Kada se maknem od kamena i prašine koji mi okružuju ured u rodaljačka polja, okružena redinama punim divljeg voća i voćarica iz čijih krošnji u svako godišnje doba dopire veseo cvrkut ptica, osjećam se k'o u raju, kaže Marina Šunić.
Ljetne temperature, frekventne ceste, na plažama kupači, strani i domaći i svi smo u ljetnoj garderobi iako je kalendarski jesen i beremo plodove jeseni pa čak i one ljetne, revitalizirane nakon padalina. Zbunjeni smo, a zbunjena je i ekipa koja se sprema na put u Istru jer mora spojiti suvremeno s tradicionalnim, poglavito što odjenuti, a što ponijeti od tradicijske nošnje jer sva je satkana od prirodnih materijala i najviše od vune.
Naime, svake godine se diljem svijeta 15. listopada obilježava kao Dan seoske žene, a tim se povodom već 23. godinu zaredom održao i izbor za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu, ovoga puta u Istarskoj županiji, u Sv. Petru u šumi, mjestu iz kojega je odabrana prošlogodišnja pobjednica. Mjesto je u unutrašnjosti, u samom srcu Istre, svega desetak kilometara od grada Pazina. Ime je dobio po benediktinskom samostanu koji je sagrađen u 12. stoljeću, a samo mjesto se postupno razvijalo oko njega i u bližoj okolici. Danas u mjestu živi oko 1000 stanovnika koji se uglavnom bave poljoprivredom, malim poduzetništvom, a polako se razvija i turizam, osobito ruralni turizam.
Stoga ne čudi da je prošle godine upravo iz tog mjesta izabrana najuzornija hrvatska seoska žena i baš tamo se 7. listopada između 17 natjecateljica iz 15 županija proglasila ovogodišnja pobjednica.
Zadarsku županiju predstavljala je i odnijela titulu najuzornije, Marina Šunić (45 godina) iz Rodaljice, rođena Bašić u Škabrnji. Nakon završene Osnovne škole u Škabrnji i Srednje u Zadru napušta proslavljeno rodno mjesto u srcu Ravnih Kotara i postaje supruga Mate Šunića iz Rodaljica, značajno manje po površini i broju žitelja, ali mjesto vrijednih težaka, stočara, priznatih kamenoklesara i vrlih vjernika.
Marina Šunić ovogodišnja je najuzornija hrvatska seoska žena
Mate, suprug zadarske predstavnice u izboru najuzornije hrvatske seoske žene i zaljubljenik izvornog rodaljačkog kamena čijom se obradom bavi od ranog djetinjasta, prenio je svoju ljubav i na suprugu tako da su osnovali firmu "Kamen Benkovac" a potom ishodili oznaku Izvorno hrvatsko i zaštitili nazive proizvoda oznakom (R).
No, on osjeća prazninu u duši, nedostaje mu Bukovica i želi život u rodnom mjestu. Stara kuća ne odgovara sad već šesteročlanoj obitelji i zdušno se upuštaju u graditeljski projekt komforne kamene kuće u Rodaljicama. Pored župne crkve Uznesenja BDM koja dominira na ulasku u selo, kuća Šunića je odmah na drugom mjestu s okućnicom koja se prostire od regionalne ceste Benkovac – Kistanje pa sve do međumjesne ceste prema Bruškoj – Medviđi, na 2.500 m kvadratnih.
Ovdje je rođena kćer Lucija, a potom i tri sina: Stipe, Ante i Luka. Danas je to odrasla djevojka, studentica, a sinovi već pomažu roditeljima u firmi. Ali, posao s kamenom koji je u startu bio prioritet tijekom dva desetljeća je sve više slabio jer se obitelj zdušno dala u poljoprivrednu proizvodnju.
Trenutno obrađuju 12 ha poljoprivrednog zemljišta, osobito su ponosni uzgojem autohtonog češnjaka jer rodaljički luk je poznat diljem Lijepe naše po nenadmašnim organoleptičkim svojstvima, što su pokazala i ispitivanja s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Međutim, tu je i sve ostalo sezonsko povrće, a prije svega sve vrste mahunarki: grah, sikirica, slanutak, bob, leća, mahune, grašak… Pa iako je Marina to sve uzgajala u rodnom mjestu kroz smijeh kaže: Morala sam savladati ogromne razlike između uzgoja u Škabrnji i ovdje, imati dobru kondiciju za čišćenje polja od velikog kamenja jer malo ne bih nikad, preskakanja suhozida i upravljanja traktorom po usitnjenim parcelama i kozjim putevima.
Ipak, dodaje vidno ozarena: Kada se maknem od kamena i prašine koji mi okružuju ured u rodaljačka polja, okružena redinama punim divljeg voća i voćarica iz čijih krošnji u svako godišnje doba dopire veseo cvrkut ptica, osjećam se k'o u raju.
No, nije me zavarala, tu ozarenost primijetila sam i kada je sa suprugom, djecom, kada sprema spizu, pila drva, vozi traktor, kada organizira razne manifestacije i aktivno u njima sudjeluje. Stekla sam dojam da je ta žena svestrana i puna ljubavi za sve ono što obavlja i zato me, nakon što sam ju upoznala ne iznenađuje što je prijedlog za sudjelovanje u izboru najuzornije žene prihvatila bez pogovora, bez pitanja i prigovora.
I pobijedila.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
