Kako je obitelj Turkalj iz ruševine stvorila jednu od najnagrađivanijih hrvatskih sirana

U Jelovu Klancu, malom ličkom selu, posljednjih godina nastaje jedna od najljepših priča hrvatskog obiteljskog mljekarstva.

Ondje, daleko od gradske vreve, obitelj Turkalj pokazuje da se vrhunska kvaliteta proizvodi na gospodarstvima gdje se svaki detalj poznaje, od prve vlati trave do posljednjeg koluta sira. Njihovi proizvodi danas osvajaju domaće i međunarodne nagrade, nose oznaku Lika Quality i nalaze se na stolovima restorana, hotela i kuća za odmor diljem plitvičkog kraja. Ipak, najveća vrijednost ove sirane nije samo u medaljama, nego u priči koja ih je dovela do njih.

Početak nije imao ništa zajedničko s današnjom slikom uspješnog gospodarstva.

Od ruševina do moderne sirane

Nakon Domovinskog rata Petar Turkalj s roditeljima napušta Karlovac i vraća se na obiteljsku djedovinu u Jelov Klanac. Ondje ih nije čekala moderna farma, nego ratom devastirana kuća, zapušteno imanje i neizvjesna budućnost. Dok su mnogi tada napuštali Liku u potrazi za sigurnijim životom, Turkaljevi su krenuli u suprotnom smjeru. Odlučili su svoju budućnost graditi upravo ondje gdje su generacije prije njih živjele od zemlje.

"Kada smo stigli, ovdje gotovo da nije bilo ničega. Sve što danas vidite nastalo je korak po korak", prisjeća se Petar Turkalj, navodeći kako su prve četiri krave kupili 2001. godine. U istoj su zgradi bile i štala i garaža, dok današnja moderna sirana tada nije postojala. Sve se gradilo vlastitim radom, bez velikih početnih ulaganja.

"Nove krave kupovane su postupno, dio na kredit, dio iz vlastitog uzgoja, a zajedno s njima rasla je i proizvodnja hrane na okolnim parcelama te mehanizacija potrebna za ozbiljnije bavljenje stočarstvom. Danas na gospodarstvu imamo šezdesetak muznih grla simentalske i holstein pasmine te obrađujemo stotinjak hektara zemljišta, najvećim dijelom kako bi sami proizveli stočnu hranu", ističe ovaj danas jedan od najpriznatijih stočara ličkog kraja.

Ipak presudan trenutak dogodio se tijekom velike krize hrvatskog mljekarstva 2008. i 2009. godine. Pad otkupne cijene mlijeka mnoge je proizvođače natjerao na zatvaranje farmi. Turkaljevi priznaju da su i sami godinama preživljavali uz velika odricanja. Sve što su zaradili ulagali su natrag u gospodarstvo. Bilo im je jasno da prodajom sirovog mlijeka više ne mogu opstati. Tada je donesena odluka koja će potpuno promijeniti njihov poslovni put.

Godine 2015. pokreću vlastitu siranu i počinju prerađivati mlijeko s vlastite farme. Početci nisu bili nimalo jednostavni. Prerađivalo se svega dvjestotinjak litara mlijeka tjedno, tržište je tek trebalo osvojiti, a recepture su nastajale metodom pokušaja i pogrešaka.

"Bilo je dosta bačenog sira", kroz osmijeh priznaje Marijana Turkalj.

Ključne za sir - supruga i majka

Dok Petar najveći dio dana provodi na farmi, među kravama, traktorima i poljima, tehnološki dio proizvodnje povele su dvije žene – njegova supruga Marijana i majka.

Odnos svekrve i nevjeste često se opisuje kao jedan od najizazovnijih u obitelji, no u ovoj sirani upravo njihova suradnja predstavlja jednu od najvećih prednosti. Obje su u međuvremenu završile stručno osposobljavanje za sirarstvo, ali će bez zadrške reći da ih nijedna edukacija nije naučila onoliko koliko svakodnevni rad.

Njih dvije razvijaju recepture, prate cijeli proces proizvodnje, odlučuju kada je sir spreman za dozrijevanje i kada može pred kupce. Neki proizvodi nikada nisu završili na tržištu jer nisu zadovoljili njihove kriterije, bez obzira na utrošeno vrijeme i novac.

Takav pristup danas je zaštitni znak njihove proizvodnje.

Asortiman se godinama postupno širio. Sve je počelo sa svježim sirom, kuhanim i jednim zrelim sirom razvijenim uz pomoć stručnjaka iz Karlovca. Kasnije su nastali dimljeni sirevi, sirevi s paprikom i vlascem, jogurt, basa, skuta te nekoliko vrsta tvrdih sireva koji danas predstavljaju vrh njihove proizvodnje.

Danas njihova sirana svakodnevno preradi oko 500 litara mlijeka proizvedenog isključivo na vlastitoj farmi. Ali do te brojke se nije došlo, što bi rekli naši ljudi, iz neba pa u rebra. Dapače, bilo je i teških trenutaka, ali onaj jedan označio je prekretnicu.

Za Turkaljeve se ona dogodila na jednom sajmu. Među posjetiteljima našao se ugostitelj koji je kušao njihov tvrdi sir Rakovički Glavan, proizvod koji dozrijeva više od sto dana. Nakon prvog zalogaja rekao je samo: "Ovaj sir moram imati u svom restoranu."

Otvorena vrata ugostiteljskom sektoru

Bio je to početak suradnje koja je otvorila vrata ugostiteljskom sektoru. Ubrzo su uslijedili novi restorani, hoteli i objekti na području Plitvičkih jezera, Rakovice, Slunja i Korenice.

Danas brojni turisti možda ni ne znaju da sir koji kušaju za doručak dolazi iz malog sela nekoliko kilometara dalje, ali ugostitelji vrlo dobro znaju zbog čega se vraćaju upravo Turkaljevim proizvodima. Značajan dio te proizvodnje prodaje se i na samom gospodarstvu, gdje kupci redovito dolaze po sir, basu ili jogurt, često namjerno skrećući sa stare državne ceste.

Kvaliteta nije dugo ostala nezapažena. Petar Turkalj proglašen je Mladom nadom hrvatske poljoprivrede, a potom su počela pristizati priznanja i za njihove proizvode. Rakovički Glavan osvojio je brončanu medalju na međunarodnom ocjenjivanju sireva, uspješno konkurirajući proizvođačima iz zemalja koje desetljećima predstavljaju europske sirevarske velesile.

Ni tu nisu stali. Njihov tvrdi sir Eugen osvojio je zlatnu medalju i titulu šampiona na nacionalnom ocjenjivanju sireva, dok su brojna priznanja tijekom godina osvajali i jogurt, skuta te drugi proizvodi. Većina tih proizvoda danas nosi oznaku Lika Quality, regionalni znak koji potvrđuje izvrsnost i podrijetlo.

Ipak, Petar kaže kako nijedna medalja ne vrijedi koliko povratak zadovoljnog kupca.

"Najveća nagrada je kada se ljudi vraćaju po naše proizvode", ističe. A to kod njih nije nikakva novost. Tko god da je kušao njihove mliječne delicije uvijek se redovito vraćao.

U planu izgradnja nove farme

Paradoks njihove proizvodnje danas nije nedostatak kupaca, nego nedostatak kapaciteta. Turizam na području Plitvica posljednjih godina snažno raste, a zajedno s njim i potražnja za lokalnim proizvodima. Nedavno su, kroz sustav zelene javne nabave, ugovorili isporuku svježeg sira, kuhanog sira i base školama Karlovačke županije. Interes pokazuju i druge javne ustanove, novi vrtići te domovi za starije osobe.

No pojedine proizvode, poput jogurta, jednostavno ne mogu proizvesti u količinama koje tržište traži. Zato obitelj danas razmišlja o najvećem ulaganju od osnutka gospodarstva.

Projekt vrijedan oko 1,1 milijun eura predviđa izgradnju nove farme, proširenje sirane, povećanje broja grla i gotovo udvostručenje proizvodnje. Sve to planiraju realizirati uz pomoć europskih fondova.

Cilj, kažu, nije postati najveća sirana u Hrvatskoj. Štoviše, žele ostati obiteljsko gospodarstvo koje će moći zadovoljiti postojeće kupce, otvoriti prostor za nova tržišta i nastaviti proizvoditi sir po kojem će se prepoznavati Lika. Jer upravo u tome leži najveća vrijednost ove priče.

A sudeći prema medaljama koje se iz godine u godinu vraćaju u Jelov Klanac, dokazali su da i iz malog mjesta mogu nastati sirevi koji bez kompleksa stoje uz bok najboljima u Europi.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor