• Kupus
  • 15.05.2012.

Varaždinski kupus - najpoznatiji hrvatski kultivar povrća

Povrtlarstvo: Uzgoj varaždinskog kupusa

  • 20.458
  • 879
  • 0

Zahvaljujući raznolikosti klimatskih i edafskih uvjeta te dugogodišnjoj tradiciji uzgoja povrća, na području Republike Hrvatske stvoren je značajan broj izuzetno vrijednih ekopopulacija i domaćih sorti povrća. Ljudskim migracijama, trgovinom i razmjenama, sjeme različitih povrtnih kultura dolazilo je u različite naše krajeve, a samo one sorte koje su se najbolje prilagodile lokalnim uvjetima, davale zadovoljavajuće prinose i imale dobru kvalitetu održavale su se u proizvodnji.

Spontanim križanjima, prirodnom selekcijom pod utjecajem okoline i pažljivim odabirom uzgajivača u mnogim su našim krajevima stvorene brojne vrijedne ekopopulacije povrća. Jedna je od svakako najpoznatijih i varaždinski kupus.

Varaždinski kupus najvjerojatnije je nastao spontanim križanjima lokalnih ekopopulacija i njemačkih sorti Amager i Brauschweiger koje su se na širem području Varaždina počele uzgajati neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Do tog vremena prevladavala je proizvodnja isključivo domaćih ekopopulacija.

Spontani križanci domaćih ekopopulacija i introduciranih njemačkih sorti u uvjetima varaždinskog područja pokazali su se boljima u odnosu na do tada uzgajane domaće ekopopulacije, a i novo introducirane sorte te su se brzo počeli širiti u proizvodnji. Do početka pedesetih godina prošlog stoljeća varaždinski se kupus širio isključivo vlastito uzgojenim sjemenom u obiteljskim gospodarstvima, a nakon toga započinje njegovo organizirano sjemenarstvo.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa uglavnom je bila organizirana na području gdje se i uzgajao, da bi krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih i početkom devedesetih godina veoma značajno područje proizvodnje sjemena gotovo svih kupusnjača, a time i varaždinskog kupusa postala Istra. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na širem području Pazina godišnje se proizvodilo desetak i više tona sjemena kupusnjača među kojima je prevladavala baš proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa.

Sjeme varaždinskog kupusa proizvedeno na području Istre u to se vrijeme distribuiralo po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji i sjevernoj Bosni gdje je varaždinski kupus bila jedna od najraširenijih sorti kasnog kupusa.

Nažalost od sredine devedesetih godina organizirana proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa smanjuje se da bi prije pet godina potpuno nestala, tako da je sve sjeme koje se nalazi na tržištu stranog porijekla. Unatoč introdukciji i uvođenja u proizvodnju velikog broja stranih hibrida varaždinski se kupus zadržao u proizvodnji na značajnim površinama i još uvijek predstavlja hrvatski ekonomski

najznačajniji kultivar povrća.

Varaždinski kupus kasna je ekopopulacija kupusa dužine vegetacije 105 - 115 dana od presađivanja. Glavice su plosnatog oblika, zelene su boje i tankih unutarnjih listova sa slabo izraženim žilama. Ovojni listovi srednje su veličine, najčešćeg su promjera 30 - 45 cm. Rub listova cjelovit je, blago valovit, a površina glatka sa slabo izraženom voštanom prevlakom. Pred tehnološku zriobu rub vanjskog ovojnog lista većinom se počinje uvijati prema gore. Glavice su najčešće težine oko 2 kg. U tehnološkoj su zriobi dobro zbijene. Unutarnji su listovi glavice svijetlo žutozelenkaste boje. Vanjski kocen je nizak, najčešće manji od 15 cm, dok unutarnji kocen prodire do i malo preko polovice glavice.

Varaždinski kupus namijenjen je za
jesensku proizvodnju i uglavnom za preradu kiseljenjem. Ukiseljene glavice ili rezanci lijepe su žute boje, a tanki listovi omogućuju pripremu veoma kvalitetne sarme.

Varaždinski kupus uobičajeno se sadi krajem lipnja da bi za berbu i preradu dospio tijekom listopada.

Zahtjevi tržišta za kontinuiranom opskrbom kiselim kupusom tijekom cijele godine, ograničenost preradbenih kapaciteta za jednokratno godišnje korištenje, troškovi čuvanja i pad kvalitete tijekom produženog čuvanja razlogom su istraživanja provedenih prije par godina čiji je cilj bio utvrditi da li se ranijim rokovima sadnje može postići zadovoljavajući prinos i kvaliteta glavica koja će omogućiti raniji početak prerade i ranije dospijevanje na tržište čime bi se poboljšala kvaliteta i smanjili troškovi proizvodnje.

Tijekom trogodišnjih istraživanja varaždinski je kupus sađen u četiri roka, početkom travnja, svibnja, lipnja i srpnja u tri različite gustoće sklopa od 24.000, 29.000 i 36.000 biljaka po hektaru. U istraživanjima od gospodarski značajnih svojstava vrednovan je prinos tehnološki zrelih glavica, njihova prosječna masa, promjer i visina glavica, postotak raspucanih i trulih glavica kao i dužina vegetacije od sadnje do početka tehnološke zriobe kod različitih rokova sadnje i gustoća sklopa. Tijekom trogodišnjih istraživanja prosječno najveći prinos tehnološki zrelih glavica ostvaren je kod uobičajenog kasnog roka sadnje (34,5 t/ha). Poranjenjem sadnje prinos je opadao i kod najranijeg roka sadnje početkom travnja bio najniži (25,8 t/ha). Kod svih rokova sadnje najveći prinos tehnološki zrelih glavica ostvaren je kod najveće ispitivane gustoće sklopa (36,0 t/ha). Prosječna masa tehnološki zrelih glavica bila je najveća u uobičajenom kasnom roku sadnje i iznosila je 2,0 kg i postepeno se smanjivala poranjenjem sadnje da bi u najranijim rokovima bila 1,4 kg.

Povećanje gustoće sklopa također je utjecalo na smanjenje mase glavica koje su u najrjeđem sklopu imale mase 2,2 kg, a u najgušćem 1,6 kg. Promjer i visina glavica najveći su bili kod uobičajenog kasnog roka sadnje i najrjeđeg sklopa, a poranjenjem proizvodnje i povećanjem sklopa u pravilu su se smanjivali.

Najmanji broj raspucanih i trulih glavica utvrđen je kod uobičajenog kasnog roka sadnje i najrjeđeg sklopa. Najdužu vegetaciju od sadnje do početka tehnološke zriobe imao je najraniji rok sadnje. Ona se u drugom i trećem roku postepeno smanjivala, da bi u se opet u uobičajenom kasnom roku sadnje povećala.

Provedenim istraživanjima utvrđeno je da se poranjenjem rokova sadnje uz povećanje gustoće sklopa mogu postići zadovoljavajući prinosi primjerene kvalitete glavica varaždinskog kupusa čime je moguće barem dvokratno korištenje dijela postojećih kapaciteta za kiseljenje, imati na tržištu ranije kiseli kupus proizveden tekuće godine, te time smanjiti troškove uz održavanje visoke kvalitete ukiseljenog kupusa.

Varaždinski se kupus može uzgajati na gotovo svim tipovima tala dobrih vodozračnih odnosa i nesmetane opskrbe vodom. Najbolja su ipak aluvijalna, srednje teška, duboka tla bogata humusom. S obzirom na kemijsku reakciju najpovoljnija su blago kisela do neutralna tla pH vrijednosti 6,0 - 6,5. Obvezan je uzgoj u plodoredu pa na površinu gdje su uzgajane kupusnjače ne bi smio doći barem 3 - 4 godine. Najbolje su pretkulture od krmnih i ratarskih kultura višegodišnje mahunarke kao što su lucerna i djeteline, trave i žitarice, a od povrtnih kultura grašak, grah, rajčica i krumpir. Za uobičajeni rok sadnje varaždinskog kupusa krajem lipnja ili početkom srpnja upotrijebiti se može i zemljište na kojem je iste godine bio uzgajan grašak, rani krumpir ili neka od strnih žitarica.

Prije jesenskog dubokog oranja površine na kojima se planira uzgoj kupusa potrebno je

pognojiti stajskim gnojem u količini od oko 40 t/ha, a ako se kupus uzgaja kao naknadni ili postrni usjev, količina stajskog gnoja može biti manja i za polovicu. Pred presađivanje tlo je potrebno pognojiti mineralnim gnojivima.

Racionalna gnojidba postiže se samo poznavanjem sadržaja osnovnih biljnih hranjiva u tlu uzimajući u obzir tip tla, pretkulturu i planirani prinos. Na srednje plodnom tlu prosječnog sadržaja humusa 3 - 4%, fosfora i kalija 10 - 20 mg na 100 grama tla i pH vrijednost 6 - 7, uz preporučenu gnojidbu stajskim gnojem potrebno je dodati oko 700 kg/ha kompleksnog mineralnog gnojiva NPK 7:20:30. Gnojivo je neophodno unijeti u tlo tanjuračom, sjetvospremačem ili kultivatorom. Na tlima niže prirodne plodnosti količinu gnojiva u osnovnoj gnojidbi potrebno je povećati, a prirodno plodnijim je tlima proporcionalno plodnosti treba smanjiti. Tijekom vegetacije nakon što se biljke ukorijene, te pred početak formiranja glavica neophodno je obaviti prihranu dušičnim gnojivima. Prihrana se obavlja s međurednom kultivacijom unoseći u tlo dušično gnojivo KAN, kod prve prihrane oko 150 kg/ha, a kod druge prihrane 200 kg/ha. Gnojidba dušikom izvanredno dobro utječe na prirod, no u slučaju slabije opskrbljenosti ostalim hranjivima može izazvati formiranje rahlih glavica često puta loše kvalitete za kiseljenje.

Varaždinski se kupus uzgaja iz presadnica koje se mogu proizvesti u niskim tunelima, na otvorenom ili u kontejnerima u zaštićenim prostorima. Za proizvodnju kvalitetnih presadnica sije se u redove razmaka 10 cm s razmakom posijanih sjemenki u redu oko 2.5 cm na dubinu 1.5 - 2 cm. Za m2 presadnica potrebno je oko 2 - 3 g sjemena čime se može proizvesti oko 250 kvalitetnih presadnica. Sjetva za proizvodnju presadnica osim ručno na većim se površinama može obaviti i preciznim sijačicama. Znatno je učinkovitiji način uzgoja presadnica uzgoj u kontejnerima. Presadnice uzgojene u kontejnerima imaju potpuno pravilan i jednak vegetacijski prostor što omogućuje ujednačen porast biljaka i visoku ujednačenost presadnica.

Presadnice uzgojene u kontejnerima omogućavaju presađivanje s grudom supstrata na korijenu pa presađivanjem u polje ne doživljavaju stres kao one presađene s golim korijenom pa nastavljaju kontinuiran rast. Puno lakše se primaju pa je podsađivanje gotovo nepotrebno. Takove presadnice u odnosu na one s golim korijenom mogu se presaditi ako je to neophodno i na tlo koje nije optimalne vlažnosti, a presađivanje je moguće obavljati tijekom čitavog dana što opet omogućava bolje korištenje postojeće opreme za sadnju, te sadnju na većim površinama u optimalnim rokovima. Za uzgoj presadnica kupusa koriste se kontejneri s dvjestotinjak sjetvenih mjesta odnosno volumena lončića oko 30 ml. Sjetvu za uzgoj presadnica potrebno je obaviti oko 6 tjedana prije planiranog roka sadnje.

Varaždinski se kupus presađuje u redove razmaka 70 cm s razmakom posađenih biljaka u redu 40 - 60 cm što daje sklop od 25 - 35.000 biljaka po hektaru. U gušćem se sklopu uzgaja u ranijim, a u rjeđem sklopu u kasnijim rokovima sadnje.

Tijekom vegetacije provode se uobičajene mjere njege glede zaštite od korova, štetnika i bolesti kao i kod uzgoja drugih sorti i hibrida kupusa.

Autor: dr. sc. Zdravko Matotan


Povezana biljna vrsta

Kupus

Kupus

Sinonim: - | Engleski naziv: Cabbage | Latinski naziv: Brassica oleracea L. convar. capitata (L.) Alef. var. capitata L.

Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice (Brassicaceae) koja razvija veliki pup nastao savijanjem lišća. Prve godine stvara vegetativne organe, a druge cvjetno stablo i... Pročitaj više »

Izvori

Poljoprivredni glasnik


Tagovi

Povrtlarstvo Uzgoj kupusa Sadnja Berba Kupus

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi