Uljana repica ima široku primjenu, od prehrambene industrije do energetike. Njezino ulje koristi se za proizvodnju jestivog ulja, ali i biodizela
Uljana repica jedna je od najvažnijih industrijskih biljaka današnjice, iako u prirodi ne postoji u divljem obliku. Riječ je o kulturi iz porodice krstašica koja se uzgaja prvenstveno zbog sjemena bogatog uljem i bjelančevinama, čak oko 40 posto čini ulje, a oko 20 posto proteini.
Zahvaljujući tim svojstvima, ima široku primjenu, od prehrambene industrije do energetike. Koristi se za proizvodnju jestivog ulja, ali i biodizela, pri čemu jedan hektar usjeva u prosjeku može dati oko 400 litara ovog biogoriva.
Na globalnoj razini, zauzima visoko treće mjesto među izvorima biljnog ulja, iza soje i palme uljarice. Godišnja svjetska proizvodnja kreće se između 70 i 80 milijuna tona, a vodeći proizvođači su Kanada i Europska unija, dok se Kina nalazi na trećem mjestu.
Polja uljane repice smo ovih dana fotografirali u blizini Čepina - uživajte u galeriji ispod teksta!
Repičino ulje nekada je imalo lošu reputaciju zbog prisutnosti eruka kiseline i glukozinolata, koji su utjecali na okus i probavljivost. Međutim, znanstvenim napretkom, osobito razvojem tzv. "00" sorti u Kanadi tijekom 1970-ih, ti su spojevi gotovo u potpunosti uklonjeni.
Danas se ono smatra jednim od najzdravijih biljnih ulja, zahvaljujući povoljnom omjeru omega-3 i omega-6 masnih kiselina.
Jedna od najvećih prednosti ove kulture je njezina učinkovitost. Za proizvodnju jedne litre rafiniranog ulja potrebno je između 2,5 i 3 kilograma sjemena, što je čini jednom od najisplativijih uljarica za preradu.
Ipak, njezina uloga ne staje u kuhinji. U Europi se čak oko 60 posto proizvedenog repičinog ulja koristi za proizvodnju biodizela. Osim toga, nalazi primjenu u proizvodnji boja, lakova, biorazgradivih ulja, ali i u kozmetičkoj industriji.
Osim za ulje, važan je izvor proteinske hrane, iako u tom segmentu znatno zaostaje za sojom. Nakon prerade sjemena ostaje repičina pogača, visokoproteinsko krmivo koje sadrži oko 35 posto bjelančevina. Zbog toga predstavlja kvalitetnu alternativu sojinoj sačmi, osobito u stočarstvu, gdje može potaknuti veću mliječnost.
Ima i važnu ulogu u pčelarstvu. Kao jedna od najznačajnijih medonosnih biljaka, u vrijeme cvatnje može omogućiti proizvodnju između 80 i 120 kilograma meda po hektaru, dok njezina pelud bogata proteinima potiče razvoj pčelinjih zajednica u rano proljeće.
Poljoprivrednici je cijene i zbog agronomskih prednosti. Njezin snažan korijen prodire duboko u tlo, često i više od jednog metra, čime poboljšava strukturu zemljišta i prirodno ga rahli. Upravo zato je važna kultura u plodoredu, osobito u kombinaciji sa pšenicom i kukuruzom, jer nakon nje tlo daje veće prinose.
Osim toga, koristi se i kao zelena gnojidba te kao krmno bilje za ishranu stoke, bilo u svježem stanju ili kao silaža.
Iako iznimno sitno, masa tisuću zrna iznosi svega 3 do 5 grama, sjeme uljane repice krije ogroman potencijal. U samo jednom kilogramu može se nalaziti i do 300.000 sjemenki, što ovu kulturu čini zahtjevnom za sjetvu, ali i iznimno produktivnom.
Zbog svoje svestranosti i visoke iskoristivosti, uljana repica ostaje jedna od ključnih kultura moderne poljoprivrede istodobno hraneći ljude, životinje i sve više, energetiku Europe.
Povezana biljna vrsta
Sinonim: - | Engleski naziv: Swede rape, oilseed rape | Latinski naziv: Brassica napus L. (Partim)
Uljana repica proizvodi se zbog dobivanja ulja. U sjemenu uljane repice ima oko 40 % i oko 20 % bjelančevina. Ranije je ulje uljane repice korišteno za osvjetljenje i mazivo, a... Više [+]Fotoprilog
Tagovi
Autor