Zagorski mlinci na vrhu - dobili oznaku zaštićenog podrijetla

Kaže meni šef večeras, Europska komisija je uvrstila zagorske mlince među zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla Hrvatske. U tom sam trenu imala goste. Nismo jeli mlince. Jeli smo proljetnu juhu, domaće pileće meso s hrpom domaćeg, proljetnog povrća. I domaćom salatom. 

Ne opravdavam se. 

Samo kažem. 

I koliko god da mi je tlaka što me zove (nije mi tlaka zapravo, brate) u neko nedoba na neradni dan, odoh provjeriti što je s tim mlincima. Mislim, mlinci se prave od brašna i vode, zar ne?

Kako god, Europska komisija je baš danas za zagorske mlince odobrila novu zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. 

Europska komisija je odobrila zahtjev za registraciju zagorskih mlinaca. Kako oni pojašnjavaju, radi se o vrlo finoj tjestenini koja se sastoji od brašna, vode i soli. Ne moraju nam objasniti koliko je fino kada se ova, po njima jednostavna tjestenina, zalije s masti od pečenja – bilo pilećeg, pačejg ili prasećeg. 

Morat ću reći baki i dedi iduće nedjelje da jedemo hranu pod posebnom zaštitom EU. 

Vratimo se na temu. 

Zagorski mlinci proizvode se na području Hrvatskog zagorja, dakle u sjevernoj Hrvatskoj (i ne samo tamo, op. a.). Nakon valjanja na velikoj površini, tijesto se rasteže ručno što je moguće tanje. Ali ne pretanko. Nakon toga se kratko suši u pećnici na 200 stupnjeva. Kada se prosuši, kuha se kratko u zavreloj vodi s malo ulja. Procijedi se te služi uz pečenu puretinu.  

Utorak je. Nije dan za mlince. Dobar vam tek u nedjelju :-P Dobar vam tek, uz zagorske mliince uvijek!