Izvozna orijentiranost na kriva tržišta?

Prehrambena industrija je u Hrvatskoj peta najveća izvozna grana unutar prerađivačke industrije, što znatno utječe i na razvoj poljoprivredne proizvodnje. Dok je udio prehrambene industrije u ukupnom izvozu porastao sa 6,4 na 8,5% od 2001. Do 2013. godine, razina izvozne konkurentnosti proizvoda se nije značajnije promijenila, ali je zato poboljšana izvozna konkurentnost pića.

Pokazalo je to i prvo, nedavno predstavljeno, istraživanje izvozne konkurentnosti i učinaka prehrambene industrije na hrvatsko gospodarstvo Gorana Buturca i Maruške Vizek s Ekonomskog instituta.

Izvozna konkurentnost Hrvatske izvan EU

Prehrambena industrija je peta najveća izvozna grana unutar prerađivačke. industrije

"Potencijali jačanja izvozne konkurentnosti prehrambenog sektora prepoznaju se u nastavku procesa rasta izvozne orijentiranosti, sve većoj zastupljenosti na brzorastućim tržištima, rastu potrošnje hrane, ulaganjima u inovacije te razvoj novih proizvoda kao i ulaganjima u razvoj novih tržišta", sugerirao je na predstavljanju Buturac.

Vrijednost izvoza 2013. godine popela se na 676 milijuna eura za prehrambene proizvode, a 102 milijuna eura za piće. Najznačajnija su nam izvozna tržišta susjednih zemalja Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, koje su članice CEFTA-e te Italije. Na njima završava 53%, što je pola ukupnog izvoza hrane i pića.

Izvozimo već godinama ribu, šećer, umake i proizvode od umaka, sladne ekstrakte, proizvode od krupice i brašna, ali i čokoladu te konzervirane proizvode od mesa, kruh, kolače, kekse, vodu i pivo.

Što je pokazalo prvo istraživanje izvozne konkurentnosti i učinaka prehrambene industrije na hrvatsko gospodarstvo?

No, dok se hrvatska prehrambena industrija najbolje pozicionirala na tržištima CEFTA-e gdje je završilo 42% ukupnog izvoza 2013. godine, onu na tržištima takozvanih starih članica EU obilježava negativna vanjsko-trgovinska bilanca i velika izvozna koncentracija. Neiskorišteni potencijal su, pak, nove članice EU u koje nam odlazi 21% ukupnog izvoza, dok u starim završava tek jedan posto više hrane i pića.

Italija, Njemačka i Austrija su nam partneri iz "starih članica", a Slovenija, Mađarska i Poljska među novim, kako prenosi SEEbiz. No, Poljska se smatra najznačajnijom zbog veličine i rasta potražnje. Na tržištu Rusije završava tek dva posto hrvatske hrane i pića, a turskom 0,2%, ali s tendencijom rasta.

Do značajnijeg usporavanja pozitivnog trenda i pada izvozne konkurentnosti došlo je nakon 2008. godine, a kako je već ranije rekao Buturac, moguće je zaključiti da je prehrambena industrija relativno dobro podnijela posljedice recesije, no ipak najnoviji trendovi iz 2013. potvrđuju snažan konkurencijski pritisak i potrebu jačanja izvozne konkurentnosti.

Ulaganja u razvoj novih tržišta?

Sve veći izazov predstavljaju brzorastuća i tržišta u razvoju. No, s druge strane, naša proizvodnja pšenice po hektaru doseže 4,5 tone, a Belgijanci koji imaju puno manje površina nego li mi, ostvaraju duplo bolji prinos, čak 9 tona. Slično je s kukuruzom i Austrijancima. Dok se prosječni prinos po hektaru u Hrvatskoj kreće oko 5 tona, u Austriji uspiju unatoč nepovoljnijim klimatskim uvjetima proizvesti 11 tona po hektaru.

Od 2,149.000 ha obradivih površina u Hrvatskoj koristi se tek 1,334.000 ha, a proizvodnja graha je, primjerice, posljednjih deset godina pala sa 6.447 na prošlogodišnjih 800 hekatara.

Foto: James Boardman/http://i.telegraph.co.uk