati i razvoziti gnojivo. U početku su žene u dubokim pletenim košarama na leđima raznosile gnojivo do željenog mjesta da bi poboljšale kvalitetu tla. Upotreba stajskog gnojiva bila je osnovno sredstvo poboljšavanja kvalitete travnjaka, i, općenito, u poljoprivredi, sve do početka proizvodnje mineralnih gnojiva. Npr. u Velikoj Britaniji sve do 1939. godine životinjsko gnojivo bilo je glavni izvor dušika, fosfata i kalija u biljnoj pro izvodnji, a kod nas je intenzivnije korištenje mineralnih gnojiva počelo izgradnjom prve tvornice mineralnih gnojiva 1968. godine u Kutini. Republika Hrvatska raspolaže velikim površinama travnjaka, gotovo 50% ukupnih poljoprivrednih resursa tla zauzimaju travnjaci. Porastom nadmorske visine, u strukturi poljoprivrednih tala raste učešće travnjačkih površina, tako da u brdskoplaninskom području one predstavljaju osnovicu stočarske proizvodnje. Tehnološki sustavi stočarskih proizvodnji, čija je sirovinska osnovica travnjak, u praksi se suočavaju s problemom zbrinjavanja krutog stajskog gnojiva.

Gnojenje travnjaka krutim stajskim gnojivom, tijekom razdoblja u kojem su hranjiva iz tla limitirajući činitelj, učinkovit je način korištenja i recikliranja hranjiva te minimaliziranja nedostatka minerala u tlu. Međutim, farmeri stajsko gnojivo često smatraju nepouzdanim izvorom hranjiva, pogotovo za gnojenje travnjaka, gdje je vrlo teško odrediti iskoristivost dušika kao limitirajućeg hranjiva u formiranju prinosa. Primjena krutog stajskog gnojiva na travnjacima uz biološke, ima i ekonomske učinke, jer može smanjiti visinu ulaganja u proizvodnji krme, tj. mogu se ostvariti znatne uštede u troškovima nabave mineralnih gnojiva, čije cijene u posljednje vrijeme postižu rekorde.

Osnovna saznanja

U mnogim razvijenim zemljama zapadnog svijeta saznanje da je dušik (N) najvažnije hranjivo koje ograničava rodnost travnjaka dovelo je do povećavanja razine gnojidbe mineralnim N gnojivima od 1950-ih naovamo i kao posljedica toga došlo je do intenzi kacije stočarske proizvodnje. Ostali izvori N, kao što su npr. animalne izlučevine u pašnom načinu držanja domaćih životinja i stajsko gnoivo od njihova držanja u štali, postali su potpuno sporedni izvori N. Klasični primjer takve proizvodnje voluminozne krme je Nizozemska koja se potpuno oslanjala na mineralna N gnojiva. Međutim, u ranim 70-ima cijena fosilnih goriva značajno je porasla, a s obzirom na to da se velike količine energije troše u proizvodnji mineralnih gnojiva, njihovi troškovi su prijetili eskalacijom (slicno današnjim cijenama mineralnih gnojiva). To je djelomično vratilo interes za korištenje organskih gnojiva u proizvodnji krme na travnjacima.

Negativan učinak

Najčešći negativni učinak primjene stajskog gnojiva na travnjacima je gušenje biljaka, što je povezano s količinom primijenjenog stajskog gnojiva, njegovim sastavom i zrelošću te datumom primjene, a utjecaja imaju i oborine te druge vremenske prilike. Veća opasnost od gušenja se javlja kod većih količina upotrijebljenog stajskog gnojiva i kod neravnomjerne raspodjele po travnjaku. Kako bi se izbjeglo gušenje bilja, potrebno je koristiti zrelo stajsko gnojivo, dobro usitnjeno, i ravnomjerno ga raspršiti po travnjaku dovoljno rano da ne kontaminira prvi otkos sijena (silaže). Poznato je da se primjenom stajskog gnojiva šire pojedine biljne vrste, osobito korovske. Utvrđeno je da se primjenom ovčjeg stajskog gnojiva može raznijeti i do 10 milijuna sjemenki po hektaru. Određeni postotak ovih sjemenki prolaskom kroz probavni trakt životinje gube na klijavosti, što ovisi o vrsti biljaka i vremenu provedenom u probavnom traktu. Svježa gnojiva mogu sadržavati velike količine sjemena korova sposobnih za klijanje, međutim, klijavost im se smanjuje nakon dva mjeseca, ako je stajskom gnojivu omogućena fermentacija i povećana temperatura u hrpi gnojiva (65,6 °C).

Optimalno vrijeme primjene

Postoji nesuglasje među istraživačima oko optimalnog vremena primjene krutog stajskog gnojiva na travnjacima. U jesenskoj gnojidbi travnjaka krutim stajskim gnojivom dolazi do ispiranja nitratnog N, dok proljetnom gnojidbom možemo izbjeći ispiranje N, ali do gubitka N dolazi hlapljenjem amonijaka iz površinski raspoređenog stajskog gnojiva. Njegova primjena na travnjacima efikasnija je u proljeće zbog toga što su kod jesenske gnojidbe gubici dušika veći, ali gnojivo treba rasporediti po travnjaku odmah u kretanju vegetacije, tako da ima dovoljno vremena za razgradnju i da ne kontaminira prvi otkos za sijeno/silažu. Uobičajen je način primjene krutoga stajskog gnojiva na travnjacima korištenjem prikolica za njegovu distribuciju s mehanizmom za raspršivanje otraga. Mehanizam za raspršivanje se zasniva na rotirajućim krilcima i pokreće ga snaga traktora.

Prikolice za stajsko gnojivo

Tekuće stajsko gnojivo (gnojovka i gnojnica): gnojovka (smjesa mokraće, balege, stelje i vode) je najpovoljnije prirodno gnojivo (dušično - kalijevo), osobito u brdsko-planinskim područjima. Količine koje se primjenjuju na travnjacima su 20 - 25 m3/ha. Smatra se da 25 m3 gnojovke sadrži 80-100 kg N, 25 kg P2O5, 200 i više kg K2O i 48 kg CaO (korigirati fosfor). Neželjene posljedice redovite i katkada preobilne gnojidbe travnjaka gnojovkom su: velike količine kalija, pa dolazi do gubitka kalcija zbog antagonizma, nedostatak kalcija u krmi, širenje kalifilnih korova (divlja mrkva, maslačak), neugodan miris, ožegotine po listovima i gušenje biljaka. Postoji zakonska zabrana primjene gnojovke i gnojnice, i to od 1. prosinca do 1. ožujka i od 1. svibnja do 1. rujna. Mirno, prohladno i oblačno vrijeme (pred kišu) pogoduje primjeni gnojovke, a umjereno vlažno tlo, jako sunce i vjetar ne, kao ni suho i mokro tlo.



Gnojnica (mokraća, voda od pranja staja i oborina, komadići stelje te iscjedak s gnojišta) je dušično-kalijevo gnojivo slično gnojovki. Sastav: približno 98% vode, 0,22% N, 0,01% P2O5, 0,45% K2O. Količina gnojnice za gnojenje travnjaka: 10-20.000 l/ha pa do >50.000 l/ha ovisno o sadržaju N. Najpogodnije vrijeme za primjenu gnojnice je kao kod gnojovke. Tekuća stajska gnojiva se primjenjuju na travnjacima raspršivanjem po površini travnjaka ili injektiranjem u tlo. U vlastitim istraživanjima utvrdio sam da je gnojidba travnjaka mineralnim gnojivima (450 kg NPK 8:26:26 + 150 kg KAN) uz dodatak gnojnice (2 puta 25.000 l/ha u proljeće) povećala prinos zelene mase travnjaka za 63%, a prinos suhe tvari travnjaka za 55% u odnosu na istu mineralnu gnojidbu bez dodatka gnojnice. S obzirom na to da smo na vratima Europske unije, potrebno je znati da zemlje EU provode Uredbu o nitratima, zaštitnu mjeru u čuvanju okoliša, kojom se ograničava unos dušika u tlo i sprječava potencijalno onečišćenje podzemnih i površinskih voda ispiranjem nitrata. Sva poljoprivredna gospodarstva koja se nalaze u područjima ugroženim nitratima moraju poštivati zahtjeve Uredbe, npr. vrijeme zabrane uporabe pojedinih vrsta gnojiva, uvjete i način skladištenja gnojiva animalnog podrijetla. Republika Hrvatska je dio Uredbe o nitratima ugradila u Načela dobre poljoprivredne prakse MPRRR-a te u „Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi o korištenju gnojiva“. U tom se pravilniku, između ostalog, ograničava razdoblje primjene gnojiva životinjskog podrijetla na poljoprivrednim tlima te opisuju veličina i svojstva spremnika i gnojišta za stajsko gnojivo. Tijekom jedne kalendarske godine poljoprivredno gospodarstvo može gnojiti poljoprivredne površine stajskim gnojivom do sljedećih graničnih vrijednosti primjene dušika:

• 210 kg/ha N u početnom četverogodišnjem razdoblju (računa se od dana stupanja na snagu Pravilnika o dobroj poljoprivrednoj praksi o korištenju gnojiva)
• 170 kg/ha N nakon isteka četverogodišnjeg razdoblja. Ako uzmemo u obzir prosječni udio dušika u gnojivu različitih domaćih životinja (tablica 1), onda su najveće godišnje dopuštene količine stajskoga gnojiva:
• za kruto stajsko gnojivo mliječnih goveda: 210 kg/ha N =46,7 t/ha 170 kg/ha N =37,8 t/ha
• za kruto stajsko gnojivo mesnih goveda: 210 kg/ha N =32,8 t/ha 170 kg/ha N =26,6 t/ha
• za gnojivo peradi: 210 kg/ha N =18,4 t/ ha 170 kg/ha N =14,9 t/ha
• za gnojivo svinja: 210 kg/ha N =52,5 t/ ha 170 kg/ha N =37,8 t/ha
• za ovčje kruto stajsko gnojivo: 210 kg/ ha N =16,5 t/ha.

Autor: Prof. dr. sc. Josip Leto