S čime se sve suočavaju proizvođači jakih alkoholnih pića prije ostvarivanja dobiti?
Postoje, čini mi se, dobri razlozi za supresiju sive ekonomije koja penetracijskim cijenama nepovoljno utječe na razinu društveno-ekonomske razvijenosti pa su tako zbog nje mnogobrojni registrirani proizvođači stjerani u kut.
Zbog nereguliranih uvjeta na domaćem tržištu, registrirani proizvođači jakih alkoholnih pića primorani su pronaći povoljnije tržište za plasman vlastitih proizvoda.
Premda je u našim krajevima ekološka poljoprivreda poznata već desetak godina, zbog oscilacije cijena brojni se konzumenti odlučuju za ekonomski prihvatljiviji proizvod te tako ne vode računa o prednostima ekološkog pristupa proizvodnji.
Osim spomenute problematike, registrirani proizvođači jakih alkoholnih pića suočavaju se i s teškoćama koje se odnose na trošarine na alkohol.
Prema Zakonu o trošarinama NN 22/13, 32/18, 81/13, 100/15, 120/15 predmet oporezivanja trošarinama su proizvodi koji su proizvedeni u Republici Hrvatskoj, uneseni iz druge države članice Europske unije u Republiku Hrvatsku ili uvezeni iz Europske unije.
Javna davanja i prihod državnog proračuna Republike Hrvatske za litru 100%-tnog alkohola iznose 53 kn, odnosno 1 litra 100%-tnog alkohola = 2, 5 litre 40 vol.%. Registrirana gospodarstva, kao trošarinski obveznici, surađuju sa carinarnicama gdje na uvid nose mjesečne obrasce prodaje i inventure, nakon čega ishoduju rješenje suglasnosti za prodaju alkoholnih pića na mjestima gdje se može prigodno trgovati (sajmovi, manifestacije).
U ne tako dalekoj prošlosti, problem je predstavljala papirologija, no, proizvođačima je ipak sada jednostavnije jer više ne moraju tražiti zahtjev za suglasnost prodaje alkoholnih pića na otvorenim površinama (sajmovima i drugim manifestacijama).
U ovo vrijeme, proizvođači se bore s neadekvatnom konkurencijom koja vlastite proizvode plasira u ambalaže (konkurenata) označene znakom ekološkog porijekla, ne bi li prodajom ostvarila veći prihod.
Isto tako, nije zanemariv podatak da ekološki proizvođači izdvajaju i do 100 eura po litri visokodjelotvornog insekticida (Neemazal) koji sadrži djelotvorne tvari iz koštica tropskog neem drva, koji osim visoke cijene predstavlja problem dostupnosti jer ga u Osijeku, primjerice, nema.
Problematika se, također, ogleda u tome što proizvođači prvo moraju ispeći rakiju, destilirati, platiti trošarinu, pronaći tržište i tek tada mogu pristupiti tržištu u dvojbi hoće li doći do točke pokrića, profita ili poslovanja s gubitkom. Postavljam hipotezu, jedan od alata za jačanje konkurentnosti sektora proizvodnje jakih alkoholnih pića, zaštita je zemljopisnog podrijetla i naziva proizvoda.
Kada govorimo o ekološkim proizvođačima jakih alkoholnih pića, svakako je bitno posebno istaknuti obitelj Pavičić iz Petrijevaca koja proizvodi izvrsnu šljivovicu, viljamovku, dunjovaču, lozu, travaricu te likere: orahovac, višnjevac, liker od anisa, bazge, breskve i aronije. Specifičnost proizvodnje je da je sve proizvedeno bez koštice, odnosno da je proizvodnja ekološka sirovina.
Rad i trud vrijedne obitelji Pavičić okrunjen je brojnim nagradama od kojih su neke: posebno priznanje za inovacije u Budi Uzor - Tera Tehnopolis, javno priznanje Općine Petrijevci u obliku Plakete - Grba Općine Petrijevci za izuzetna ostvarenja i postignute uspjehe za ekološku proizvodnju od voća, priznanje za novi liker od bazge na Histria sajmu, nagrada za najbolji liker od višanja na edukacijskom natjecanju likera u Semeljcima 2015. i još brojne druge.
Tagovi
Autorica