Zadruge i Baranjci ruku pod ruku!

Dok su se uokolo gasile, Poljoprivredna zadruga Rit iz baranjskog Luga je uspjela opstati. Sa svojih 30-ak kooperanata, ono što na poljima proizvedu, sve i prodaju - od kukuruza, pšenice, suncokreta, ječma do paprike, lubenica, dinja, kukuruza šećerca i tikvica. Tako je još od 1999. godine kada su osnovani. Sjedište im je prvo bilo u Bilju na čijem su ulasku izgradili i hladnjaču uz pomoć američke vlade.

"Imali smo pomalo i trnovit put", opisuje upraviteljica Stojanka Omerbašić. Iz Bilja su se preselili u Lug gdje je već ranije postojala zadruga. No, u vrijeme kada su stigli, zadruge su se gasile, o njima se govorilo samo kao o nečemu lošem.

U silose stane tisuću tona žita

"S radom u Lugu započeli smo u staroj zgradi zadruge gdje smo bili u najmu. Plan nam je bio kupiti postojeće objekte jer je prethodna zadruga završila u stečaju. No, pojavio se netko treći i kupio ju. Tako smo opet bili na početku i krenuli od nule. Stigli smo na livadu, odnosno kupili ovaj plac gdje se sada nalazimo", prisjeća se Omerbašić.

Odlučili su se orijentirati na područje Luga jer u mjestu ima više poljoprivrednih proizvođača negoli u Bilju. Oko imena se nisu dugo dvoumili. Rit im se nametnuo kao logičan izbor jer se nalaze u neposrednoj blizini Kopačkog rita. "Pored hladnjače u koju možemo skladištiti 120 tona povrća, u Lugu imamo silose za skladištenje žitarica, ječma, pšenice, suncokreta i kukuruza za ukupno 1.000 tona, odnosno dva silosa po 500 tona. Razmišljali smo o prodaji hladnjače u Bilju kako bismo sličnu izgradili ovdje gdje se sada nalazimo", dodaje ona.

Ugovor o otkupu s Austrijancima

Nisu se odlučili za veliku hladnjaču jer su se orijentirali na prodaju svježeg povrća, a ono što završi u njoj na dohlađivanju, bude vrlo kratko prije nego li ga isporuče Austrijancima s kojima imaju zaključen ugovor o otkupu. U izvoz odlazi samo paprika i tikvica.

"Austrijancima prodajemo ajvar papriku i tikvice. Ratarske kulture ostaju na domaćem tržištu, a prodajemo ih Granoliju, Agrokoru, Žitu. Imamo oko 30 kooperanata s ukupno oko 800 hektara površina. Pod povrćem je vrlo malo, tek nekih šest hektara jer je i u Austriji pala prodaja. No, sve što posijemo, i prodamo. Stalno tražimo nove kupce", napominje.

Zajedno s mjestima u okruženju Luga, Vardarcu, Bilju i Kopačevu, procjenjuje, pod povrćem je, pak, oko 50 hektara površina. Na njima se tradicionalno sadi začinska paprika, ali se proizvode i lubenice te dinje. Velike štete trpe proizvođači čije se površine nalaze u ritskom dijelu.

Kvalitetna zemlja za povrtlarske kulture

"Tamo teško što uspije opstati, a zemlja je kvalitetna upravo za povrtlarske kulture. No, ne znamo kako ih zaštiti od divljih svinja i jelena koji sve pojedu. Prošle godine papriku su napale voluharice jer zime više nisu hladne iako su dugačke", objašnjava prva žena ove baranjske zadruge koja godišnje s poljoprivrednim proizvođačima okupljenim oko sebe uspije proizvesti oko 600 tona ječma i isto toliko suncokreta, 1.000 tona pšenice i preko 1.500 tona kukuruza, sve ovisi kakva je godina. U tri zadružna plastenika na oko 1.500 četvornih metara, mahom, uzgajaju kukuruz šećerac. Jedan im, pak, služi za proizvodnju presadnica lubenica i dinje te paprike.

Ne planiraju dalje investirati

"Sve to sadimo na površinama, odnosno u vrtovima ljudi koji su otišli iz Luga ili su umrli, pa smo ih uzeli kao pokusna polja kako bi mogli pokazati da se i od toga može živjeti. Ono što se proizvede ne mora se nositi na tržnicu, nego mještani mogu prodavati i na kućnom pragu, poput začinske paprike koja je tradicionalna za ovaj kraj. Prvi novci koji im stignu u jesen, upravo su od začinske paprike", napominje Omerbašić.

Svoju plaću u ovoj zadruzi redovito zarađuje petero zaposlenika. Zbog neizvjesnog tržišta, za sada u Ritu ne planiraju veće investicije. "Trenutni plan nam je održavati ovo što možemo. Točno se vidi kako država nema strategiju poljoprivrednog razvoja jer bi Baranja mogla biti mala Kalifornija", poručuje upraviteljica PZ Rit.