Primošten Burni: Osam desetljeća zadruge koja je spojila masline, vino i - kiseli kupus

Poljoprivredna zadruga Primošten Burni, koja djeluje još od 1946. godine, jedan je od rijetkih primjera uspješnog očuvanja zadrugarstva u Hrvatskoj. Na njezinom čelu nalazi se Blaž Jurin, čovjek koji je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo u istoj tvrtki te danas s ponosom govori o njezinoj prošlosti, ali i ambicioznim planovima za budućnost.

Zadruga se tradicionalno bavi otkupom i preradom poljoprivrednih proizvoda, a glavne djelatnosti danas su proizvodnja maslinovog ulja i vina Babić. Iako je nekada brojala više od dvjesto zadrugara, danas ih je devet, no kako ističe Jurin, riječ je o vrijednim i predanim članovima koji čine temelj stabilnog poslovanja.

"Nekada je zadruga bila i otac i majka selu. Bila je uz ljude od rođenja do smrti. Danas su vremena drugačija, ali zadrugarstvo i dalje ima svoju važnost“, kaže Jurin.

Maslina ostaje temelj razvoja

Najveći izazov s kojim se suočavaju jest sve manji interes mladih za rad u poljoprivredi. Na području Primoštena prevladava krševit teren, a obrada zemlje zahtijeva mnogo truda i predanosti. Posebno je osjetljiv uzgoj vinove loze, zbog čega se posljednjih godina bilježi pad proizvodnje poznatog vina Babić. S druge strane, maslinarstvo se pokazalo otpornijim i perspektivnijim.

Uljaru koja neprekidno radi još od 1937. godine zadruga planira dodatno unaprijediti. U pripremi je projekt izgradnje nove, najsuvremenije uljare koja bi trebala biti među najjačima u Hrvatskoj. Paralelno s tim, razmatra se i projekt podizanja novih maslinika na površini od 200 hektara kako bi se, osim proizvodnje ulja, razvila i proizvodnja konzerviranih zelenih i crnih maslina.

Kako je varaždinski kupus pronašao put do Primoštena

Jedan od zanimljivijih iskoraka zadruge posljednjih dvadesetak godina svakako je proizvodnja - kiselog kupusa. Ideja se rodila nakon što su odustali od planirane proizvodnje konzerviranih maslina i ljutike zbog nedostatka sirovine i organizacijskih poteškoća.

"Krenuli smo sa sto kilograma kupusa, zatim 500 kg, a danas proizvodimo oko petsto tona godišnje. Imamo kapacitet i za tisuću tona“, ističe Jurin.

Kupus dolazi iz Varaždinske županije, gdje surađuju s provjerenim proizvođačem koji osigurava potrebne količine i kvalitetu. U zadruzi posebno cijene sortu varaždinskog kupusa, koju smatraju najboljom za kiseljenje. Nakon dolaska u Primošten, kupus prolazi strogu kontrolu kvalitete prije nego što postane gotov proizvod.

Domaći ljudi kao najveća snaga zadruge

Danas zadruga zapošljava 15 stalnih radnika, dok se tijekom sezone broj zaposlenih povećava na tridesetak. Posebno ističu da su svi radnici domaći ljudi iz Primoštena i okolice.

Osim proizvodnje, značajan dio poslovanja odnosi se na ulaganja u infrastrukturu i modernizaciju pogona, pri čemu koriste sredstva europskih fondova kada procijene da investicije mogu dugoročno biti održive.

Proizvodi zadruge danas pronalaze put i do inozemnih tržišta. Kiseli kupus izvozi se u Njemačku, Švedsku i Norvešku, no najveći izazov predstavljaju ograničeni proizvodni kapaciteti.

"Naši proizvodi imaju mjesto na svakoj polici. Idemo korak po korak. Kada kupci traže šleper kupusa, ne možemo ga uvijek tako brzo pripremiti, ali polako rastemo i razvijamo se“, kaže Jurin.

Burni i Južni

PZ Primošten Burni službeno djeluje pod tim nazivom od 1946. godine, iako njezini korijeni sežu još ranije. Tijekom desetljeća zadruga je mijenjala nazive, no upravo je nakon Drugog svjetskog rata dobila ime koje nosi i danas.

Prema riječima direktora Blaža Jurina, naziv "Burni“ nije slučajan. On odražava posebnost kraja u kojem zadruga djeluje i razlikuje ga od drugog dijela primoštenskog područja.

"Nekada su postojale dvije zadruge. Na našem području djelovala je Poljoprivredna zadruga Primošten Burni, dok je u drugom dijelu općine bila Poljoprivredna zadruga Južni Primošten. Nazivi su nastali prema vjetrovima koji obilježavaju ta područja. Južni dio vezan je uz jugo, a Burni uz buru, po kojoj je naš kraj prepoznatljiv“, objašnjava Jurin.

Iako se danas cijelo područje nalazi unutar Općine Primošten, lokalno stanovništvo i dalje jasno razlikuje ta dva dijela, pa naziv zadruge ostaje važan simbol identiteta i tradicije mjesta.

Dodaje kako bi volio vidjeti više zadruga u hrvatskim ruralnim sredinama, jer smatra da su upravo one važan oslonac života na selu.

"Selo ne može bez zadruge. Ona okuplja ljude, pomaže proizvođačima i čuva poljoprivrednu proizvodnju“, poručuje.

Nova generacija i veliki planovi za budućnost

Iako priznaje da administracija i birokracija ponekad otežavaju poslovanje, uvjeren je da Hrvatska pruža dobre uvjete za razvoj poduzetništva i poljoprivrede. Posebno ga veseli što u zadruzi već stasa nova generacija stručnjaka koja će nastaviti razvijati poslovanje. "Treba prepustiti sve mladima, ipak se oni mogu lakše prilagoditi trenutnim zbivanjima i trendovima", komentira Jurin.

Također dodaje: "Kad bih se ponovno rodio, opet bih radio isti posao. Sve prepreke koje sam prošao ponovno bih prihvatio jer znam da smo nešto ostavili svom kraju i svojim ljudima“.

Pred zadrugom su sada veliki planovi kao što je nova uljara, širenje maslinika i daljnji razvoj proizvodnje. Ako se ostvare, mogla bi postati još snažniji primjer kako se tradicija, znanje i upornost mogu uspješno spojiti u modernu poljoprivrednu priču.