Zašto marka često nije i isplativa roba?

Nekoliko je regija na našim prostorima, od Istre do Blidinja, u kojima dobro uspijeva kvalitetan krumpir. Lika je svakako najpoznatija još iz starih vremena, pa je lički krumpir uvijek bio na dobru glasu, pojam za ukusan i dobro strukturiran gomolj kojega se uspoređivalo s kuhanim kestenom. Preduvjeti te kakvoće su nadmorska visina, razlika između dnevnih i noćnih temperatura, rahlo tlo i dostatna stočarska proizvodnja zbog stajskog gnoja. Svakako i sorte, koje se sljube s podnebljem.

Lički krumpir kao geografski pojam

Poznato je tako da se u Lici proizvodilo puno merkantilnog, ali i sjemenskog krumpira, a u Staroj Sušici u Gorskom kotaru je formiran čak i laboratorij za kulturu tkiva tj. razmnožavanje in vitro, čime se iz virusa slobodnog tkiva središnjeg pupa, u sterilnim uvjetima proizvodila prva generacija sjemena tzv. elita, a patentirane su i prve domaće sorte.

Sadnja ličkog krumpira u Lovincu

Mnogi ne znaju da lički krumpir nije određena sorta, nego geografski pojam, a sortiment je uvijek bio europski, pa i u pokusima tijekom priznavanja Ličkoga krumpira kao marke. Pretvorba, tajkunizacija i nekontrolirani uvoz odrazili su se na lički krumpir slično kao i na mnoge druge domaće dobre poljoprivredne i prehrambene proizvode. Ono što je godinama i desetljećima spontano na tržištu bila poznata marka i za proizvođača unosna roba, najednom je moralo postati brend.

Naravno, za priznati brend ili marku potrebno je vrijeme, ulaganja, pokusi, pravila i propozicije. Za to vrijeme niču "brendovi" pomoću raznih smicalica kao gljive, a oni koji se drže pravila igre natovarili su si brige i troškove na glavu. Tako je bilo i s ličkim krumpirom koji je postao Lički krumpir, ali i njega i proizvođača sve je manje. Jer Lički krumpir u zaboravljenoj i opustjeloj Lici nije za proizvođača dovoljno zanimljiva roba, kao "lički krumpir" tko zna otkuda na nekoj gradskoj tržnici.

"Trenutačno se krumpir u Lici prodaje po tri kune, a Lički zaštićeni krumpir s obzirom na kakvoću (oko 22 posto suhe tvari), koju tehnološki i kao gotovi proizvod kontrolira Biotehnikon Ane Marušić, trebao bi imati bar 50 posto veću cijenu", kaže direktor lovinačke zadruge Nikola Vidaković.

Zadruga koju je osnovala i svrsi privela značajan kompleks zemljišta lokalna lovinačka uprava te udruga proizvođača, koja je doslovce pala na tri slova i dalje se žilavo bore za razvoj proizvodnje Ličkoga krumpira, a u tome im ove godine odmaže i preobilna vlaga na polju, spremni su i na proizvodnju sjemenskog krumpira, pa su u pokusnom polju trenutačno 22 sorte po dviju njemačkih i nizozemskih i jedne slovenske sjemenarske kuće. Na netom održanim Danima polja Ličkoga krumpira, kojima su uz sjemenarske kuće nazočili i znanstvenici, ustanovljeni su dobri rezultati i perspektiva, ali i nered na tržištu te nedostatak novca za "infrastrukturu" i marketing jačanja marke Lički krumpir.

"Vratiti slavu i sjaj Ličkome krumpiru, a uz pravila koja zaštita pretpostavlja i nalaže, teško je u ovim uvjetima", kaže jedan od proizvođača, Ivan Milković iz Smiljana. Tome pomaže i svijest potrošača gdje caruje kriterij niže cijene, a manje se vodi računa i uopće zna o kakvoći proizvoda ili o tome što zaštićena marka uza se nudi.