Važnije bolesti paprike

Pepelnica je bolest novijeg datuma na paprici u Hrvatskoj. Tijekom godina se postupno širila od juga prema sjeveru. Najopasnija bakterioza paprike je bakterijska krastavost plodova čiji je uzročnik Xanthomonas campestris pv. vesicatoria, koja se najčešće javlja potkraj srpnja nakon kiše.

Od gljivičnih bolesti paprike najčešća je pepelnica, čiji je uzročnik gljiva Leveillula taurica. Na naličju listova razvija se rijetka prljavo bjeličasta prevlaka, listovi počinju žutjeti, uvijati se, venuti i otpadati.

Slabija cvatnja, prinos nikakav

Prvo otpadaju najstariji listovi, otpadanje se širi prema gore dok ne ostanu samo vršni listovi. Zbog gubitka lisne mase, sve je slabija cvatnja, a prinos nikakav. Do zaraze dolazi ljeti kada temperatura naraste iznad 32 °C i vrlo niske relativne vlage zraka (4045%). Preporučuje se preventivno prskanje nasada kada temperatura naraste iznad 32 °C za što se koriste fungicidi na bazi sumpora, a kurativno djelovanje imaju Rubigan EC i Quadris, koji se u susjednim zemljama koriste, ali kod nas nisu registrirani za tu namjenu.

Gangrena korjenova vrata

Osim pepelnice, tijekom vegetacije papriku napada još nekoliko važnih gljivičnih bolesti poput gangrene korjenova vrata s uzročnikom Phythophthora capsici. Do zaraze može doći još u rasadu, na presađenim biljkama i kasnije u vegetaciji. Na presađenim biljkama vrat korijena posmeđi nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore, a zaražene biljke polegnu kao pokošene, uvenu i uginu. Ovo je slika zaraze koja se širi zaraženim tlom.

Štete se javljaju nakon zalijevanja, zaražen bude vrlo velik broj biljaka i štete su tada najveće.

Tijekom vegetacije do zaraze dolazi na vratu korijena, u pazušcima grana ili listova, na listovima i na plodovima. Kod zaraze vrata korijena venu dijelovi ili čitave biljke. Na mjestu infekcije u pazušcima razvijaju se tamnocrvene mrlje, a biljni organi iznad zaraženog mjesta venu i ugibaju. Na listovima se javljaju nekrotične pjege, prekrivene bijelim micelijem. Plodovi koji leže na tlu mogu se direktno zaraziti, međutim do zaraze može doći i kroz peteljku. Na mjestima gdje se zaraza pojavila za vlažnog vremena oblikuje se vodenasta pjega s bjeličastom prevlakom, koja se proširi po cijelom plodu. Za suhog vremena zaraženi plodovi se smežuraju, a pokožica poprimi izgled i boju pergamenta.

Zaštita

Preventivne mjere obuhvaćaju sjetvu sjemena tretiranog sa sistemičnim fungicidom na bazi TMTDa trgovačkog naziva Chromotiram 480 ST, dezinfekciji klijališta i sadnji rasada na ocjedite terene. Nakon pikiranja klijalište treba zaliti jednim od fungicida na bazi propamokarba. Koriste se 0,25% koncentracije Previcura 607 SL, Proplanta ili Previcura Energy u količini od 2 do 4 dcl
pripravka/biljku.

Suzbijanje se sastoji od sprečavanja zaraze, jer se kasnijim tretiranjem postiže samo djelomičan uspjeh.

U nekim su državama za zalijevanje registrirani fungicidi na bazi benalaksila (Galben) i metalaksila (Ridomil). Zalijevanje se ponavlja nakon rasađivanja, a nakon toga treba ga redovito ponavljati svakih 1520 dana. Previcur Energy je vrlo sličan fungicid, osim propamokarba sadrži i fosetil, još jedan sistemični fungicid, koji Previcuru pojačava djelovanje. Koristi se i za folijarno tretiranje paprike s karencom od 3 dana na slatkoj i 21 dan na ljutoj paprici. Na površinama gdje se pojavila gangrena u zaštićenom prostoru najbolje je izvršiti sterilizaciju tla, a u polju uvesti višegodišnji plodored.

Venuće

U drugoj polovici srpnja ili početkom kolovoza, u doba najvećih vrućina, vrlo često dolazi do naglog venuća razvijenih biljaka paprike. Riječ je o gljivičnoj bolesti poznatoj pod imenom venuće čiji je uzročnik Verticillium dahliae. Gljiva se razvija u provodnim snopovima biljke u području vrata korijena.

Do venuća biljaka paprike dolazi preko noći, redovito nakon obilnog zalijevanja. Zaraze se javljaju na paprici uzgajanoj na vanjskoj površini. Ona se pojavi naglo - manji ili veći broj zdravih i čvrstih biljaka već sljedeće jutro uvene. Na tim se biljkama poslije listovi posuše, a na njima ostaju
visjeti plodovi koji pocrvene.

Poprečnim prerezom takve biljke na vratu korijena lijepo je vidljiv smeđe crni prsten neposredno ispod kore stabljike, znak začepljenja provodnih snopova. Vrlo često uvene samo jedna strana biljke, koja se tada slabije razvija i daje kržljave plodove bez tržišne vrijednosti.

Kao i kod mnogih drugih gljiva, uzročnika bolesti, visoka vlaga tla, uz visoku temperaturu zraka i tla, jako pogoduje razvoju ovog parazita. Od ove bolesti direktne zaštite fungicidima nema. Sastoji se u ispravnom i dovoljno širokom plodoredu u kojem mogu biti zastupljene kupusnjače, pšenica, šećerna repa ili kukuruz te i donekle u sjetvi otpornih sorata.

Bakterijska krastavost plodova

Najopasniju bakteriozu paprike, bakterijsku krastavost plodova uzrokuje Xanthomonas campestris pv. vesicatoria, i najčešće se javlja potkraj srpnja nakon kiše. Za razvoj bakterije potrebna je visoka relativna vlaga zrak u rasponu temperatura od 24 do 30 °C. Simptomi se javljaju na licu listova kao male tamnozelene vlažne pjege, nepravilna oblika, koje s vremenom rastu i postaju uglate obrubljene žućkastim rubom. Međusobno se spajaju zahvaćajući sve veću površinu lista. Infekcija se širi od donjih listova prema gore. Jače zaraženi donji listovi žute i otpadaju.

Na plodovima nastaju nekrotične pjege smeđe boje oko kojih tkivo ploda puca. Dolazi do deformacije ploda, a na mjestu pukotina stvaraju se plutasti ožiljci. Sjeme na mjestu zaraze ploda pocrne.

Plodored kao preventiva

Zaštita se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog iznošenja iz nasada zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja, dezinfekciji alata i pribora. Zaražene biljke ne smiju se odlagati u kompostište. Od kurativnih mjera naglašavamo da nema fungicida za suzbijanje. Prema našim iskustvima, neki bakarni fungicidi, kao, primjerice, Champion zaustavljaju razvoj bolesti.

Autor: Mr. sc. Chiara Pagliarini