Nasmijane paprike s potpisom Bošnjakovih

Već ujutro nakon što Andrija Bošnjak (68) iz Branjinog vrha donese kruh i perece njegova supruga Ljubica (67), već je pripremila prvu kavu. Uz mirisnu tekućinu i tradicionalni slavonski doručak, supružnici osmišljavanju dnevni raspored.

Paprika, rajčica, bamija, luk, peršin

Na svom konvencionalnom OPG-u u Baranji, na pola jutra zemlje izraslo je kod Bošnjaka mnoštvo povrća od paprike ajvarice, rajčice, patlidžana, češnjaka, luka, bamije, peršina, čilija, ljekovitog bilja i drugog svake vrste blaga.

Radišna gospođa Ljubica nekadašnja trgovkinja, kaže kako je na po stotinjak četvornih metara posijala čili(ja) odnosno isto toliko paprike ajvarice ali i rajčice.

Rezbareno ukiseljeno povrće

Priprema ona mnoge recepture ponajprije ukiseljenog povrća, a poznata je po tome što povrće "rezbari". Tako se njezine kisele paprike u staklenkama "smiju" odnosno kreativna Baranjka na njima rezbari "smajliće". Usta otkriva nam "iscrtava od crvene paprike, oči radi od papra u zrnu", a nos kisela paprika dobiva od umetnutog klinčića.

Mnogo toga ona zna o zimnici i povrtnicama, pa iako će se za par mjeseci kiseliti ona za iduću zimu, još uvijek se u smočnici Baranjke nalaze prošlogodišnje ukiseljene paprike s medom. Umjesto ulja, oplemenjene su proizvodom pčela i nema tu puno filozofije doznajemo "jer voda, ocat, sol,papar, lovorov list, korijander i med, i to onaj cvjetni od obližnjih pčelara", recept su delikatese. Ulaze u to i male paprike punjene češnjakom odnosno lučicama (370 ml. košta 30 kuna). Pipkav je to posao jer se pepersit paprike (o)čiste od sjemena, a valja u svaku umetati lučice i češnjeve bijelog luka.

Pepersit paprika dobrog je (u)roda, sije se u siječnju

Pepersit je biljka nižeg rasta,dosta rodi, sije se koncem siječnja, a presađuje u svibnju. Ljubica za svoje recepture godišnje odredi 200-njak biljaka, a ovih dana sije papriku ajvaricu (crvena roga) prvo u "stiropor", pa se kaže čeka nicanje biljke u kući nakon čega odlazi u dupli plastenik. Stablo biljke može dati do tri, četiri kata ploda, a kada se javi prvi mraz - paprika strada. Nemalo je Baranjka poznata i po svojoj začinskoj i dimljenoj paprici, koje godišnje spravi oko 50-tak kilograma, a kilogram začinske košta 120 dok je ona dimljena 150 kuna.

Paprika dimljena na bukovim drvima

U zlatnu jesen njena se paprika zlati i rumeni, sve dok u pušnici ne "okrene" dva dima na bukovim drvima. Bere se početkom rujna, a potom se niže na kudeljni konac, na vjence od po tri kilograma. Paprika se tri puta ručno prebira kaže naša sugovornica, jer uzima se tek zdrava i lijepa koja ide na sušenje. Ona dimljena nakon dva kratka boravka ponad bukovine, ostaje na zraku uz trijem kuće, sporo se sušeći uz nedimljenu i više od tri tjedna. Potom se paprici lome peteljke nakon čega je spremna za mljevenje, a nose to u okolicu kod ljudi koji "imaju stroj za mljevenje paprike".

Dimljena paprika miriši po šunki i kulenu

Gotov je proizvod tamnije boje, a miriši po šunki, kulenu. Koliko je Ljubicina mljevena paprika dobra, govori činjenica da je traže mnogi šefovi kuhinja. Kušao ju je i glasoviti gastro znalac Veljko Barbieri. Uzgaja naša sugovornica i papriku koju puni sa sirom, a ima i nadjevene s izrezanim kupusom kao i pečenog čilija u suncokretovom ulju. Ovih je dana, jer proljeće je pred vratima, u plasteniku već posijala luka, češnjaka i drugog povrća.

Rođena Subotičanka zagovara stare sorte sjemenja (ima ih stare i po 25 godina), a sa suprugom kaže proizvodi i presadnice povrća ponajprije paprike. Kako bi (iz)niknule prvo ih drži u kući na optimalnoj temperaturi oko dvadesetak stupnjeva, a kasnije ih, kada posijano iznikne, prebacuje u plastenik odnosno na otvoreno.

Začinska paprika palotaš

Ima Ljubica na svojem imanju i začinske paprike palotaš, što ne čudi jer porijeklom je Mađarica, a to je zemlja čardaša, ali i paprike. Palotaš je slatka začinska paprika, dobrog (u)roda, jedna stabljika može dati i dvadesetak plodova. Potonjih svake vrste ne manjka kod gospođe Ljubice koja o imanju brine sa suprugom i još uvijek drže radni tempo. Zemlja je kažu još uvijek njihovo izvorište rada, prihoda, zadovoljstva i ispunjenosti.

Priprema starinskih jela

Kreativna Baranjka odana je i spravljanju starih jela i proučavanju takvih kuharica, pa joj nerijetko kuća miriši kao kod naših starih. Jedno je od kulinarskih starina i kiseli kupus s kobasicom, rebrima i suhom koljenicom, koji se kuhanjem u konačici oplemenjuje zemičkama. One poklopljene moraju na zelju odstajati 15-ak minuta, otkriva nam recept Ljubica. Ističe kako je to staro jelo kao i lepinje odnosno dizano tijesto, tanko razvučeno "na plehu" koje se premaže sa ajvarom. Njemu se doda malo griza da pokupi tekućinu, a začini se ribanim lukom i sirom. Da našoj sugovornici od ruke idu peciva, govori činjenica da je ona slana radila za tamošnji poduzetnički centar.

Krafne za izložbu fašničkih maski

Upravo je i protekle fašničke dane oplemenila mirisnim krafnama (napravila ih je stotinjak)za otvorenje izložbe maski na baranjskim prostorima, poznatim kao velike i male buše. Gospođa Ljiubica gotovo da nema stanke tijekom dana, jer posla je puno, a ona kaže "sve se može uz dobru volju", a ionako voli raditi po zemlji gdje uzgaja i ljekovito bilje od kadulje, melise, lavande, mente i drugih trava od kojih radi čajne mješavine. U njima su nezaobilazni i cvjetovi bagrema i bazge. Ponosna je i na brojne vrste rajčice od šljivara, voloskog srca, jabučara, crne, žute,šarene, rajčice boje i oblika ananasa.

Kečap, pelati i sušene rajčice

Spravlja od njih pelati, kečap, ali ih i suši. Potonje radi od posebne sorte starog sjemena rajčice, predviđene za kuhanje odosno sušenje. Pomeće kaže ona rajčicu na tepsiju obloženu papirom za pečenje, pokrije to gazom i posoli morskom solju te ostavi na prozračnom mjestu.

Mnogo je proizvoda kod naše sugovornice koje kreativnim umom plasira na tržište poput srčike krastavaca punjenih kupusom ali i slatkog od bagrema kojeg skuplja po baranjskim napuštenim vrtovima jer, na žalost kaže ima ih. Ponajprije mladih koji su za boljim životom otišli iz nje. Ima ona i medvjeđeg luka, ali i voća od oraha, višanja, šljiva. O tome kako štiti panonsku zemlju od štetnika, kaže da je ona već "u naravi kvalitetna" pa ne čudi da su je i Rimljani smatrali pravim zlatom.

Prodaja na kućnom pragu

Supružnici Bošnjak nemaju ciljani marketing, čak ni facebook profil, već se kod njih prodaja odvija na kućnom pragu. Proizvodi su našli svoje kupce, a vrijedost im je prepoznala i Turistička zajednica Baranje koja ih zna pozvati na prigodne maifestacije. U drugom slučaju kažu Bošnjakovi ne bi mogli financirati sve troškove takvih nastupa, ali mogu one poput biljaka koje još namjeravaju posaditi na svojoj zemlji, a riječ je ponajprije o rabarbari.