Uzgoj zdrave hrane u vrtovima

U Dalmaciji se u mnogim vrtovima i na okućnicama sve više proizvodi zdravo voće i povrće. Uz proizvodnju za osobnu potrošnju proizvodio se dio i za plasman, što dosta obogaćuje ponudu na tržnicama. Ovo je veoma bitno tijekom turističke sezone kada je potreba za zdravom hranom sve veća. Osim toga nemali dio tih proizvoda proizvođači poklanjaju svojim prijateljima koji nemaju svoje vrtove, pa im to veoma dobro dođe. Vezano uz to posjetio sam je dan obiteljski dom u Segetu Donjem, općina Seget, vlasništvo Ivana Medića i njegove supruge Božice. Uz veoma skladnu obiteljsku kuću je vremenom dokupio slobodno zemljište i na površini cca 2 tisuće metara doista zavidnu količinu agruma i raznog sezonskog povrća. Na tri velika limuna zna ubrati i do 500 kilograma kvalitetnog ploda. Uzgoji oko 2 tisuće kilograma luka (kapule), oko 600 kilograma rajčice, isto toliko krumpira, veću količinu mahune, krastavca, tikvica i drugog povrća, trudi se da to bude što zdravija hrana, bez korištenja otrovnih pesticida, a gnojenje čini pretežno stajskim gnojivom.

Gospodin Ivan je od 1991 godine, nakon 35 godina rada u trogirskom brodogradilištu, otišao u mirovinu. Nemiran duhom i veoma radišan nije mogao živjeti bez rada već se okrenuo k zemlji i od svog vrta je zajedno sa suprugom Božicom stvorio mali raj. Posebno je interesantno što višak proizvoda veoma rado dijeli svojim prijateljima, a i ostalima koji nemaju mogućnosti sami uzgajati. Od sve proizvedene količine najmanji dio završi na tržnici.

Kada sam ga upitao što ga motivira na takav postupak rekao je; Ja imam preko70 godina i prošao sam sva vremena ratova neimaštine i gladi. Bio sam veoma sretan kada bih se ponekad mogao najesti i stoga sam veoma sretan kada mogu nekome pomoći. Uvjeti u kojima danas živimo nisu nimalo ružičasti i puno ima potrebnih, a pogotovo među umirovljenicima. Veoma sam često u gradu sa prijateljima na kavi i današnja mi je situacija dobro poznata. Po prirodi sam veoma komunikativan i otvoren, a veoma sam aktivan i u svojoj župi i često susrećem ljude koji danas teže preživljavaju. Dali će mi tko zahvaliti ili ne nije mi važno, moje je zadovoljstvo kada znam da sam nekome pomogao. Mnoge obitelji namirnice kupuju u velikim trgovačkim lancima za manju cijenu i sumnjive kvalitete, jer nisu u stanju platiti na tržnici kavalitetnije i skuplje namirnice, stoga mi posebno zadovoljstvo čini kada nekome dam svoje proizvode, a znam da su kvalitetni i zdravi, zaključio je gospodin Medić.

Nakon razgovora s veoma ljubaznim domaćinom otišao sam pun ugodnih utisaka i shvatio da još uvijek ima pravih i dobrih ljudi spremnih da se žrtvuju za drugoga i pruže ruku onda kada je to najpotrebnije.

Autor: Tomislav Drezga