Zaštita krastavaca od pepelnice: Koje mjere daju najbolje rezultate?

Krastavac je jedna od najznačajnijih povrtlarskih kultura koja se u našim agroekološkim uvjetima uzgaja u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Osim što je profitabilna, proizvodnja ovog povrća je i zahtjevna jer treba ispoštovati sve potrebne mjere koje će biljkama osigurati normalan rast i razvoj.

Redovitim i odgovarajućim prihranjivanjem, kao i zaštitom od bolesti i nametnika, pruža se mogućnost za visok i kvalitetan prinos.

Jedna od najznačajnijih bolesti krastavca koja se osobito javlja u zaštićenom prostoru je pepelnica čiji je uzročnik Erysiphe cichoracearum. Osim krastavca, ovaj patogen često napada tikvice, ali i bundeve.

Simptomi najprije na listovima

Simptomi se prvo uočavaju na donjem i srednjem lišću, i to uglavnom na licu lista, a rjeđe na naličju, pojašnjava stručnjak Dragiša Stojanović.

"Karakterističan znak ove bolesti jest bjelkasta, rastresita i pepeljasta prevlaka koja s vremenom prekriva cijelu površinu lista, zbog čega on postaje klorotičan, krut, a kasnije se suši i propada. Ako je infekcija jaka, simptomi se uočavaju i na stabljici, a rijetko na plodu", opisuje.

Patogen se najintenzivnije razvija na bujnim biljkama, a kao posljedica rane infekcije dolazi do njihova sušenja i propadanja. Zbog znatnog oštećenja lisne mase smanjuje se i fotosintetska aktivnost, pa u tom slučaju dolazi do usporenog razvoja i smanjenja kvalitete plodova, a u težim slučajevima i do smanjenja prinosa.

"Patogen se najbolje razvija na temperaturi od 25 do 30 stupnjeva uz visoku relativnu vlažnost zraka. To je čest slučaj u zaštićenom prostoru, osobito ako se ne osigura dobra provjetrenost, točnije, odgovarajuća cirkulacija zraka", kaže Stojanović

Bez uzgoja na istoj parceli tri godine

Kada je riječ o preventivnim i kemijskim mjerama koje se primjenjuju protiv pepelnice, treba istaknuti važnost primjene plodoreda, kao i uzgoj otpornih sorata, uravnoteženu gnojidbu i redovitu zaštitu.

"Plodored je jedna od najvažnijih mjera koju treba ispoštovati u svakoj proizvodnji. U ovom slučaju, krastavac se ne bi trebao uzgajati na istoj parceli najmanje tri godine, kao ni srodne biljne vrste poput tikvica i bundeve", upozorava naš sugovornik i dodaje da treba voditi računa i prilikom izbora sorata te se odlučiti za one koje su otporne.

Koje povrće je najbolje saditi poslije krastavaca?

Redovit pregled biljaka, provjetravanje te kontroliranje temperature i relativne vlažnosti zraka, kaže on, nikako ne treba zanemariti.

Koje pripravke primijeniti?

Treba izbjegavati, naglašava Stojanović, veliku gustoću sadnje, prekomjernu količinu dušičnih gnojiva koja biljkama daje bujnost zbog koje su podložnije infekcijama, kao i orošavanje biljaka i vlaženje listova. Dezinfekcija alata i uklanjanje biljnih ostataka iz prethodne sezone također su važne preventivne i sanitarne mjere.

"Od kemijskih pripravaka primjenjuju se kontaktni i sistemični fungicidi različitih kemijskih skupina kako bi se izbjegla pojava rezistentnosti, i to na bazi azoksistrobina, penkonazola, difenokonazola ili kombinacije fluopirama i trifloksistrobina", navodi Stojanović.

Poljoprivrednim proizvođačima se svakako savjetuje da strogo vode računa o dozi pripravka koju je potrebno primijeniti, ali i o karenci, to jest vremenu koje mora proći od trenutka tretiranja do berbe.

"Preventivne mjere i pravovremena kemijska zaštita ključ su uspjeha u suzbijanju ove bolesti", zaključuje.