• Uzgoj salate
  • 10.10.2012.

Zimska salata u plastenicima

Uzgoj salate u plastenicima

Foto: RGBStock.com
  • 2.736
  • 133
  • 0

Posljednjih godina u uzgoju zimske salate prevladavaju kultivari tipa kristalka koji imaju veću rozetu naboranog lišća, a podnose kraće dane i slabiji intenzitet svjetlosti. Premda novija iskustva proizvodnje salate u staklenicima na području Donjeg Miholjca navode štetnost gljivičnih bolesti Botrytis cinerea i Sclerotinia sclerotiorum, u sjevernim kontinentalnim područjima je od početka novog milenija plamenjača (Bremia lacticae) neugodno iznenadila mnoge proizvođače zimske salate. Veliki broj oblačnih i maglovitih dana tijekom mjeseca studenog i prosinca često oduži očekivani razvoj zimske salate u negrijanim plastenicima, a plamenjača u takvim uvjetima može potpuno uništiti nezaštićene usjeve. Iako postoje suvremeni i relativno otporni hibridi salate, uzročnik ove bolesti teoretski može formirati 2.048 patotipova, pa uzgoj na plamenjaču tolerantne salate bez mjera zaštite u vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti nije jamstvo uspjeha.

Plamenjača je jedna od najstarije opisanih, najčešćih i najstrašnijih bolesti koja napada sve tipove salate pri uzgoju u polju i zaštićenom prostoru. Uzročnik bolesti parazitira približno 230 biljaka iz porodice Asteraceae (Compositae) i specijaliziran je većem broju formi prilagođenih tako velikom krugu domaćina. U proizvodnim područjima gdje su temperature relativno niske, a lišće salate je često vlažno (oborine, navodnjavanje kišenjem, magla, rosa, kapanje s konstrukcije plastenika) plamenjača može potpuno devastirati usjeve. U toplijim regijama štete od plamenjače variraju tijekom sezone uz veliku ovisnost o optimalnim meteorološkim uvjetima, a naročito su izražene u zimskom razdoblju. Ipak, već i manja zaraza lišća plamenjačom naknadno tijekom transporta i skladištenja uzrokuje trulež i propadanje salate. Stoga u najpoznatijim europskim i sjevernoameričkim regijama uzgoja salate proizvođači redovito za zaštitu koriste fungicide, čija usmjerena primjena ponekad doseže 90% od ukupno korištenih pripravaka u proizvodnji. Salata može plamenjačom biti zaražena u svim razvojnim stadijima.

Mlade su biljke posebno osjetljive, pa prvi pravi listovi mogu vrlo brzo biti potpuno prekriveni “bijelom prevlakom” plamenjače. Od napada venu i propadaju iznikle presadnice u kontejnerima. Na starijem su lišću oštećenja različite veličine, nepravilna ili uglata oblika jer su omeđena jačim lisnim žilama. Ta su mjesta u početku svjetlo-zelena ili žuta, a naknadno postaju svjetlo-smeđa ili potamne. Prilično obilna “bijela prevlaka” je vidljiva na donjoj strani inficiranog tkiva. Obično je napadnuto vanjsko lišće. Moguć je razvoj različitih tipova lezija i ozljeda lišća salate u ovisnosti o različitoj osjetljivosti pojedinih vrsta, sorata i hibrida, kao i zbog različitih mikro-klimatskih uvjeta u vrijeme pojave i širenja bolesti. Jače napadnuto lišće potpuno odumire. Plamenjačom zaražena biljke salate često su naknadno jače napadnute sekundarnim bakterijskim ili gljivičnim bolestima.

Izvori primarnih zaraza uzročnikom plamenjače salate mogu potjecati od:

  1. zimskih oospora u zaraženim biljnim ostacima,
  2. susjednog zaraženog usjeva,
  3. samoniklih vrsta roda Lactuca i
  4. kontaminiranog sjemena.

Prijenos sjemenom od malene je važnosti, jer se zaraza izražava u promilima (ranija istraživanja su potvrdila kontaminaciju tek 6 sjemenki od ukupno 23.000), a deklarirano sjeme je obično tretirano fungicidima. Budući se zimske oospore sve više pronalaze u regijama uzgoja salate diljem svijeta, njihova akumulacija na oboljelim biljnim ostacima u zemljištu može biti važan izvor primarnih zaraza. Zbog relativno kratke vegetacije najčešće ubrzo nakon jednog ciklusa započinje nova proizvodnja salate, pa zaostali zaraženi biljni ostaci ili obližnji inficirani usjev često bude izvor novih zaraza. Meteorološki su uvjeti od presudnog značaja za epidemijsko širenje plamenjače salate. Bolest zahtijeva prohladno, oblačno i mokro razdoblje uz visoku vlažnost u zraku (skoro 100%). Duže vlaženje usjeva salate u jutarnjim satima naročito pogoduje infekcijama.

Prema metodama prognoze temperatura zraka obično nije ograničavajući čimbenik za razvoj plamenjače salate, jer su jutarnje temperature gotovo uvijek manje od 18ºC, ali dužina zadržavanja vlage na lišću u jutarnjim satima (barem 4 sata počevši od 6.00 sati) primarno utječe na infekcije. Za epidemiološki razvoj plamenjače salate presudno je obilno formiranje nespolnih sporangija tijekom visoke noćne vlažnosti zraka (barem 90%) i slabom vjetru (do 0,5 m/s). Sporangiji se oslobađaju od svitanja do kasnih prijepodnevnih sati (10.00 - 12.00 h), a njihove je životni vijek relativno kratak i pod velikim utjecajem ambijentalnih uvjeta (temperature i sunčane radijacije). Već kratkotrajno izlaganje štetnom UV zračenju inhibira njihovu infektivnost. Smatra se da je kritično razdoblje pogodno za infekciju ostvareno ako vlaženje traje od 6.00 do 10.00 sati uz optimalne temperature 10-22ºC. Navodnjavanje kišenjem usjeva salate svakako treba izbjegavati u tom razdoblju. Ovisno o temperaturi prvi simptomi se mogu pojaviti već 4 dana nakon infekcije.
Od jeseni 2004. do početka 2007. godine u tri je sezone praćen razvoj plamenjače i drugih bolesti na usjevu zimske salate kristalke (Batida, Funway) u negrijanim plastenicima na lokalitetu Pribislavec kraj Čakovca. Pomoću mjernog uređaja “Mikro Metos” u plasteniku su bilježeni temperatura (ºC), relativna vlažnost zraka (%) i zadržavanje vlage (senzor vlaženja lišća) (h) te su provjerene mogućnosti predviđanja plamenjače salate. Najjači razvoj bolesti je zabilježen tijekom blage zime 2006./07. godine, kada je kroz tromjesečno zimsko razdoblje zabilježeno čak 47 pogodnih dana za razvoj bolesti, a zaraza plamenjačom netretiranog dijela salate je pred berbu iznosila 65,25%. Zbog niskih je temperatura tijekom zime 2004./05. i 2005./06. zabilježeno čak dvostruko manje pogodnih dana za razvoj plamenjače salate u negrijanim plastenicima, pa je tada prosječna zaraza netretiranih biljaka pred berbu iznosila 32,42%. Tijekom trogodišnjeg praćenja meteoroloških uvjeta bitnih za prognozu i razvoj plamenjače na usjevima zimske salate u Međimurju od presudnog je značaja broj maglovitih dana tijekom kritičnog tromjesečnog razdoblja studeni-prosinac-siječanj, naročito tijekom jutarnjih sati uz minimalnu temperaturu 5ºC. Konstrukcija plastenika (dužina x širina x visina), uz kvalitetu plastične folije, značajno utječe na kondenzaciju vlage s unutrašnje stjenke i kapanje vode, te na samu brzinu rasta i razvoja biljka. Na taj način objekti posredno više ili manje pogoduju pojavi i širenju plamenjače zimske salate.

Odmah nakon pojave prvih simptoma plamenjače preporučuje se primijeniti fungicide.

Tradicionalno se za tu namjenu diljem svijeta koriste površinski ditiokarbamati (maneb, mankozeb, propineb, metiram), ali za visoku učinkovitost njihovu bi primjenu trebalo ponavljati u više navrata s razmakom 7 dana što nije sukladno s dopuštenim ostacima u salati (rezidui).

Primjerice, na području Sjedinjenih Američkih Država salata je nakon rajčice druga povrtlarska kultura koja se godišnje uzgaja na približno 113.000 ha. Oko 70% te proizvodnje (81.000 ha) se sadi u Kaliforniji, a prije uvođenje modela prognoze protiv plamenjače u zaštiti salate se tijekom 1996. godine utrošilo 127.500 kg maneba, 68.270 kg Al-fosetila i 2.400 kg metalaksila. U Francuskoj uz sve mjere biljne higijene preventivno se preporučuje od presađivanja mladih biljčica provoditi mjere kemijske zaštite uz aplikaciju mankzeba, metirama, cimoksanila, Al-fosetila i oksadiksila, odnosno njihovih kombinacija. Preventivna tretiranja provode se od presađivanja do stadija razvoja 11-13 listova salate! Bakar može uzrokovati žućenje lišća i nekroze žilnog staničja, pa se zadnjeg desetljeća sve manje koristi u zaštiti salate. Krajem 1990-tih godina istražuje se djelotvornost i novijih djelatnih tvari u suzbijanju plamenjače salate, npr. dimetomorf, zoksamid, azoksistrobin, piraklostrobin. U Međimurju je tijekom trogodišnjeg razdoblja provjerena učinkovitost i selektivnost 17 različitih pripravaka pri suzbijanju plamenjače u zimskoj salati. Ipak, u Republici Hrvatskoj dopuštenje za suzbijanje plamenjače salate imaju samo pripravci navedeni u tablici 1. - pritom valja upozoriti da se u zaštićenom prostoru smiju koristiti samo Aliette Flash (ali samo preventivno u glavatoj salati, do 3 x tijekom sezone uz karencu 14 dana), Dok se pripravci Pergado MZ (karenca 21 dan) i Revus SC (karenca 7 dana) smiju u zaštićenom uzgoju koristiti samo jednom u sezoni! Ostali pripravci navedeni u tablici 1. (Avi, Avi WG, Previcur Energy, Proplant, Ridomil Gold MZ Pepite i Topic) se smiju koristiti samo kod uzgoja salate na otvorenom u polju!

Autor: mr. Milorad Šubić

Foto: RGBStock.com


Tagovi

Uzgoj salate Plastenik Zaštita Fungicidi

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi