Valentino Meštrić: Oko začinske paprike nema puno posla, a cijena je dobra i otkup siguran

Od kada je 2001. godine tvrtka Šafram u Turanovcu kod Virovitice sagradila tvornicu za preradu i proizvodnju začinske paprike poljoprivrednici virovitičkog kraja, uz tradicionalnu poljoprivredu i proizvodnju konzumnog povrća, počeli su uzgajati i začinske sorte paprike, do tada rijetke kulture na ovom prostoru. Iako je proizvodnja industrijske paprike ovdje bila novost, zbog korektnog odnosa prema kooperantima mnogi od njih ostali su vjerni začinskoj paprici, a iz godine u godine pridružuju im se novi.

Za mladog Valentina Meštrića iz Turanovca nije bilo dileme – od kada se pridružio ocu i profesionalno počeo baviti poljoprivredom forsirao je upravo povrće i papriku. Danas zajedno obrađuju 100 hektara zemlja, a na njoj uz papriku još i pšenicu, kukuruz, šećernu repu, uljanu repicu i soju.

Cijena dobra, otkup siguran

"Imam nešto roge, a najviše šaframove jer se puno bolje isplati. Nema puno posla oko nje, samo ju špricamo i zalijevamo, dosta je otporna na bolesti. Ali treba je dobro uzgojiti u polju, dati sve što joj treba da bi prinos bio maksimalan. Nije isto po hektaru dobiti 15 i 25 tona. Bere se brzo i odjednom, potrebno je samo par dana, ne moramo zbog berbe pet puta ići u polja. Nema toliko odbitaka, cijena je dosta dobra, otkup siguran, isplata na vrijeme, a tvornica nam je blizu. Posebno se isplati od kada koristimo hibrid palotaš jer daje visoke prinose", objašnjava Meštrić.

Ukratko to znači sljedeće: tvrtka papriku plaća 2,60 kuna po kilogramu, od čega kooperantima ostane 1,30 kuna nakon što odbiju sve troškove. Isplata počinje već u listopadu i završava do Božića. Kako papriku treba obrati do prvog mraza zbog većeg broja radnika koje treba angažirati u kratkom razdoblju tvrtka daje i predujam kako bi se radnici mogli platiti, a robu isporučiti na vrijeme.

Pitamo Valentina kako je s radnom snagom jer se posljednjih godina poljoprivrednici žale da nema radnika zbog čega neki odustaju od proizvodnje. "Do sada nisam imao problema s tim. Taman završi berba roga pa dođu kod nas. A kako će biti za godinu, dvije, teško je prognozirati. Berači su uglavnom stariji ljudi, a mladih je na selu sve manje", kaže nam.

Malo stisnemo pa kako bude, bit će

Mladi ljudi ne samo da ne žele ostati na selu, nego zbog bolje životne perspektive odlaze iz Hrvatske i traže posao u nekoj od zemalja Europske unije. Valentino niti u jednom trenutku nije poželio napustiti selo.

"Isplati se raditi u poljoprivredi, ali je posao krajnje neizvjestan i nikada ne možeš računati što će biti kad podvučeš crtu – jedne godine može biti odlučno, druge potpuno podbaciti. Može se dobro živjeti od ovog posla, ali i to ovisi nizu stvari koje se neplanirano mogu dogoditi. Ako se, primjerice, pokvari nešto na stroju, popravci su neizbježni i jako skupi. Nikada nisam planirao niti poželio otići sa sela i iz Hrvatske. Malo stisnemo pa kako bude, bit će", kaže optimistično.