Ako gost ne pojede sve što je stavio u tanjur, plaća na osnovni račun još euro ili dva. Njemačka je poznata po razvrstavanju otpada, ali se malo brine o tome što se baca. Svakodnevno u kanti za smeće završi oko 200 grama hrane po stanovniku.
S ciljem sprečavanja bacanja hrane, brojni azijski restorani u Njemačkoj počeli su naplaćivati kazne gostima ukoliko "ne pojedu sve s tanjura". Naime, u ovim restoranima se hrana poslužuje na švedskom stolu.
Ako gost ne pojede sve što je stavio u tanjur, plaća na osnovni račun dodatni euro ili dva. Njemačka je poznata po razvrstavanju otpada, ali se malo brine o tome što se baca. Svakodnevno u kanti za otpatke završi oko 200 grama hrane po stanovniku.
Restoran Juki u Stuttgartu, gdje su specijaliteti sushi i grill, gostima koji ne završe obrok naplaćuju jedan euro. Svi koji se zateknu u ovom restoranu imaju mogućnost odlučiti se na "Try120" to jest mogu jesti koliko i što žele sa švedskog stola u trajanju od dva sata. Ali ako im i dijelić hrane ostane u tanjuru, plaćaju kaznu.
Vlasnik restorana kako prenosi EuroActiv objašnjava da je to "all you can eat" i dodaje: "Kao vlasnik restorana ne želiš uznemiravati goste. Međutim, neki od njih ne shvaćaju sistem pojedi koliko možeš kako treba", dodaje vlasnik Jukia.
Po sličnom principu posluje i japanski restoran Okini u Duseldorfu. U ovom restoranu ukoliko gost na tanjuru ostavi hladnu hranu plaća kaznu u visini jednog eura, a ako je u tanjuru ostavljena hrana još uvijek topla mora izdvojiti dva eura. Ovaj restoran preko website-a savjetuje svoje goste da naruče onoliko koliko mogu pojesti.
U restoranu Himalaja u Mendenu, visina kazne određuje se na osnovi težine ostataka hrane u tanjuru. Tako se plaća dodatnih dva eura ako je ostalo više od 100 grama hrane.
Svaki Nijemac baci u prosjeku 225 grama hrane dnevno, od čega je samo trećina stvarno za bacanje. Istraživanje je pokazalo i da svaki građanin Njemačke godišnje baci hrane u vrijednosti od oko 235 eura.
Principi na kojima posluju ovi azijski restorani sprečavaju bacanje hrane istovremeno pomažući onima kojima je to potrebno jer prikupljeni novac od kazni bude poklonjen u dobrotvorne svrhe.
Foto: pixabay.com, huguji
Izvori
Autorica
Marina Krvavica: Često me pitaju kakav je to Dalmatinski pršut, a proizvodi se od mađarskih butova
Ezio Pinzan: Kako smo razbili mit o ranoj berbi maslina i kvaliteti ulja
Pranje sirove piletine može uzrokovati trovanje hranom?
Ukrajinska jaja iz kaveznog uzgoja i dalje stižu na europsko tržište kao ekološka?
Proizvođač biljnih zamjena za meso pod sumnjom, napuhali vrijednost imovine?
Hrvatska ima 52. proizvod zaštićen u EU, na popis dodan Istarski ovčji sir
Marina Krvavica: Često me pitaju kakav je to Dalmatinski pršut, a proizvodi se od mađarskih butova
Korištenje hormona i antibiotika u Brazilu opet otvara pitanje Mercosura
