Svaki Europljanin pojede 55 kg soje godišnje kroz životinjske proizvode

Izvješće Svjetskog fonda za prirodu (WWF) pokazalo je da stanovništvo Europe ima malu direktnu potrošnju soje, ali ju zato troše u velikim količinama kao stočnu hranu, navodi Euractiv.

Tema potrošnje ove ratarske kulture postala je aktualna nakon nedavnog pritiska europskih zakonodavaca da jamče da proizvodi koje građani EU kupuju, koriste i konzumiraju na jedinstvenom tržištu ne doprinose globalnom krčenju i degradaciji šuma.

Upravo je njezina proizvodnja povezana s pretvaranjem ekosustava u poljoprivredno zemljište što dovodi do oslobađanja zarobljenog ugljičnog dioksida u atmosferi i uništavanja šuma i džungle.

Mali proizvođači i veliki uvoznici

Više od 80 posto svjetske proizvodnje soje je u Brazilu, Sjedinjenim Državama i Argentini, dok zemlje EU i Ujedinjeno Kraljevstvo proizvode manje od jedan posto ukupne proizvodnje. To nam pokazuje da su europske države njezini veliki uvoznici.

Direktna upotreba soje i sojinog ulja za prehranu iznosi 3,5 kilograma po stanovniku godišnje, ali se procjenjuje da je oko 55 kilograma ove grahorice ugrađeno u potrošnju životinjskih proizvoda kao što su meso, mliječni proizvodi, jaja i riba iz uzgoja. To znači da Europljani nesvjesno dovode do krčenja šuma širom svijeta i doprinose uništavanju prirodnih ekosustava. Naime, prema Europskoj federaciji proizvođača krmnih smjesa (FEFAC), ova ratarska kultura ima najveći dio u formulaciji krmnih smjesa u EU-27 i UK i čini 29 posto sirovih proteina za upotrebu u hrani.

Europska komisija je stoga prošle godine predložila zakon koji ima za cilj suzbijanje potrošnje proizvoda povezanih s krčenjem šuma, uz istovremeno poticanje potrošnje iz održivih lanaca opskrbe.

Prijedlog, koji je predstavljen u studenom 2021. godine, bi uveo zahtjev da tvrtke koje prodaju određene proizvode dokažu da ne potječu iz krčenih šuma.

Rasteretiti poljoprivrednike

No, u WWF-u naglašavaju da ovaj zakon ne bi zaštitio druge ekosustave ugrožene proizvodnjom hrane što je posebno vezano za Južnu Ameriku. Skoro četvrtina uvozne soje s ovog područja dolazi iz Cerrada u Brazilu, koji sadrži mješavinu ekosustava od kojih ne bi bili svi obuhvaćeni predloženim zakonodavstvom.

"Nije potrebno da EU u potpunosti prrijeđe sa soje za stočnu hranu, već da je nabavlja iz već postojećih održivih farmi", istaknula je Anke Schulmeister, viša službenica za politiku šumarstva u WWF-u. Naglasila je da bi teret trebalo staviti na institucije EU kako bi to omogućile, a ne na same poljoprivrednike.

Mesni proizvodi imaju najveću koncentraciju ove grahorice ugrađene u proizvod, u prosjeku 500 grama po kg, ali to nije navedeno kao sastojak na etiketama hrane.

Schulmeister kaže da je neophodno da građani EU i Ujedinjene Kraljevine budu informirani o svojoj potrošnji soje i razumiju njen utjecaj na životnu sredinu kako bi bili aktivni dio pokreta ka održivoj proizvodnji. Napominje da uravnoteženija prehrana može smanjiti osobni utjecaj ljudi na životnu sredinu jer bi bila manja potrošnja mesa, a time i soje za stočnu hranu.

Brazilske skupine za zaštitu okoliša pozvale su protekli tjedan EU da donese rigorozniji zakon kojim se zabranjuje sav uvoz povezan s krčenjem šuma.

Što se tiče zabrinutosti institucija i službenika EU zbog poremećaja poljoprivredne industrije zbog krize u Ukrajini, Schulmeister kaže da je još prerano reći kakvi će ti efekti biti na tržištu, ali da se ne treba odreći ekoloških ciljeva. Ova zemlja proizvodi najviše kukuruza za stočnu hranu u Europi, tako da može postojati dodatna potražnja za sojom, uzrokovana poremećajem u izvozu kukuruza.