Zaštita krumpira od korova, bolesti i štetnika nakon nicanja

Krumpir kao okopavina naročito u početku vegetacije ostavlja veliki nezaštićeni prostor što pogoduje širenju korova. Na dobro pripremljenom i pognojenom tlu imamo jako brzo nakon sadnje ponik brojnih korova kako širokolisnih tako i uskolisnih.

Već ranije je spomenuto da je nakon sadnje, a prije nicanja potrebno krumpir tretirati sa herbicidima i na taj način osigurati nesmetan rast mladoj biljci. Bez obzira dali smo taj tretman napravili ili ne, potrebno je pristupiti zaštiti nakon nicanja korova. Za tretman izniklog krumpira i korova važno je naglasiti dva bitna momenta a to je visina krumpira i faza razvoja korova. U pravilu krumpir tretiramo kada postigne visinu 10 - 15 cm.

Ipak, možemo reći da je još važnija faza razvoja korova (širokolisnih), a to znači faza kotiledona do dva prava listića. Najčešće greške su kada korovi imaju 4-6 pravih listova jer je tada učinkovitost herbicida znatno smanjena.

Iz Chromosovog programa zaštite preporučamo

• Tor 70 WG - na iznikli krumpir i korov 0,5 - 0,75 kg/ha.
• Basagran 480 je drugi preparat koji se može primijeniti na iznikli krumpir i korove, a koristi se u količini 1,5 - 2 l/ha. Ima naglašeno djelovanje na širokolisne korove kao što su šćir, mračnjak, ambrozija, loboda, kamilica i dr.

Kod Basagrana 480 važno je napomenuti da se preporuča dvokratni tretman (split aplikacija) zbog nejednoličnog nicanja korova i to kod nižih temperatura (max. 22 - 23 C°) uz maksimalni utrošak vode 200 - 250 l/ha.

Ukoliko su problem uskolisni korovi (koštan, proso, sirak....) preporuča se tretirati sa sredstvom Focus ultra u količini 1,5 - 2 l/ha uz utrošak 200 l vode.

Važnost zaštite krumpira od bolesti i štetnika

Simptomi bolesti pojavljuju se na svim dijelovima biljke (list, lisna drška, cima, cvijet i gomolj). Na listovima se razviju tamno zelene pjege koje vremenom postaju tamnosmeđe. Na donjem dijelu lista razvija se bijela prevlaka što predstavlja sporonosne organe plamenjače. Na gomolju bolest prepoznajemo po većim ili manjim olovnosivim udubljenim pjegama.

Godinama se bolest prenosi zaraženim gomoljima, a jačina zaraze ovisi o klimatskim uvjetima. Intenzitet bolesti je najjači pred cvatnju odnosno kada su redovi spojeni, cima je visoka a samim time je povećana temperatura i vlažnost unutar cime.

Zaštitu protiv plamenjače treba provesti kod visine cime 20-30 cm i to tretiranjem kontaktnim fungicidima koji daju dobru zaštitu u fazi malih listića kvalitetnim pokrivanjem fungicidom.

Preporučamo jedan od kontaktnih fungicida:

• Star 80 WP u količini 2,0 - 2,5 kg,/ha.
• Cuprablau Z u količini 3 - 4 kg/ha.
• Polyram DF u količini 2 kg/ha (prvi tretman treba biti pred zatvaranje redova krumpira odnosno na početku cvatnje).
• Electis WG u količini 1,8 - 2 kg/ha.

U intenzivnoj proizvodnji krumpira sljedeći problem postaje koncentrična pjegavost lista za čije rješenje preporučamo Signum u količini 0,25 kg/ha.

Kada cima poraste i dobije bujnu masu sigurniju zaštitu pružaju sistemični fungicidi koji biljku štite iznutra i izvana. Nakon primjene sistemični fungicid se raspoređuje u sve organe biljke i premješta se u novo izrasle mlade listove.

Za zaštitu od štetnika se preporuča

Za krumpirovu zlaticu štetnika koji je stalni pratioc krumpira preporuča se:

• insekticid Alverde u količini 200 - 250 ml/ha, uz napomenu da je preparat svrstan izvan skupine otrova.
• Boxer 200 SL u količini 0,25 - 0,5 l/ha.
• Chromorel D u količini 0,6 l/ha.
• Fastac 10 EC u količini 0,15 l/ha, uz mogućnost primjene na istoj površini jedan do dva puta godišnje. Kod suzbijanja krumpirove zlatice čija se populacija pretežno nalazi u kasnijem stadiju razvoja potrebno je primijeniti količinu 0,3 l/ha, jedan puta godišnje na istoj površini.
• Laser u količini 0,1-0,15 l/ha za suzbijanje ličinki krumpirovih zlatica. Iznimno interesantan preparat zbog kratke karence i mogućnosti primjene u povrćarstvu gdje je karenca primjene do 3 dana.

Ovaj članak je savjetodavnog karaktera. Prije uporabe obavezno pročitati priloženu uputu za uporabu.

Chromos Agro d.d.
Autor: Marko Pavković, dipl.ing.