Uzgoj i vrijednost bundeve u našim krajevima

Bundeva (lat. Cucurbita pepo) jednogodišnja je biljka s puzavom stabljikom. Ostali nazivi su tikva, buča, žuta tikva. Biljka potječe iz Meksika, a zahvaljujući Španjolcima prenijeta je u Europu. Jedna od vrsta bundeve potječe iz Indije, dok se na području Europe najviše proširila okrugla bundeva koja potječe iz Amerike. Bez obzira na klimatske razlike, brzo se udomaćila u Europi, pa njene sočne plodove možemo danas brati već od kraja lipnja sve do prvih jesenjih mrazeva.

Bundeva se jede kuhana ili pečena, a sirova se još dodaje kao nadjev u savijače, pite i druge slastice. Stručnjaci ističu kako je šteta što se premalo koristi za pripremanje pekmeza, džemova i marmelada, jer su oni ne samo hranjive, već i vrlo ekonomične, ukusne i mirisne poslastice. A da bi sve to skupa, u bilo kojem obliku, došlo do naših kuhinja i stolova, potrebno je prethodno bundevu uzgojiti, ubrati ju te plasirati na tržište preko kojega dolazi do krajnjih potrošača. Prema riječima pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije Andrije Matića, do prije desetak godina na području te županije bilo je i desetak uzgajivača bundeva, koji su imali namjeru ozbiljno se baviti uzgojem bundeva i od te proizvodnje pristojno živjeti.

"Nažalost, cijela ta priča nije se uspjela održati tako da danas imamo tek nekoliko proizvođača koji su ozbiljno zagrizli i pokušavaju nešto učiniti na tom polju. Međutim, i ta je proizvodnja tek u povoju i muki muči s svim onim što muči ostatak poljodjelstva", navodi Matić.

Viši savjetnik za ratarstvo u Poljoprivredno-savjetodavnoj službi Vukovarsko-srijemske županije Luka Lešić podsjeća kako su se na slavonskim selima oduvijek uzgajale bundeve, sađene uglavnom među kukuruze među kojima su jedino mogle i opstati, a predstavljale su neku vrstu poljodjelske međukulture.

"Bundeve su se u ono staro doba uglavnom sadile za ishranu stoke, a bila je značajna i proizvodnja sjemenki. Životinje su vrlo rado jele bundeve, a naš ih je narod kuhao sa sitnijim ili oštećenijim krumpirom te time hranio stoku", prisjeća je Lešić dodajući kako stabljika bundeve naraste i do 10 metara, a cvijetovi su žuti i smješteni u pazuhu listova.

Boja bundeve ukazuje da je ova namirnica bogat izvor beta karotena. Beta karoten je snažan antioksidans koji štiti organizam od utjecaja slobodnih radikala, jača imunitet i sprečava razvoj malignih tumora. Uz njega tu su i vitamini C, E, K, B1, B2, B3, B6, folna kiselina i mineralni sastojci kalij, fosfor, kalcij i željezo. Ljekovita svojstva bundeve već su odavno poznata u narodnoj medicini. Bundeva je idealna namirnica za osobe koje pate od bolesti želuca i crijeva. Pomaže kod zatvora i upale debelog crijeva. Bundeva je diuretik, zbog toga se preporučuje osobama s artritisom i gihtom. Bundeva štiti zdravlje očiju, jer je bogata karotenoidima. Zasitna je i siromašna kalorijama, zbog toga je idealna namirnica za mršavljenje.

Sve to, a i mnogo više o bundevi, poznato je Vrbanjcu Ivanu Brčiću, koji je prošle godine tu kulturu zasijao na površini od 3 hektara poljoprivrednog zemljišta. "Sa sadnjom bundeva započeo sam prije tri godine, s tim da su prve dvije godine, moglo bi se reći, bile godine istraživanja, a tek ove godine imam ozbiljnu proizvodnju", kaže taj Vrbanjac koji se odlučio za sjetvu i uzgoj sorte butternut (Cucurbita moschata). Riječ je o bundevi kruškolikog oblika koja može narasti do 2 kilograma. Ima vrlo svijetlu zlatnožutu koru i aromatično slatko, tamnonarančasto meso. Vrlo dugi vijek trajanja osigurava joj jestivost i nakon dvije godine.

Iako na prvi pogled izgleda kako je za uzgoj bundeva tek dovoljno staviti sjemenku u zemlju i gledati kako iz njega izrasta biljka s plodovima, to i nije baš tako, tvrdi Brčić navodeći kakoje riječ o poslu koji se isključivo radi vlastitiom fizičkom snagom i vještinom, bez uporabe strojeva i mehanizacije. "U jednu ruku to je dobro, jer ne morate imati nikakve traktore od 200 konja, sijačice i ostala čuda tehnike već samo ruke i volju za rad. Međutim, to ujedno znači i da morate uložiti puno vlastitog rada i rada članova obitelji ili najamnih radnika. Svaku bundevu je potrebno nakon branja obrisati, pažljivo odrezati peteljku i pohraniti da ne dođe do udaraca ili oštećenja", pojašnjava.

U proizvodnju je taj Vrbanjac uložio oko 100.000 kuna vlastitih sredstava, a do sjemena je, kako kaže, došao uz pomoć interneta. Veliku zamjerku pronalazi u činjenici da je proizvedenu bundevu teško plasirati na domaće tržište, za što je, kako kaže, potreban posrednik, a on košta tako da je upitno koliko bi na kraju proizvođaču ostalo od zarade. Uz to, potrebno je pribaviti i odgovarajuću ambalažu za pakiranje te raspolagati i primjerenim skladišnim prostorom kako bi se osigurala odgovarajuća temeperatura i vlažnost zraka. A da se uzgojem bundeva može zaraditi može, tvrdi Brčić navodeći kako od uzgoja sa samo 3 hektara, peteročlana obitelj može mjesečno osigurati prihod od oko 1.000 eura.

Prema njegovim riječima, odnos zarade koja se ostvari uzgojem bundeva i one ostvarene u ratarstvu je 10:1 u korist bundeve. "Problem je jedino kako plodove utržiti. Raspolažem hladnjačom u koju sam smjestio ovgodišnji urod (u dvije do tri berbe moguće je ostvariti oko 20 tona bundeve po hektaru) i čekati ću povoljniju cijenu, a do tada će se valjda pojaviti i kupac", kaže navodeći kako se ljetos kilogram bundeve prodavao po 8 kuna, a u siječnju bi trebao dosegnuti i 20 kuna. I zarada je tu. Doduše uz itekako uloženi trud. Sličnim putem pokušavaju kročiti još neki vukovarsko-srijemski ratari, svjesni da je prošlo vrijeme kada je na slavonskim poljima rasla isključivo pšenica i kukuruz. Sve je više polja pokrivenih nekim drugim, do jučer teško zamislivim kulturama u Slavoniji. A među njima i bundevom, koja doduše Slavoncu nije strana, ali je njezin uzgoj do sada, kao što je već rečeno, bio namjenjen isključivo ishrani stoke.