Upravo iz razloga što postiže odlične proizvodne rezultate, domaći sortiment u proizvodnji pšenice zastupljen je s preko 85 %
Domaći ratari ove su se godine susreli s inače neuobičajenom bolesti pšenice, žutom hrđom. Napala je rano i rasprostranjeno, a pojavila se prvi put nakon gotovo 50 godina. Uzročnik ove bolesti je gljivica Puccinia striiformis, a danas je jedna od najopasnijih bolesti pšenice. Štete na osjetljvim sortama mogu biti drastične, jer osim što uništava list pšenice, u povoljnim uvjetima napada i klas pa čak i zrno u formiranju. Iako je bolest slabo poznata u Hrvatskoj, dosta oborina, puno rose i prilično blaga zima zasigurno su jedan od uzroka pojave i masovnog širenja bolesti ove godine.
Nakon pojave i zbrajanja štete od žute hrđe, za ovo podneblje inače neuobičajene bolesti, na tržištu su se pojavile dezinformacije o tome da su najviše stradale domaće, a najmanje strane, posebice francuske sorte. Osim toga, lokalni političari pozvali su nadležne institutucije da ispitaju prodaje li se poljoprivrednicima zaraženo sjeme, jer je poznato da isti oni koji prodaju sjeme prodaju i sredstva za zaštitu.
Agresivna kampanja protiv domaćih sjemenara širi se ovakvim dezinformacijama, čija se kulminacija očekuje pred jesensku sjetvu.
Čelni čovjek BC instituta za oplemenjivanje bilja, dr. sc. Ivica Ikić za Glas Slavonije demantirao je ove informacije: "Prva pojava žute hrđe zabilježena je na najranijim sortama pšenice, jer su bile u najosjetljivijoj vegetacijskoj fazi za pojavu te bolesti - vlatanju, a vremenski uvjeti idealni za razvoj bolesti. Sorte kasnije vegetacije bile su u busanju i izbjegle su početni napad bolesti. Strani sortiment na hrvatskom tržištu uglavnom je kasnije vegetacije i izbjegao je prvi napad žute hrđe." Upravo se iz razloga što strane sorte odlikuje kasnija vegetacija pa su uspješno izbjegle prvi napad bolesti, mogao steći krivi dojam kako je strana sorta otpornija od domaće.
Zbog njihovih drugačijih karakteristika, stekao se krivi dojam da su strane sorte pšenice otpornije od domaće
Prof. dr. sc. Georg Drezner s Poljoprivrednog Instituta Osijek također smatra da ovakve informacije nisu istinite: "Naše, domaće sorte stvorene su u našem podneblju, u kojem se žuta hrđa do sada nikada nije javljala u većoj mjeri. To je bolest koja može činiti znatne štete u sjevernijim područjima od nas. Zbog tople zime i dijela proljeća stvoreni su povoljni uvjeti za razvoj te bolesti a prvo se javila na travama. Neke strane sorte, gdje je ta bolest uobičajena, pokazale su bolju otpornost na tu bolest. Proizvodnja pšenice u ovako zahtjevnoj godini nije bila uobičajena i laka."
Zapravo su najglasniji u širenju dezinformacija o domaćim sortama oni koji siju necertificirano sjeme i ne primjenjuju zaštitna sredstva, a samim tim ne mogu ni očekivati visoke urode. Baš iz razloga što postiže odlične proizvodne rezultate, domaći sortiment u proizvodnji pšenice zastupljen je s preko 85 %.
Foto: depositphotos.com, ginasanders
Povezana biljna vrsta
Tagovi
ERNEST PAJDLIN
prije 10 godina
Zea mays sve si rekao za 5,od stare slave se ne živi,prije nekoliko godina sam na jednom zimskom predavanju pitao predavača sa Osjećkog instituta zašto oni imaju jedno 20 dorađivača sjemena,nisam dobio konkretan odgovor,kada sam mu pokazao sjeme ječma koje je dorađivalo jedno Bjelovarsko poduzeće,nije mi vjerovao da je to istina,koliko sam puta kontaktirao proizvođača sj.kukuruza ,odgovor je bio to nisu naše oznake na deklaraciji,evo proljetos sam kupio DEKLARIRANO sjeme proljetnog ječma,da ga nisam tretirao sa fungicidom u sezoni prinos bi bio 0,susjed je posijao svoje sjeme i bez tretiranja je imao dobar prinos,ali kao što kaže kolega,granice su otvorene i neka proda onaj tko ima kvalitetu,ime baš i ne znači puno
Zea mays
prije 10 godina
Ne znam čemu čuđenje sjemenara!? Mi smo prošle godine dobili certificirano sjeme koje je bilo sve samo ne sjeme...više je izgledalo na pometeni silos a da ne govorim kad su biljke isklasale kakvih sve sorti nije bilo u njoj. Da smo imali vremena odnijeti na analizu vjerujem da bi 50 posto bila "bijela primjesa". Kada smo kontaktirali proizvođača rekli su nam da to nije istina (pod izlikom da mi sijemo tavanušu) pa kao eto da nešto izvučemo...ne znam šta. Nije vrijedilo ni uvjeravanje našeg organizatora proizvodnje da smo ozbiljni proizvođači i da mi takve stvari ne radimo. A udaljeni su par kilometara od nas gdje svi sve znaju. Pojedine sjemenarske kuće su toliko bahate da u budućnosti ne želimo imati posla s njima. Prije par godina jedan lik iz okolice je sijao pšenicu za sjemensku proizvodnju a bože mili ne zna razlikovati pšenicu od ječma ili zobi dok ne isklasa, nadzora i kontrole nije imao...zaštita protiv bolesti (fungicid za jedno tretiranje je unovčio ), atipične biljke, korovi...!? Znamo mi kakva bi trebala izgledati sjemenska proizvodnja, tko bi trebao nadgledati i da je to vrlo odgovoran proces. Sjemenska proizvodnja je skupa ako se radi po pravilu struke...a ako se ne radi dobijemo to što smo dobili. Kratkoročni profit se pretvara u dugoročni fijasko domaćih sjemenara. Kako naš ministar reče "...ovo je tržišna utakmica..." EU granice su nam otvorene. Ne mogu shvatiti da u V. Britaniji gdje kiša pada doslovce dva puta dnevno nema polijeganja, hektolitar je super a da ne govorim o prinosima. Sjemenari probudite se...ne živi se od stare slave, uhvatite se posla ako želite da domaći proizvođači merkantilne pšenice kupuju vaše sjeme, nemojte gledati samo profit...!!!