Todorić, kakav je takav je, ali je naš

"Mojih dva milijuna kuna nalazi se u njega, pa sad vidi", iskreni je odgovor jednog ravnokotarskog poljoprivrednika na pitanje je li suradnja s Ivicom Todorićem nešto dobro ili nužno zlo.

Todorić je puno napravio u Slavoniji, Baranji, Srijemu. Firme koje je on preuzeo su bile pred gašenjem, a danas rade. Sačuvao je brend i radna mjesta. Mi danas ne bi imali kulenovu seku, a o iločkom tramincu bi samo čitali kako se služio na krunidbi kraljice Elizabete II, kaže mi jedan kolega iz Osijeka dok komentiramo najaktualniji moment u Hrvatskoj, stanje u koncernu Agrokor.

Suprotno od opće javne prakse

Prevelik da bi se dopustilo da propadne je fraza koju smo naučili kad je financijska kriza potresla svijet i kada su države krenule u spašavanje svojih banaka. Sada istu frazu koristimo u konteksu Agrokora, ali nekako je domaća javnost uvijek raspoložena da "đonom udre na svoga".

Agrokor treba promatrati iz konteksta izjava s početka teksta. On je važan za Hrvatsku i tome nema spora. Zapošljava 40.000 ljudi i svojom poslovnom aktivnošću sudjeluje u generiranju 15% hrvatskog bruto društvenog proizvoda. S druge strane, mali poljoprivrednici i dobavljači ne mogu Agrokoru oprostiti kašnjenje s plaćanjem ili neplaćanjem koje ih je indirektno stavilo u ovisnički položaj, a neke i prisililo da stave ključ u bravu.

Tko će koga nego svoj svoga

Situacija koja se stvara oko Agrokora u dijelu medija i javnosti je degutantna. Oni se natječu u razapinjanju svoga. Todorić kakav je takav je, ali je naš. To kao da svima daje dodatnu snagu u natjecanju u pljuvanju. On je uspio u Hrvatskoj, a to nije mogao nikako drugačije nego zato što je "lopov, kriminalac, prvi od Tuđmanovih 200 glava obitelji", najčešći su komentari.

Tri od pet osoba koje danas pljuju po Todoriću pohvalilo je Obamin potez kada je išao spašavati američkog automobilskog diva nacionalizacijom. Kada Vlada RH ide s donošenjem sličnih zakona, onda oni pogoduju lopovu. Osobito mi smeta što je ta masa krenula za ruskim drugom, koji s novinskih stranica iskače u vojnoj uniformi i prvi je počeo držati predavanja praktično mašući bankarskom palicom u ruci.

Izjavama poremetio tržište

Čak su i iz uprave ruske banke došli do zaključka kako je isti pretjerao u svojim nastupima. Čelnik Sberbank i bivši ruski ministar gospodarstva Herman Gref je neočekivano javno kritizirao veleposlanika Rusije u Hrvatskoj Anvara Azimova čije je izjave ocijenio neprihvatljivima zbog toga što su prouzročile ozbiljne fluktacije na tržištu. Oni koji napadaju Todorića trebali bi se zamisliti što je bolje - da mu hrvatska država pomogne ili žele da im Moskva određuje rokove plaćanja. Znam da je u Hrvatskoj popularno pljucati po svome, ali ti pljuvači bi trebali dobro razmisliti žele li stvarno toliko gorljivo da direktive dobivaju s Istoka.

Ne treba plakati za prolivenim mlijekom

Na drugoj strani su tvrdnje malih poduzetnika koji su s pravom kivni na Todorića i državu zbog neplaćanja obaveza i probijanje rokova dospijeća. Todorić nije plaćao na vrijeme, a država je to prešutno odobravala. U ekonomiji postoji nešto što se zove nepovratni trošak.

U narodu se kaže da ne treba za prolivenim mlijekom plakati. Prošlost se ne može promijeniti, ali zato na njenim iskustvima treba oblikovati sutra. Napadačima bi bilo puno bolje da nastalu situaciju iskoriste za stvaranje boljih pregovaračkih pozicija u budućnosti. Siguran sam da svi veliki dobavljači na taj način razmišljaju kada razgovaraju s Todorićem. Sada je prilika da se iz krizne situacije stvori nešto dobro što bi i država trebala vidjeti i podržati. U suprotnom, ako se iz cijele ove priče ne izvuku pouke, Hrvatska će kroz neko vrijeme ponovno ići na popravni iz lekcije koju nije položila.

Treba biti optimist. Situacija jest krizna, ali već ima pozitivnih utjecaja za Hrvatsku kao društvo. Prošlo je dugo vremena od kada su se mediji prvenstveno bavili ekonomijom, utjecajem gospodarskih kretanja na standard stanovništva na uštrb vječite teme čiji je stari bio ustaša, a čiji partizan.

Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL