Isticanje domaćeg podrijetla na policama donijelo im je više kupaca. Marijan Balić iz mjesta Ilača objašnjava zašto je marketing važan u poljoprivredi.
Od prve ideje koja je nastala gotovo slučajno, do uzgoja češnjaka koju danas prepoznaju kupci diljem Hrvatske, priča OPG-a Balić iz Ilače pokazuje koliko je za uspjeh na tržištu, uz samu proizvodnju, važno imati dobar proizvod, znati ga predstaviti i sve vrijeme biti uporan. Marijan Balić danas surađuje s trgovačkim lancima, a zbog prepoznatljivosti njegova proizvoda ljudi mu se javljaju i putem društvenih mreža. Neki mu, kaže, čak pišu i pjesme.
U Ilači, na krajnjem istoku Hrvatske, poljoprivreda je način života, ali i posao koji sa sobom nosi brojne izazove. Jedan od njih je radna snaga, drugi vremenske prilike, treći plasman, a sve je teže pronaći i dovoljno kvalitetnog zemljišta.
Na ovom se OPG-u više od desetljeća bave češnjakom, po kojem su najpoznatiji, a posljednje dvije godine imaju i ljutiku.
"Češnjak nam je glavna proizvodnja i glavni proizvod, a godišnje ga imamo između 120 i 150 tona, na 20 do 25 hektara. Tu plešemo već nekoliko godina i to nam se pokazalo stabilnom brojkom gdje sve možemo stići", priča nam Balić dodajući da su unazad dvije godine krenuli i s uzgojem ljutike, nakon što su ostvarili potporu kroz EU fondove i postavili sustav navodnjavanja.
Kao i mnoge dobre poduzetničke priče, i ova je počela gotovo slučajno. Nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Marijan je razmišljao o tome čime bi se mogao baviti, a ideja o češnjaku pojavila se nakon jednog putovanja u Češku.
"Jedan gospodin mi je rekao: 'Daj probaj s češnjakom, toga nema. Vidiš da to nitko ne uzgaja.' Vratio sam se, istražio tržište i rekao probat ćemo“, prisjeća se.
Trojica proizvođača češnjaka drže 30 posto domaće proizvodnje i dolaze iz - istog mjesta
Prvi koraci nisu bili jednostavni, no proizvodnja se postupno povećavala. Ono što je u početku bila samo ideja, s vremenom je postalo ozbiljno gospodarstvo i posao od kojeg živi cijela obitelj.
"Ljudi su počeli povezivati češnjak s OPG-om Balić. Netko ga vidi na polici i odmah zna o čemu se radi. Javljaju nam se ljudi, šalju poruke, komentiraju proizvod, traže savjete“, kaže otkrivši nam i jednu pomalo neočekivanu posljedica prepoznatljivosti.
"Jedan nam je čovjek poslao pjesmu. Negdje sam ju zametnuo, morao bih ju potražiti, plastificirati i negdje istaknuti. Evo, ovim putem mu se zahvaljujem", poručuje i smatra kako upravo takve situacije pokazuju da se oko domaćeg proizvoda može izgraditi priča koja nadilazi samu proizvodnju.
Smatra da domaći proizvođači često premalo pažnje posvećuju promociji. Dobar proizvod, kaže, nije dovoljan ako potrošač ne zna tko ga proizvodi, gdje nastaje i zašto bi ga trebao kupiti. "Marketing je jako bitan, a mnogi to ne razumiju. O poljoprivredi treba pričati. Ljudi moraju biti svjesni kako hrana dolazi na stol, u trgovačke lance i kako se proizvodi i tko stoji iza toga", napominje.
Na vlastitom primjeru vidi koliko znači kontinuirana komunikacija s kupcima. Također, svoj rad potrošačima prikazuju i putem društvenih mreža i drugih kanala.
Ovaj poljoprivrednik smatra da bi i na nacionalnoj razini trebalo više ulagati u promociju domaće hrane. Prisjeća se marketinške kampanje "Kupujmo hrvatsko", koja je, ističe on, bila jako pozitivna. "Moramo ponovno podizati svijest ljudi. Treba govoriti o tome odakle dolazi i kako nastaje neki proizvod, tko stoji iza njega. Tada se lakše stvara povjerenje. Nama je prodaja blago porasla od kada su uvedena nova pravila i iznad našeg luka piše da je iz Hrvatske", otkriva nam uz poruku kupcima da što više kupuju od hrvatskih proizvođača, što lokalno, što u trgovačkim lancima.
"Pročitajte deklaraciju, vidite odakle ta roba dolazi. Na taj način pomažete našoj poljoprivredi, u novim zapošljavanjima i daljnjim investicijama."
Potrošnja češnjaka u Hrvatskoj postoji i potražnja je dobra, no postoji pritisak uvoza. "Hrvati jako vole češnjak. To vidimo i po prodaji“, hvali naš narod, ali i komentira da problem nastaje kada se moraju natjecati s lukom koji na tržište dolazi po nižoj cijeni.
"Na tržištu ima svega i svačega. Uvoz vrši pritisak jer roba dolazi izvana i često je jeftinija. Mi smo generalno izrazito nekonkurentni i to je naš najveći problem“, objašnjava, ali ipak smatra da uvoz sam po sebi ne treba biti jedina tema. Potrošač mora imati mogućnost jasnog izbora.
Ako želi kupiti domaći proizvod, mora ga moći lako prepoznati na polici, a cijena mora odražavati troškove proizvodnje. "Ljudi moraju biti svjesni kako hrana dolazi na stol, kako dolazi u trgovačke lance i koliko je truda potrebno da se proizvede", ponavlja.
Kaže kako sve veći problem predstavljaju klimatske promjene. Duga sušna razdoblja, visoke temperature i nepredvidive vremenske prilike poljoprivrednicima pokazuju da navodnjavanje više nije dodatna mogućnost, nego osnovni preduvjet stabilne proizvodnje pa tako ovaj OPG danas navodnjava oko 15 hektara.
"Kada bismo imali mogućnost, pokrili bismo i više“, kaže pojasnivši da koriste koriste vodu iz bunara, tifon i rolomat s topom, no širenje sustava otežava rascjepkanost poljoprivrednih površina. "Imamo hektar ovdje, pola hektara tamo. S takvim navodnjavanjem i takvim kulturama teško je okrupniti površine“, objašnjava.
Upravo je okrupnjavanje zemljišta jedan od problema koji bi, smatra, trebalo sustavno rješavati. "Kada imate proizvodnju koja zahtijeva korištenje mehanizacije i navodnjavanje, morate imati neku logiku u rasporedu parcela. Nije isto kada imate 10 hektara na jednom mjestu ili kada imate deset parcela razbacanih na različitim lokacijama", jasan je.
Nakon što su kroz EU fondove uspjeli osigurati sredstva za ulaganja i postaviti sustav navodnjavanja, na gospodarstvu su krenuli i s uzgojem ljutike. Za sada je riječ o manjem dijelu proizvodnje, no cilj je razvijati i taj segment.
"S ljutikom se bavimo posljednje dvije godine. Htjeli smo proširiti ponudu na tržištu s još jednom povrtnom kulturom." I ona je pronašla put do trgovačkih lanaca, čime se otvara mogućnost dodatnog razvoja gospodarstva što je važan korak jer plasman često predstavlja jednako velik izazov kao i sama proizvodnja.
"Nije dovoljno samo imati kvalitetan proizvod. Potrebno ga je u pravo vrijeme plasirati, osigurati kontinuitet isporuke i zadovoljiti standarde koje traži tržište", stava je s kojim biste se sigurno složili.
Iako je poljoprivreda posao koji je često nepredvidiv i stresan, Balić kaže da mu je upravo ta dinamika jedan od razloga zbog kojih ga voli. "Sve mi je drago jer je toliko dinamično da ne mogu izdvojiti samo jednu stvar. Ipak, možda mi je najdraže vađenje češnjaka jer je to najstresniji dio. Tada je baš napeto, ali volim to", priznaje opisavši da se u tom trenutku vidi rezultat višemjesečnog rada. Sve što se događalo tijekom vegetacije, vremenski uvjeti, ulaganja, zaštita i navodnjavanje tada dolaze na naplatu.
Ako je godina dobra, počinje najvažniji dio posla - brza i kvalitetna priprema za tržište.
Na OPG-u danas rade i članovi obitelji. Supruga, koja je ranije radila u bankarskom sektoru, uključila se u poslovanje gospodarstva i preuzela administrativni dio posla. Inače je Zagrepčanka, ali Marijan kaže da se bez problema uklopila u seoski način života. "Ona vodi financije, obračune i svu potrebnu dokumentaciju“, kaže nam pojasnivši da mu takva podjela posla omogućuje da se više posveti samoj proizvodnji, dok administrativni dio vodi netko tko se u njemu dobro snalazi.
"U modernoj poljoprivredi nije više dovoljno samo proizvesti. Morate znati i prodati, promovirati i organizirati cijeli sustav“, ističe ovaj otac dvoje djece koji od malena pokazuju interes za rad na polju.
Iako poljoprivreda nosi brojne izazove, Marijan ne skriva zadovoljstvo životom na selu. "Možda nekad sam sebe uvjeravam da nam ništa ne fali, ali stvarno nam ne fali. Život na selu je dinamičan i stresan, ali kada se dobro posložite, može se lijepo živjeti."
Za njega je upravo mogućnost da radi nešto svoje, da vidi rezultat svog rada i da razvija gospodarstvo jedan od najvećih motiva. Nije uvijek lako, pogotovo kada se zbroje problemi s radnom snagom, vremenskim uvjetima, cijenama repromaterijala i konkurencijom uvozne robe. No, kada budu prepoznati na tržištu, zadovoljstvo je tim veće.
Kao i mnogi drugi, i on se suočava s nedostatkom radne snage. Češnjak zahtijeva velik broj radnih sati, osobito u određenim fazama, kada je potrebno u kratkom vremenu obaviti vađenje, čišćenje i pripremu za tržište.
Iako se danas kao jedno od rješenja često nameće angažiranje strane radne snage, ovaj poduzetnik prema takvom modelu nije posebno sklon. Smatra da bi se prije svega trebalo više raditi na tome da se domaće ljude motivira za rad u poljoprivredi i da se onima koji žele raditi omoguće bolji uvjeti i veća sigurnost. "Nisam baš za strane radnike. Mislim da prvo trebamo pokušati pronaći način da naši ljudi rade i da od svog rada mogu normalno živjeti“, njegov je stav.
Problem je, međutim, što je domaćih radnika sve manje zainteresirano za sezonske poslove koji su poljoprivredniku potrebni upravo u određenom trenutku. "Kad dođe vrijeme, posao se mora napraviti“, kaže Balić koji smatra da treba pronaći dugoročno rješenje koje će omogućiti da poljoprivredna gospodarstva mogu računati na pouzdane i dostupne radnike, ali i da se istovremeno više cijeni domaće jer, to ne bi trebalo biti samo pitanje troška. Naime, kaže da o kvaliteti i dostupnosti ljudi često ovisi hoće li se posao na vrijeme obaviti i hoće li proizvod na kraju biti dovoljno kvalitetan za tržište.
Na ovom OPG-u zapošljavaju osam radnika te sedam do osam sezonaca, ovisno o potrebi. Svi su oni mahom iz sela.
Povezane biljne vrste
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
