Sve više ljudi se, zbog brige za zdravlje i izgled, obraća fitness trenerima i nutricionistima među kojima su i oni certificirani. Međutim, stručnjaci upozoravaju da certifikati i kratki tečajevi nisu garancija stvarnog znanja i stručnosti.
U vrijeme kada se traži savjet više o zdravlju i prehrani, sve je više fitness trenera i certificiranih nutricionista na tržištu.
Na društvenim mrežama, osobito na Instagramu, možemo primijetiti mnoštvo profila i stranica iza kojih stoje osobe koje educiraju ljude o zdravlju i prehrani te nude izradu planova prehrane na osnovu stečenih certifikata.
Međutim, pitanje je tko su zapravo stručnjaci u području prehrane i fitnessa te zašto je važno razlikovati profesionalce s akademskim kvalifikacijama od onih koji su stekli samo certifikat?
Dr.sc. Martina Linarić, dipl.ing. nutricionistica kaže da se certificirani iliti samoprozvani nutricionisti sa završenim tečajem nikako ne mogu na taj način oslovljavati i dijeliti savjete ljudima o pravilnoj prehrani.
No, mnogi od njih nerijetko dijele savjete kako prehranom unaprijediti zdravlje, puno češće kako smršaviti, što pritom konzumirati te slažu takve jelovnike.
Nažalost, otkriva, u svojoj privatnoj praksi kao i u bolničkim sustavima gdje radi, dolaze joj ljudi kojima je zdravlje poprilično narušeno nakon provođenja određene dijete koju im je propisao njihov trener, terapeut, ili netko treći tko im se predstavio kao nutricionist.
"Pritom se radi o zaista teškim zdravstvenim poteškoćama, od uznapredovalog gastritisa, iritabilnog kolona koji je nakon godina prerastao u ulcerozni kolitis, pa i Chronovu bolest do poteškoća u radu s bubrezima, kamencima, oboljenja štitnjače i sl.", upozorava ova stručnjakinja za prehranu.
U novije vrijeme, dodaje, sve joj više dolaze osobe koje su ti isti treneri ili samoprozvani nutricionisti doveli do stanja poremećaja prehrane s teškim psihološkim posljedicama koje se sada trebaju liječiti jer se nikako više ne mogu sanirati samo promjenom prehrane.
"Takve su osobe u ne malom broju slučajeva, a pritom govorim samo iz iskustva iz moje prakse, iz pretilosti došle do stanja poremećaja prehrane", naglašava Linarić dodajući da su to stanja poput bulimije, straha od hrane, pa i anoreksije koja su opasna po čitav organizam, a posebno mentalno zdravlje.
Ističe da ozbiljno ugrožavaju zdravlje i život ljudi svojim djelovanjem i raznim tečajevima koji su im omogućili da se tako predstavljaju jer šira javnost nije upućena koja je razlika između nutricionista sa završenim fakultetskim obrazovanjem i samoprozvanog nutricionista ili trenera koji je možda završio tečaj.
Kako kaže, mnogi nisu niti to, već rade po principu "meni je dalo rezultate pa će i svima" zaboravljajući pritom da se radi o ljudskom životu i zdravlju te da bi takvo djelovanje trebalo biti strogo kažnjivo.
"Stavljanje vlastitog zdravlja u ruke osobe koja se samo predstavlja kao nutricionist, ne da može biti opasno nego i je", skreće nam pažnju nutricionistica Linarić.
Ines Banjari: Neprovjerene informacije o prehrani mogu imati ozbiljne posljedice po džep i zdravlje
Dodaje da to susreće u svakodnevnom radu s pacijentima pri čemu su posljedice koje su im takve osobe prouzročile ne samo na tjelesnom zdravlju nego i na mentalnoj razini. "Možda su nepovratno uništili nečije zdravlje, a kvalitetu života, zasigurno", poručuje riječka nutricionistica.
Magistar nutricionizma odnosno nutricionist specijaliziran za sport Luka Bashota smatra da netko (samo) s certifikatom kao glavnim izvorom edukacije ne može biti stručnjak u području koje se bavi ljudskim zdravljem poput znanosti o prehrani. "Prije svega, ne postoje ograničenja tko može kreirati online certifikat, niti što on treba sadržavati", navodi ovaj sportski nutricionist.
Zatim, kaže, kako bi obuhvatili ljude s različitom razinom predznanja, certifikati često nude samo bazične informacije iz područja anatomije, fiziologije, biokemije i biokemije hrane te na to daju neke praktične alate za izradu jelovnika ili smjernica.
Kako saznajemo, to je nedovoljno za kvalitetno kritičko filtriranje (dez)informacija kojima smo izloženi, pogotovo ako se uzme u obzir da treneri vrlo često koriste internet i poznanike kao izvor informacija o prehrani.
Kao treće navodi da većina certifikata za koje zna nemaju ozbiljan način testiranja već ga je moguće dobiti tijekom online testa višestrukih odgovora uz korištenje materijala prilikom rješavanja ispita.
No, napominje da postoje i kvalitetni certifikati, primjerice po pitanju sportske prehrane poput diplome Međunarodnog Olimpijskog Odbora ili IOPN Diploma in Sports Nutrition u trajanju od jedne do dvije godine, a mogli bi se usporediti s razinom diplomskih studija. "Nažalost, malo koji certifikat je na toj razini", otkriva.
Za primjer uzima učilište za odrasle u Republici Hrvatskoj odobreno od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih na kojemu možete postati savjetnik za prehranu nakon samo četiri mjeseca vikend nastave. "Čak i da ne ulazimo u sam kurikulum nastave, fond nastavnih sati na tom učilištu je 186 te recimo da za pripremu ispita treba još toliko, dolazimo do fonda od 372 sata", precizira Bashota.
Ako usporedimo, dodaje, to opterećenje s onim na sveučilišnoj razini, prvostupnik nutricionizma prošao je 4.500 sati (180 ECTS bodova - svaki bod predstavlja opterećenje redovnog studenta od 25-30 sati) dok će magistar nutricionizma provesti 7.500-9.000 sati proučavajući znanost o prehrani.
Kako kaže, već iz tih brojki vidimo kako netko tko o nutricionizmu uči paralelno radeći drugi posao (poput fitness trenera), iako moguće, teško može doseći jednaku razinu stručnosti kao netko tko se educirao i bavio isključivo prehranom.
Problem nastaje kada daju savjete koji su van domene njihove stručnosti, ističe nutricionist Bashota
S druge strane, ako uspoređujemo znanje trenera s certifikatima u odnosu na trenere bez certifikate, vidimo nešto veće znanje, ali nedovoljno u usporedbi s onima koji su stekli znanje na sveučilišnoj razini.
"Taj manjak znanja i ne čudi ako pogledamo koliko je zapravo malo truda i vremena potrebno da se dobije neki certifikat", ističe ovaj nutricionist objašnjavajući da problem nastaje kada u nedostatku samokritičnosti certificirani nutricionisti i treneri daju savjete koji su van domene njihove stručnosti.
Razina znanja, pojašnjava, koju imaju je dovoljna da zdravim osobama bez medicinskih indikacija podijele generalne savjete o prehrani, ali u slučaju potrebe za slaganjem individualnog plana prehrane ili davanja specifičnih prehrambenih savjeta kod vježbača s dijagnozama, potrebno je klijente uputiti dalje stručnim osobama.
Ovaj nutricionist se osvrće i na to da sama diploma nije garancija stručnosti te da postoje kolege nutricionisti čiji rad šteti ugledu kompletne struke.
Isto tako, postoje iznimke koje s certifikatom rade bolji posao od kolega prvostupnika i magistara. "Ali, ako gledamo u postotku, to su samo iznimke te je znatno veći broj trenera i certificiranih nutricionista čije savjete o prehrani treba izbjegavati u širokom luku u odnosu na one sa sveučilišnom diplomom", naglašava.
Ukazuje na činjenicu da prateći fitness profile na društvenim mrežama možemo primijetiti kako su savjeti najčešće ograničeni na nekoliko popularnih namirnica.
Uz to, konstatira, stavlja se preveliki naglasak na unos pojedinih makronutrijenata, najčešće proteine ili masti, banaliziranje pretilosti/debljanja, ali i na priču o toksinima koji će nas koštati života i zbog kojih pojedinu hranu trebamo u potpunosti izbjegavati.
Podsjeća da se izbjegavanjem nutritivno vrijedne grupe namirnica možemo dovesti u stanje nutritivnih deficita, a isprobavajući trendovske dijete osjetit ćemo posljedice jojo-efekta.
"Sve to rezultirat će narušenim odnosom prema svojem tijelu i hrani te opsesijom oko hrane koja nije problematična", zaključuje sportski nutricionist dodajući da je prehrana puno više od samih kalorija i/ili nutrijenata.
Tagovi
Autorica
Partner
Ul. Franje Kuhača 18,
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@foodfacts.news
web: https://www.foodfacts.news/